Iako se ne čini kao neka uobičajena usporedba, sudska presuda objavljena 14. studenog u kojoj se odbija moj tužbeni zahtjev na prvostupanjskom Općinskom sudu u Karlovcu za poništavanje odluke Upravnog vijeća Javne ustanove Regionalne razvojne agencije Karlovačke županije o izboru ravnatelja podsjetila me na lutriju. U obrazloženju i objašnjenju presude sve mi se činilo kao kad gledam „promašeni“ loto listić. Od mogućih pet, pokušala je pojasniti sutkinja, dva ste pogodili, dva su bila jako blizu, a jedan je broj bio izvan zone dobitka. Nakon objavljene odluke predstavnica sudske vlasti je pokazala empatiju i pohvalila moje nastojanje da dokažem da se izbor ravnatelja jedne javne institucije temelji na nizu proceduralnih pogrešaka te preporučila da bi možda jasnije obrazloženje na višoj instanci moglo donijeti bolji rezultat.
Podsjećam, riječ je o natječaju kojim je prošle godine izabran prvi ravnatelj „nove“ Razvojne agencije Karlovačke županije, odnosno Javne ustanove u koju se „utopila“ dotadašnja neprofitna RA Karlovačke županije „Karla“, koja je likvidirana a njen pravni sljednik je postala Javna ustanova Regionalna razvojna agencija Karlovačke županije, koja je preuzela poslove, projekte i zaposlenike likvidirane „Karle“. Natječaj za ravnatelja nove javne ustanove proveo je dotadašnji direktor RA „Karla d.o.o.“ kao vršitelj dužnosti ravnatelja. Novog ravnatelja formalno je imenovalo Upravno vijeće u nepotpunom sastavu sastavljeno od četiri člana, a ne od pet, kako je određeno Statutom. Stvarno ga je, naravno, odredila politička većina koju predstavlja župan Damir Jelić. Pojašnjenje predsjednika Upravnog vijeća da peti član nije ni mogao biti imenovan jer je ravnatelj biran prije nego su svi zaposlenici iz RA Karla prešli u novu tvrtku jedno je od spornih mjesta u ovom slučaju o čemu bi se moglo raspravljati na drugostupanjskoj razini.
Druga sporna stvar vezana uz ovaj natječaj je i činjenica da je Upravno vijeće, koje se službeno smatra nositeljem natječajne procedure, iako je ono to bilo ,još jednom naglašavam, samo formalno jer je sve odrađivala pozadinska ekipa iz „stranke“, propustilo u pozivu kandidatima objaviti poveznicu na internetsku stranicu Ministarstva branitelja na kojoj su navedeni dokazi koje trebaju pribaviti kandidati koji imaju status hrvatskih branitelja, što je rezultiralo time da ni jedan od kandidata nije dostavio potrebnu dokumentaciju kako je to regulirano Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. To je kao prekršaj utvrdila inspekcija rada i podnijela prijavu protiv pravne osobe i predsjednika Upravnog vijeća Javne ustanove Regionalne razvojne agencije Karlovačke županije, koji je svjedočeći potvrdio da je platio novčanu kaznu od 1.200 kuna, a vjerojatno je kažnjena i Javna ustanova. Zanimljivo je da je predsjednik Upravnog vijeća, također kao svjedok na glavnoj raspravi, pojasnio da poziv na dostavljanje dokumentacije temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima nije objavljen vjerojatno iz neznanja.
Sve navedeno, smatraju institucionalni dionici ovog slučaja, nije dovoljno da se natječaj poništi i raspiše novi. Inspekcija rada je utvrdila prekršaje prijavivši tvrtku i odgovorne osobe koje su platile kaznu, ali nema zakonskih ovlaštenja poništiti natječaj. Upravno vijeće ustanove ne vidi problem što nije bilo konstituirano u skladu sa Statutom ustanove i što prilikom raspisivanja natječaja nije objavilo poveznice prema Zakonu o hrvatskim braniteljima, a sutkinja je zaključila da postoji problem, ali je naznačila da bi ga možda trebalo bolje obrazložiti na višem sudu, uvažavajući na neki način argument suprotne strane da su osnivači Javne ustanove za sve utvrđene nepravilnosti „amnestirani“ kad je Trgovački sud registrirao novu instituciju sa spornim statutarnim odredbama, a Upravni sud odlučio da to nije u njegovoj nadležnosti i slučaj prebacio na odlučivanje Općinskom sudu koji je, eto, odbio tužitelja.
