“U spomen vječnom, bit će pravednih,
od zla glasa neće se uplašiti.” (Ps, 111,6 и 7)
Sveti ispovjednik Dositej Vasić, mitropolit zagrebački, rođen je 5. prosinca 1887. godine u Beogradu. Gimnaziju i bogosloviju završio je u rodnom gradu, a kijevsku duhovnu akademiju sa stupnjem magistra bogoslovlja završava 1904. godine. Zamonašen je kao učenik bogoslovije i rukopoložen za jerođakona. Bio je profesor bogoslovije u Beogradu. Za episkopa niškog izabran je u svibnju 1913. godine, a iste, 25. svibnja, hirotoniran je za episkopa. Za prvog mitropolita zagrebačkog izabran je 1931. godine.
Za zasjedanja Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve u Sremskim Karlovcima episkop gornjokarlovački doktor Maksimilijan Hajdin iznenada je preminuo u Beogradu 25. veljače 1936. godine od posljedica upale pluća i srčane iznemoglosti. Sinod je na izvanrednoj sjednici sutradan za administratora Eparhije gornjokarlovačke postavio mitropolita zagrebačkog Dositeja.
Na opijelu Maksimilijana, u subotu 29. veljače u sabornom hramu u Plaškom, sudjelovali su mitropolit zagrebački Dositej, episkop bački doktor Irinej Ćirić i dalmatinski doktor Irinej Đorđević. S pokojnim episkopom gornjokarlovačkim uime patrijarha srpskog Varnave oprostio se mitropolit Dositej. “U životu i radu episkop Maksimilijan uvek se isticao svojom retkom vrednoćom, savesnošću i trudoljubavlju… Svojim solidnim pravničkim znanjem i temeljnom bogoslovskom spremom episkop Hajdin znatno je doprinosio da se regulišu i srede odnosi u ujedinjenoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Pastva i sveštenstvo naše gajilo je prema blaženopočivšev najbolje osećaje pouzdanosti i gotovosti, da pomaže svog arhijereja u svim poduhvatima korisnima za narod i crkvu našu”, istaknuo je Dositej.
Upravu Eparhije gornjokarlovačke mitropolit Dositej preuzeo je nakon sahrane episkopa u Plaškom početkom ožujka 1936. godine u prisustvu episkopa bačkog.
U razdoblju administracije mitropolit Dositej obišao je nekoliko mjesta u Karlovačkom vladičanstvu, hram Svetog Spiridona u Petrinji, hram rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Topuskom, hram Vaskrsenja Hristovog na Veljunu, kao i manastir Gomirje.
Povodom osamdesetog rođendana našeg najvećeg izumitelja Nikole Tesle, mitropolit Dositej posjetio je Smiljan u srpnju 1936. godine i tom prilikom otkrio spomen-ploču na Teslinoj rodnoj kući. Nakon svečanosti u Smiljanu obišao je u pratnji prote Gedeona Ilića – Gene hram Svetog velikomučenika Georgija u Gospiću.
U hramu Svetog velikomučenika Georgija u Cvijanović Brdu osvetio je 1937. godine novi ikonostas koji su hramu darivali braća Milutin i Stanko Lovrić, trgovci iz Karlovca.
Povodom 150 godina karlovačkog hrama Svetog oca Nikolaja i stotinu godina od smrti episkopa gornjokarlovačkog Lukijana Mušickog, patrijarh srpski Varnava posjetio je Karlovac i Crkvenu općinu karlovačku u nedjelju 23. svibnja 1937. godine. U pratnji patrijarha bili su mitropolit Dositej i episkopi zvorničko-tuzlanski doktor Nektarije Krulj, raško-prizrenski Serafim Jovanović i mukačevsko-prajševski doktor Damaskin Grdanički. Patrijarh je s arhijerejima služio liturgiju u karlovačkom hramu, a u popodnevnim satima prisustvovali su svečanoj akademiji povodom jubileja u Sokolskom domu u Karlovcu.
Mitropolit zagrebački Dositej u svojstvu administratora vladičanstva, osvetio je temelje za novi hram Svetog velikomučenika Georgija na Sušaku, 1. prosinca 1938. godine, uz suslužbovanje protojereja Isaka Pejnovića i Simeona Omčikusa. Ovom činu su prisustvovali predstavnici gradske uprave, državnih ustanova, vojske, kao i velik broj stanovništva. Hram na Sušaku projektirao je poznat arhitekt Momir Kordunović iz Beograda.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve izabrao je u lipnju 1938. godine za episkopa Eparhije gornjokarlovačke vikarnog episkopa sremskog Savu Trlajića. Mitropolit Dositej sačekao je u Zagrebu episkopa Savu i zajedno se s njim uputio u Plaški, gdje je novoizabrani episkop ustoličen u tron Karlovačkog vladičanstva 4. rujna. Upravu Eparhije gornjokarlovačke mitropolit Dositej predao je sutradan episkopu Savi u prisustvu episkopa šabačkog Simeona Stankovića, izaslanika Svetog arhijerejskog sinoda.
Na poziv episkopa Save mitropolit Dositej posjetio je Eparhiju gornjokarlovačku prilikom osvećenja hrama Svetog velikomučenika Georgija na Sušaku. Tom prilikom, 1. listopada 1939., hram je svečano osvetio i tronosao patrijarh srpski doktor Gavrilo Dožić uz susluženje mitropolita Dositeja te episkopa niškog doktora Jovana Ilića i gornjokarlovačkog Save. Patrijarh i arhijereji posjetili su od 29. rujna do 4. listopada Rijeku, Karlovac, Ogulin, Srpske Moravice i Plaški.
