Igrom slučaja ili namjere, eksapističko razdoblje za kojega se autor Loncu poklopca nastojao ne previše baviti politikom nedostatno demokratske i moralno bankrotirane lokalne zajednice – a taj se bankrot dogodio za vodstva iliti vođstva ni više ni manje nego bogoslova uslijed većeg priliva novca iz raznih fondova ili, kako bi se poput lopova izrazio isti taj bogoslov, “u vrećama” – prišlo je svome kraju, i to definitivno i simbolično odlaskom na sjednicu Gradskog vijeća Karlovca, što se uvijek nastojalo i ranije izbjeći koliko se moglo jer se u pravilu tamo nije raspravljalo suštinski o karlovačkim problemima i uvijek je postojala opasnost umiranja od dosade, da bi ipak tamo čuo i uočio poneke vrlo vrijedne komentare i prodiranja u bit naše lokalne problematike.
Naravno – to je suvišno spominjati, ali spomenimo svejedno – srce je izvjestitelju zakucalo brže čim bi se sjetio da će imati priliku poslušati govor, poneku repliku, poruku veličanstvenog satnika Tihomira Mamića, kojega njegova Hrvatska demokratska zajednica, koja vlada izvršnom i predstavničkom granom, drži na mjestu karlovačkog gradskog vijećnika, umjesto na mjestu hrvatskog premijera, ako već ne može biti glavni tajnik Ujedinjenih naroda, mada ni to nije nemoguće, a to bi bio samo plus za tu međunarodnu organizaciju, svjetski mir i pravdu.
Unatoč razočaranju što za aktualnog sata i rasprave o radu gradonačelnika Damira Mandića, koji je toliko vjerodostojan da se ponekad zapitamo jesu li mu to uistinu ime i prezime – valjda policija, koja izdaje legitimacije, zna tko je taj čovjek – satnik Mamić nije kazao niti riječ, to jest – prije će to biti istina – te je rasprave mudro prešutio, novinar je zadovoljan sadržajnom razmjenom argumenata napustio Veliku vijećnicu Grada Karlovca. Mamićevim mukom – možda taj pojam uđe u leksikone, enciklopedije i uopće jezik – je ostavljen prostor za druge, u usporedbi s njime politički nedorasle – on se može mjeriti samo s Ciceronom i Winstonom Churchillom – da na konkretnim i strateškim pitanjima razvoja uđu u polemiku s gradonačelnikom i, mora se priznati, ta polemika uopće nije bila loša. Samim time što polemika nije bila loša, nisu bili loši niti polemičari, niti oporbeni vijećnici niti gradonačelnik, kojemu se teško može osporiti politički eros. Gradonačelnik voli polemizirati, ulaže strast u to, a i malo se popravio pa ga se čak može i razumjeti bez velikog mentalnog napora, kao što je bilo ranije, ali ne zato što bi bio jako mudar i time nedokučiv, nego zato što je pričao nepovezane besmislice iliti, kak’ bi se reklo, lupetao.
Oporba je pak uistinu na razini onoga što jednoj lokalnoj zajednici kao što je Karlovac treba, što se navodi uz dužno poštovanje iznimkama iz prethodnih saziva, prije svih Davoru Petračiću, koji se pak nije najbolje snalazio u procedurama. Ova se opozicija pak snalazi i uvjerljivo ukazuje na greške, od sitnih do krupnih, a vlast se isto tako uvjerljivo brani – naravno dogodi se poneki promašaj, ali vodi se stvarna politička borba. Čak je i Socijaldemokratska partija Hrvatske, koja se nalazi u dubokoj krizi, postavila posredstvom vijećnice Ehlimane Planinac na stol manjkavost javnog prijevoza, mada to nije poništilo loš dojam s piarovskog stanovišta katastrofalnog priopćenja kojega je SDP Karlovac izdao o barijerama protiv poplava punjenima vodom koje je pisano pokroviteljski i bilo ispunjeno masom fizikalnih formula, navodno čak i pogrešnih. Dobriša Adamec iz Možemo! je ukazao i u raspravi dokazao da je Čistoća ne sasvim spremna ušla u nov sustav obračuna naplate odvoza smeća jer iz tehničkih razloga nije svim korisnicima bila u stanju naplatiti varijabilni dio računa. Draženka Polović iz iste stranke je otkrila da je na jednom gradskom zemljištu već izgrađen dugo žuđeni bazen i poentirala pitavši mogu li se građani tamo ići kupati. Riječ je o objektu na zemljištu oko kojega, kako su odgovorile gradske vlasti, postoji sudski spor s tvrtkom Niskogradnja koji baš ne ide Gradu u prilog, ali je i dalje u zemljišnim knjigama, barem po onome što vidimo na mreži, riječ o gradskom komadu zemlje na Prilazu Kozjači. Gradonačelnik je uvjerljivo branio tezu da je postupak javne nabave izvan kontrole vlasti jer se provodi po Zakonu o javnoj nabavi i njegovim protokolima i kontrolama nakon što je vijećnica Možemo! Ana Matan ustvrdila da se javni novac ne troši dobro, iznoseći primjer da je posao uređenja mrtvačnice u Tušiloviću povjeren obrtu nekadašnjeg HDZ-ovog vijećnika Stipe Adžage i da iznosi vrtoglavih tri milijuna kuna. Nezavisni gradski vijećnik, koji se odmetnuo od SDP-a, Tomislav Novak kritizirao je gradonačelnika zbog njegova izbjegavanja odgovornosti za sve probleme – od poplava