Ima još spornih detalja u ovom, na prvi pogled pomalo dosadnom i nevažnom predmetu, koji ukazuju koliko su institucije opuštene u kršenju vlastitih pravila i toleriranju propusta, te koliko je važna politička „težina“ pojedinog aktera u procesu dokazivanja. Iako se to za sutkinju koja je vodila proces ne bi moglo tvrditi, usprkos tome što je konačnu (?) odluku prebacila na višu instancu, ne može se izbjeći dojam da su i inspekcija rada, te posebno Upravno vijeće Javne ustanove, koje se sastoji od članova većinske političke grupacije, izbjegavali hrabriji angažman koji bi pokazao da im nije važno tko su akteri ovog pravnog spora nego tko svoj posao nije napravio kako treba. Naprotiv, na sudu su se od strane predstavnika Javne ustanove mogla čuti sasvim opuštena pojašnjenja da su nešto zaboravili, da nisu znali da čine prekršaj, da usprkos svemu nije bilo oštećene strane i slično, i konačno da sve to nije razlog da se natječaj proveden na taj način i poništi. Možda o opuštenosti u pristupu institucija prema proceduralnim propustima najbolje govori anegdotalna epizoda u hodniku prije glavne rasprave kada je predstavnik Javne ustanove, ugledavši osobu koja nam prilazi dok smo čavrljali pred vrata sudnice upito: „A gospodin je sa vama?“ „Ne, to je vaš odvjetnik“, odgovorili smo mu i upoznali ih.
Ono što je krajnji apsurd ove priče je da je ravnatelj izabran na ovaj način i dalje na dužnosti, te da će, s obzirom na dužinu trajanja ovog dokazivanja, to vjerojatno biti do kraja četverogodišnjeg mandata, što nas dovodi do pitanja čemu onda uopće zakoni, statuti, natječaji, inspekcije, prava na prigovore i slično kad je dojam da je u pozadini svega ipak pravo jačeg i utjecajnijeg ono što određuje što je provedeno po proceduri a što nije. Sažetije rečeno quod licet Iovi, non licet bovi, odnosno što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu, a u ovoj priči je od samog početka jasno tko se pravi „Jupiter“ a kome je namijenjena uloga vola.
Još je nešto važno spomenuti kada je riječ o ovom sporu o proceduralnim pitanjima izbora ravnatelja Javne ustanove Razvojne agencije Karlovačke županije. U razgovorima o motivima za pokretanje tužbe više puta je postavljeno pitanje kakvog sve to ima smisla kada sigurno, ni u kojem slučaju, Upravno vijeće i njihovi politički „pokrovitelji“ neće za ravnatelja izabrati tužitelja, odnosno nekoga koga politika nije odredila za to mjesto. Više puta sam odgovarao, pa to i sada kažem da je moj osnovni motiv satisfakcija koja proizlazi, bar tako mislim, iz osjećaja dužnosti da kao neki donekle pismen stanovnik ove lokalne zajednice i zagovornik odgovorne vlasti moram ukazati da živimo u sistemu koji više i ne skriva da otvoreno manipulira zakonskim odredbama i pravilima koje je sam donio.
To je doduše realnost ovih naših prostora i ne traje samo u Karlovcu i u ovoj našoj krasnoj demokraciji, i nije riječ samo o županu i njegovim političkim partnerima. Događa se to i drugdje, svakodnevno smo svjedoci primjera takvog postupanja, a na najbolji način na to je ukazao moj sugrađanin Nikola Badovinac svojevrsnim performansom kroz javljanje na niz natječaja gdje su već unaprijed znali koga će izabrati, pa je redovno dobivao „odbijenice“, ponekad uz pojašnjenja koja će ostati zabilježena kao „biseri“ koji se mogu svrstati u anale opravdavanja političkog klijentelizma na ovim prostorima.
Nereagiranje na niz proceduralnih propusta prilikom provođenja natječaja za ravnatelja Javne ustanove Regionalne razvojne agencije Karlovačke županije je čin institucionalnog nasilja kojem se svatko, tko imalo drži do načela pravne države, bez obzira na krajnji rezultat, treba suprotstaviti. Zato mi se čini da ću, usprkos pritisku sve neumjerenije političke volje i nezavidnom položaju u kojem se nalazim, u skladu sa onom asocijacijom o lutriji sa početka teksta, kupiti još jednu „srećku“ i pokušati na drugostupanjskoj razini dokazati da se provedeni natječaj ne može smatrati legitimnim s obzirom na sve proceduralne propuste i da ga treba poništiti.