Početkom 1940. godine zdravstveno stanje mitropolita zagrebačkog Dositeja bilo je prilično loše. Po liječničkim izvještajima, bolovao je od neuropatije, akutne srčane slabosti i bronhitične pojave. Sredinom siječnja 1941. godine mitropolit Dositej je i lično umolio patrijarha Gavrila da ga zbog lošeg zdravstvenog stanja u poslovima Velikog crkvenog suda zamijeni drugi arhijerej. Sveti arhijerejski sinod je uslišio molbu oboljelog mitropolita i na njegovo mjesto postavio episkopa timočkog Emilijana Piperkovića.
Episkop gornjokarlovački Sava je mitropolita zamjenjivao za bolesti na bogosluženjima u Mitropoliji zagrebačkoj od 1940. i 1941. godine.
Drugi svjetski rat je mitropolita Dositeja zatekao u Zagrebu, u njegovoj rezidenciji. Na dan proglasa Nezavisne Države Hrvatske, 10. travnja 1941. godine, ustaše ga uhićuju i sa svojim đakonom Lazarom Živadinovićem biva zatvoren u zloglasnom zatvoru u Petrinjskoj ulici. O njegovom stradanju svjedoči i izjava belgijskog konzula Arnolda Roberta koji je kroz otvor na vratima ćelije 8, vidjevši tijelo iznakaženog mitropolita Dositeja, rekao: “No, bogami, ovo je divljaštvo što ovi ljudi rade”. Teško bolestan mitropolit je premješten u bolnice “Sestre milosrdnice”. Po svjedočenju Božidara Cerovskog, šefa ustaške policije u Zagrebu, “mitropolit je bio tako strašno izmrcvaren da je jedva živ utrpan u voz za Beograd”. U Zemunu iz teretnog vagona bolesnog mitropolita preuzimaju njemačke okupacijske vlasti i sprovode ga u Beograd u svibnju 1941.
Na sjednici Svetog arhijerejskog sinoda u Beogradu održanoj 9. srpnja, odnosno 26. lipnja po Julijanskom kalendaru, 1941. godine pod predsjedanjem episkopa bačkog doktora Irineja Ćirića donijeta je odluka: “Za zamenika obolelom mitropolitu zagrebačku gospodinu Dositeju odrediti njegovo visokopreosvešenstvo episkopa gornjokarlovačkog gospodina Savu s pravom na nagradu prema odluci Svetog arhijerejskog sabora (…)”. Nažalost, nekoliko dana kasnije, 17. srpnja, episkop Sava uhićen je u svojoj rezidenciji u Plaškom i nakon toga mu se gubi svaki trag.
Mitropolit zagrebački Dositej upokojio se u subotu 13. siječnja 1945. u manastiru Vavedenje u Beogradu. Poslije zaupokojene liturgije u manastirskom hramu služeno je opijelo mitropolitu Dositeju u nedjelju 14. siječnja 1945. Na opijelu su sudjelovali episkopi niški doktor Jovan i mukačevsko-preševski Vladimir Rajić. Od pokojnog mitropolita oprostio se episkop doktor Jovan. Kovčeg s tijelom mitropolita Dositeja sahranjen je sa sjeverne strane manastirskog Svetovavedenjskog hrama. Mitropolija zagrebačka podigla je velelijepi spomenik mitropolitu Dositeju. Na prvoj strani spomenika piše: “† DOSITEJ PRAVOSLAVNI MITROPOLIT ZAGREBAČKI 1877-1945.”, SVOM PRVOM MITROPOLITU, ZAHVALNA EPARHIJA”. “Znam djela dela tvoja, i trud tvoj i trpljenje tvoje. I trudio si se za ime moje i nisu sustao. (Otkrivenje Jov. 2.2-3)”, piše na drugoj strani.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve na svojoj sjednici 22. svibnja 1998. godine odlučuje da se za Ispovjednika Pravoslavne crkve proglasi blaženopočivši mitropolit zagrebački Dositej. Svečana kanonizacija obavljena je u hramu Svetog Save na Vračaru 21. svibnja 2000. Obretenje moštiju svetog ispovjednika Dositeja obavljeno je u manastiru Vavedenje 12. i 13. svibnja 2008., i svečano su položene u manastirski hram. Spomen svetog ispovjednika Dositeja zagrebačkog praznuje se 13. siječnja po novom kalendaru.
O ovom divnom svetitelju, velikom ispovjedniku i arhijereju, u svijetlim danima Božićne radosti, Eparhija niška, u kojoj je sveti Dositej Vasić stolovao od 1913. do 1933. godine, objavila je bogatu monografiju pod nazivom „Služitelj mira i ljubavi – Sveti ispovednik Dositej, Episkop niški i Mitropolit zagrebački (1878-1945)“ protođakona Dalibora Midića. Ovo djelo, kao i ranije objavljene studije i knjige, predstavljaju najljepše kamenčiće na velelijepom mozaiku životopisa Svetog Dositeja.
Raduj se, Sveti jerarše Dositeje, ispovedniče Crkve Hristove!
*tekst i naslovna fotografija preuzeti sa stranica Eparhije gornjokarlovačke