do rekonstrukcije ceste D6, gdje je Mandić koordinator radova. Naravno, gradonačelnik je u pravu kada objašnjava kako se po zakonima i pravilnicima dijele poslovi i odgovornosti, ali je i Novak u pravu jer je za sve što se zbiva u Karlovcu, bez obzira tko što radio i po zakonu bio odgovoran, odgovorna gradska vlast, posebice ona koja se poziva na takozvanu vertikalu vlasti od mjesne do državne razine, što je stari dobri komunistički mindset jer, pobogu, 45 godina smo imali vertikalu vlasti, a onda narednih 30, pa smo opet zadnji na redu za izgradnju sustava obrane od poplava, dobivanje, odnosno obnovu kina, izgradnja cesta se povjerava dvojcu A je to, obilaznica na Turnju kasni desetljećima i tako dalje. Inače, fascinantan je gradonačelnik utoliko što se laća funkcija bez ikakvog pardona, što je također komunistički refleks. „Bit ćeš ravnatelj Gimnazije Karlovac.“ „U redu.” „Bit ćeš gradski vijećnik.“ „U redu, bit ću.“ „Bit ćeš predsjednik Gradskog vijeća.“ „Može, dogovoreno.“ „Budemo te stavili za gradonačelnika, to ovjerili na izborima na kojima ionako imamo ogromnu premoć i koji su nedostižan hendikep za konkurente.“ „Dogovoreno.“ „Damire, preuzet ćeš koordinaciju radova na D6“. „U redu.“ „Mandiću, jahat ćeš kobilu na rodeu i zvat ćemo te kauboj Džimi.“ „Može. Bit će kako stranka odluči.“
O Domovinskom pokretu, koji je uvjetovao suradnju s HDZ-om meritokratskim standardima i izgradnjom bazena, ne treba trošiti riječi. Od bazena ništa, njihovo zalaganje za meritokraciju se iscrpilo u imenovanju njihovog Vlatka Ivke za direktora Čistoće, a onaj bankrot s početka teksta je isto njihova zasluga.
U raspravama je pak suštinu izvukao Dimitrije Birač, vijećnik Nove ljevice, koji je savršeno kritizirao vlast koja gomilanjem projekata, i to ne po logici razvoja grada, nego po logici raspisanih natječaja, zamagljuje osnovni problem. „Nemate kontrolu nad procesima razvoja grada i to zato što temeljite razvoj grada nedosljedno. Kada bi vizija bila dosljedna i kada bismo bili nepokolebljivi na našem putu, imali bismo kontrolu i razvijali bismo se. Tu se ponašamo kao da je sve divno. Grad je pao drastično u broju stanovnika, a mi se razvijamo polako – nikamo nam se ne žuri. Moramo znati gdje želimo Karlovac za 20 godina, a nad tim strateškim procesima nemate nikakvu kontrolu. Je li Karlovac mogao imati više stanovnika no sada? Vjerujem da Karlovac može imati i 60.000 stanovnika jer to nije gradić sitnih gabarita“, poručio je, pa čak bismo kazali gotovo mamićevski, Birač Mandiću.
Ne treba zaboraviti, posebno dok se vlast hvali gomilom projekata i kada gradonačelnik poručuje da se u 30 godina nije ovoliko ulagalo, što je i pohvalno i porazno, da je Karlovac od 2011. do 2021., što su godine uspona sadašnjeg nositelja izvršne vlasti, izgubio 11 posto stanovništva i da je to jedan od najgorih gubitaka stanovništva među usporedivim kontinentalnim gradovima u Hrvatskoj, što znači da se iz drugih manje iseljava, odnosno da se u njima više rađa, odnosno u neke se čak i useljava. Umjesto da Karlovac, sukladno svojim potencijalima, bude najprosperitetniji hrvatski grad, pretvara ga se namjerno u kasabu jer bi se u suprotnome ugrozila vladajuća kasta. No, kako se, manje-više, razvoj u gradu ipak događa i nemoguće ga je izbjeći jer je dio općehrvatskog trenda – svuda se ulaže europski novac, ne samo kod nas, a to karlovačka gradska vlast prešućuje – a pogotovo s obzirom da će se uskoro graditi nizinska pruga spasa, koju valja tako nazivati zbog njezinog možebitnog povoljnog, čak i revolucionarnog, učinka na Karlovac, jačanje lokalnog predstavništva i politike uopće može to pospješiti.
Utoliko snažna opozicija, kritična, argumentirana i dobronamjerna, igra značajnu ulogu i ona je na dobrom putu. S njega se uvijek može, naravno, skrenuti, primjerice suradnjom s političkim šarlatanom Nikolom Badovincem mlađim koji se prometnuo od perspektivnog mladog političara u ispraznog provokatora i nabadala s upitima čiji tonovi sugeriraju zlu namjeru i pogrešnu motivaciju – uostalom, zašto uopće objavljivati upite, valjda je logično objaviti saznanja iz odgovora na upite – opsjednutog bivšim gradonačelnikom i županom Damirom Jelićem, koji već umalo dvije godine nije niti član HDZ-a niti bilo kako politički aktivan, i utoliko sklonog teorijama urote jer, kao, Jelić ima svoje „igrače“ i vreba, a znamo da niti jedan pojedinac u partitokraciji nije bitan – bitna je stranka. Ivo Sanader, nekoć najmoćniji političar, prekonoć je razlazom s HDZ-om izgubio svu moć. Neperspektivna je i besmislena Badovinčeva politička pozicija.
Sadašnja oporba zastupljena u Gradskom vijeću ima bolju i širu sliku i perspektivu od toga. Uostalom, ima to i vlast.
