“Surađivala sam s različitima kojima je zajedničko da su kvalitetni ljudi, ne samo umjetnici. Bitno mi je da oni s kojima radim nisu egoistični, prgavi, samoživi, nego da žele djelovati za dobrobit zajednice, da suradnja bude pozitivna, a s Centrom za pružanje usluga u zajednici ‘Vladimir Nazor’ surađujem unazad pet ili šest godina, otkako me, danas, nažalost, pokojni kolega Nikola Albaneže pozvao da preuzmem mjesto izbornice Zimske likovne kolonije jer je, kako je objasnio, dosegao maksimum u deset godina na toj poziciji, i taj posao mi je jedan od najdražih jer se radi za opće dobro, jer mi daje slobodu odabira umjetnika i jer radim nešto kvalitetno”, kaže povjesničarka umjetnosti i kustosica Sonja Švec Španjol nakon otvorenja izložbe “Klinci” Ivane Barišić Tomšić u četvrtak u Galeriji “Zilik” u Karlovcu, a upravo je to našoj sugovornici 200. kustoska izložba.
Slobodna je kustosica, dakle bez stalnog zaposlenja, što je, kaže, rijetkost u našoj kulturi i umjetnosti. “Znamo da je teško preživjeti bez rada u nekoj ustanovi. Ako sam na pozitivnoj nuli, dobro je. Pandemija je za mene bila katastrofalna jer, ako nema izložbi, nema niti honorara, a jedno vrijeme nije bilo ničega”, navodi i dodaje da surađuje s mnogo ustanova, udruga i pojedinaca te da radi i putujuće izložbe kao što je “Neustrašive žene” koja će krajem godine doći i do Karlovca.
Iako živi u Zagrebu, u njemu ne djeluje. “Glavni hrvatski grad je zatvoren i podijeljen klanovski. Pobjegla sam stoga u provinciju i otkrila da je u njoj jako puno lijepih i radišnih. Svi žele u Zagrebu izlagati, pa je tamo sve na pladnju i ne trude se jer znaju da će dobiti bilo koga, a mali gradovi kao što su Pakrac, Nova Gradiška ili primorski gradovi zimi imaju vrijedne pojedince koji se trude dobiti novac iz Europske unije, obnavljaju muzeje, pedagoški djeluju i tako dalje. S njima super funkcioniram – oni žele sadržaje, a ja želim raditi”, nastavlja.
Ističe da teži stabilnom zaposlenju. “Iduće godine ću navršiti 40 godina života i voljela bih se zaposliti u nekoj ustanovi. Super je putovati, ali je fizički i psihički iscrpljujuće. I dalje imam energije, ali dugoročno je to problem – nisam kreditno sposobna, nemam stalnu plaću, a mirovina će mi iznositi 1.200 kuna. Članica sam Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i nama je koeficijent za mirovine još 2008. godine nepovratno smanjen. Mi koji ćemo pod takvim uvjetima u mirovinu doslovno ćemo biti socijalni slučajevi. Stoga bih voljela iskusiti rad u nekoj ustanovi, da imam redovnu plaću, sigurnost i institucionalnu podršku”, kaže i navodi da su prednosti rada kao samostalna kustosica to što ima svu slobodu odabira umjetnika i projekata.
Prednost je i što radi na različitim projektima i s različitim ustanovama te uvijek nekog novog upozna putujući po čitavoj Hrvatskoj.
“Vjerujem u svakog umjetnika kojega izaberem i u kvalitetu tog rada te je mogu argumentirati. Zapravo, sve mi s ovim statusom odgovara osim manjka sigurnosti. Nemam niti pravo na bolovanje. Slobodni umjetnici svih vrsta su u takvoj situaciji”, kaže.
Izložba “Klinci” se može može razgledati do 29. rujna. Autorica je 41-godišnja bjelovarska pedagoginja i slikarica koja uljima na platnu i crtežima opisuje odrastanje svoje djece.
