Unatoč tome što o kandidatkinji koalicije Možemo, Socijaldemokratske partije Hrvatske i Stranke umirovljenika za gradonačelnicu Karlovca Draženki Polović kao osobi ima najbolje mišljenje, tu potpisani je nakon šljake na rampi ručao, a potom prespavao ostatak izbornog dana.
Uz svo uvažavanje D. Polović, ovdje potpisani je kao birač stranku Možemo i SDP otpisao još 2022. godine zbog njihove politike prema ruskoj agresiji na Ukrajinu i nije ga naročito motivirao izbor između aktualnog gradonačelnika i kandidata Hrvatske demokratske zajednice Damira Mandića i u stvari hrvatskih saveznika ruskog satrapa Vladimira Putina, stranaka SDP i Možemo.
Iako su deklarativno osudili rusku agresiju na Ukrajinu, Možemo i SDP bi toj zemlji pružili svaku pomoć osim stvarne. Novinar televizije N1 i Večernjeg lista Ivan Hrstić je dobro bio primijetio da bi oni Ukrajini dali sve, ali da im ne bi poslali niti jedan metak. Zajedno s predsjednikom Zoranom Milanovićem su se prometnuli u perfidne podržavatelje genocidne politike Vladimira Putina i zaprepaštenje ovdje potpisanog i do tada vjernog podržavatelja lijevih političkih opcija protivljenjem SDP-a i Možemo obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj je teško uopće opisati, a u svakom slučaju je značilo da se ne može za takve stranke glasati na bilo kojoj razini vlasti. A da se moglo postupiti i drugačije pokazao je Klub zastupnika Socijaldemokrata, stranke nastale od disidenata iz SDP-a koja je u međuvremenu zbrisana s političke scene.
A zašto su se oni protivili tome? Pa jednostavno zato što je to predložio predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, a njihovo stalno, uporno i nerazumno protivljenje Plenkoviću i HDZ-u pod svaku cijenu ih je i dovelo u savezništvo s Putinom, despotom koji predstavlja nešto najsličnije nacizmu što smo imali od njegove propasti. To njihovo nerazumno protivljenje HDZ-u pod svaku cijenu ih je dovelo i do pomisli da nakon parlamentarnih izbora sklapaju koaliciju s Domovinskim pokretom i Mostom. Takva politička sljepoća i neodgovornost ukazuje na gubitak kompasa – SDP i Možemo su politički pogubljene stranke čija je glavna potka puko protivljenje HDZ-u i Plenkoviću.
HDZ je pod Plenkovićem umjerena stranka desnog centra, ni po čemu naročito problematična, dapače brana populističkim i drugim antiliberalnodemokratskim tendencijama, a njihov je kurs proeuropski, prozapadni i proukrajinski, dok je za njihove vlasti htio to netko priznati ili ne ipak ostvaren značajan gospodarski i društveni napredak.
Upravo je ta dostignuta razina blagostanja i onemogućila HDZ na lokalnoj razini u Karlovcu da provodi u dotadašnjoj mjeri staljinističke kadrovske politike kojima je sklon, odnosno da ucjenjuje stanovništvo radnim mjestima u javnom sektoru. Tu su polugu izgubili jer je sasvim dovoljno posla drugdje, a i plaće su u pravilu bolje. SDP i Možemo su pak nastavili tupiti po starome kao da se okolnosti uopće nisu promijenile.
Za njih HDZ predstavlja nepromjenjiv simbol zla i ta je njihova pozicija u startu gubitnička – s njome se ništa ne može napraviti, naprosto se ne može uvjeriti normalne razumne ljude da žive u Plenkovićevoj strahovladi. Kao papagaji ponavljaju da je HDZ korumpiran i to im je glavni razlog zašto s njime ne mogu surađivati kao da je korupcija nešto najgore što nam se može dogoditi. Mogu li SDP i Možemo navesti jednu korupcijsku aferu Adolfa Hitlera?
To njihovo uporno protivljenje HDZ-u ih je onemogućilo da s tom strankom sklope poslijeizbornu koaliciju nakon prošlih lokalnih izbora i da je tako zadrže u političkom centru, pa ju je ovaj sklopio s desnijim strankama, a kao plod toga smo dobili moralni bankrot čitave zajednice proslavom zločina, što je bio prvi takav slučaj u karlovačkoj povijesti jer to nisu radili niti ustaše niti komunisti.
Upozoravali su na devastaciju Zvijezde, ali su prešutjeli izgradnju kolektora u šancu, simbolu Karlovca, jer će se to raditi na prijedlog inicijative građana kako se ne bi oštetile kuće u Gambonovoj i Bencetićevoj, kao da je tehnički nemoguće postaviti kanalizaciju bez uništenja kuća i gradske baštine u isto vrijeme. To bi bilo kao kada bi netko u Parizu odlučio malo skratiti Ajfelov toranj jer, eto, smeta dronovima. SDP i Možemo su to propustili kritizirati jer su bili bespogovorno na istoj liniji s građanskim inicijativama. Inicijative građana vode svoju legitimnu borbu, ali njihova logika djelovanja nije istovjetna političkoj logici i u tome je osnovni problem u pristupu SDP-a i Možemo.
Mandić je s tom izgradnjom kolektora u šancu povukao jasnu liniju kroz cijeli svoj mandat, zajednički nazivnik, a to je devastacija prostora. Možemo i SDP su to također propustili istaknuti jer su kolektor odlučili zanemariti, a pritom su zaboravili da je prvog dana Mandićeva drugog mandata započeta gradnja zida na Korani, za što je gradonačelnik najzaslužniji.
U svojem slijepom slijeđenju građanskih inicijativa su proglasili cijelu vodu za ljudsku potrošnju otrovnom na temelju nalaza po uzorku uzetog iz jedne kuhinjske pipe, odnosno to što se sporadično javljalo zamućenje, dakako zaslugom HDZ-a koji je očito godinama zanemarivao vodoopskrbni sustav, predstavljalo se kao katastrofa, to da je cijeli grad bez pitke vode, što je također neistina – glavnina stanovnika se uopće nije susretala s tim poteškoćama. Naravno da onda kampanja utemeljena na takvim neistinitim tvrdnjama ne može biti učinkovita.
Unatoč napretku u demokratičnosti i unatoč zaslugama što nije propuštao natječaje za financiranje projekata iz fondova Europske unije i iz drugih izvora, pa se uistinu puno gradi i grad se razvija, zbog načina na koji je proveden projekt tvrtke Vodovod i kanalizacija “Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije Karlovac – Duga Resa” u Zvijezdi i sve te devastacije Mandić je trebao podnijeti ostavku i uopće se ne natjecati za novi mandat, ali teško je od njega očekivati tu razinu svijesti, odnosno odgovornosti.
Mandić je bizaran politički fenomen, ali nije netko s kime se ne može raditi, što može uvidjeti bilo tko tko nije oslijepio pa zalutao na Putinovu stranu.
