„Čestitke svim nagrađenima. Svojim radom pokazujete da Karlovac ima ljude na koje svi možemo biti ponosni. U svim svojim različitostima gradite Karlovac na temeljima otvorenosti i razumijevanja”, čestitao je dobitnicima javnih priznanja Grada Karlovca u ponedjeljak Damir Mandić, gradonačelnik Karlovca, i, naravno, zamutio vodu jer, ako je išta presudilo u njihovom nagrađivanju to zasigurno nije bila različitost nego istovjetnost – pripadnost istoj političkoj opciji ili naslanjanje na nju, a ta politička opcija je, dakako, Hrvatska demokratska zajednica čiji članovi očito u Karlovcu jedini imaju pravo građanstva, pa stoga Karlovac ne može biti otvoreni grad.
Ne pamtimo tužniji Dan grada od ovogodišnjeg – em je pandemija koronavirusa okljaštrila kulturni program, em je otvorenje manifestacije Zvjezdano ljeto pretvoreno u predizborni skup HDZ-a, TV kalendar, emisija Hrvatske televizije, je umjesto karlovačke Zvijezde prikazala Palmanovu, ali je najgore ipak simboličko nasilje nad građanstvom koje su proveli Gradsko vijeće Karlovca i pripadajući Odbor za javna priznanja odlukom da se Nagrada Grada dodijeli ne-Karlovčaninu Jakovu Mamiću, a Plakete Grada mahom članovima i donatorima SKHDZ-a, odnosno organizacijama koje članovi SKHDZ-a vode ili koje su članovi SKHDZ-a ili koalicijskog partnera Hrvatske socijalno-liberalne stranke predložili. Na taj način ne samo da su izigrani građani pozvani da kandidiraju sugrađane za javna priznanja nego je i na najprimitivniji mogući način iskazana premoć Partije nad društvom, što je, to će stručnjak za kinesko gospodarstvo od dinastije Ming do 2013. godine Matija Furač, predsjednik Gradskog vijeća i Odbora za javna priznanja, znati, odlika totalitarnih sustava koji su deklarativno mrski njegovoj stranci.
Upravo je iskazani primitivizam jedna od indicija da je Furač netko tko više pripada marginaliziranom reakcionarnom krilu HDZ-a, odnosno možda mu čak nije niti mjesto više u HDZ-u, pa bi ga plenkovićevska metla trebala zahvatiti prije lokalnih izbora želi li se ta pobjednička unutarstranačka opcija prikazati vjerodostojnom uoči novog izbornog ciklusa. Mati Ce-Tungu je po stilu vladanja i ideologiji koju iskazuje, isto kao i njegovom posrnulom političkom vođi Damiru Jeliću, vjerojatno ipak više mjesto među škoristima nego plenkovićevcima. Tko god na gradskoj i županijskoj razini plijevio stranački vrt, ne bi smio zaboraviti ukloniti Furača kao korov.
Dugo netko nije toliko ponizio građane kao što je to učinio Odbor za javna priznanja predvođen Furačem, jelićevskim kamenčićom u cipeli centriranog HDZ-a. Pogažene su odredbe javnog poziva za kandidiranje osoba i organizacija za javna priznanja u kojemu jasno stoji da se Nagrada Grada dodjeljuje građaninu Karlovca, što svećenik iz Tomislavgrada na službi u Zagrebu Mamić zasigurno nije niti mu je Karlovac bilo kakav vid zavičaja. Time je odbačen barem jedan kvalitetan prijedlog za dodjelu tog priznanja, onaj Udruge za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka koja je smatrala da se Nagrada Grada treba uručiti umirovljeniku Tomislavu Kuharu, nesebičnom amaterskom komunalnom redaru entuzijastu, čovjeku uzorne biografije i uzornog građanskog angažmana. Ali ne, eto, Furač je insistirao na provedbi protupropisne ponižavajuće odluke, i to unatoč javnim upozorenjima i unatoč tome što su vijećnici opozicije napustili sjednicu Gradskog vijeća odbijajući sudjelovati u legitimaciji tog partijskog nasilja, dakle bez konsenzusa. Često od vlasti slušamo kako cijene konstruktivnu kritiku, no to je, pokazalo se i u ovom slučaju, laž, čisti bulšit – ona im ne predstavlja ništa. U svakom slučaju, mada smatramo važnim honorirati one koji to zaslužuju, Polka se više neće odazvati na javne pozive za dodjelu javnih priznanja dok Gradsko vijeće vodi Furač, a pozivamo i ostale građane da te pozive ignoriraju, pa neka HDZ sam raspodijeli priznanja po svom ćeifu bez smetnji sa strane.
Nagrade, novčane i simboličke, se nije odrekao na vrijeme upozoreni i na to zamoljeni Mamić, što je čudno s obzirom da se radi o stručnjaku za poslovnu etiku. Opasnošću od pandemije i naprasnim zdravstvenim tegobama se ispričao zbog nedolaska na svečanu dodjelu javnih priznanja koja se održala u ponedjeljak na Starom gradu Dubovcu, ali s obzirom da je prihvatio nagradu za koju nije kvalificiran očigledno je da ne boluje od etike i morala. Pa kad je već tako, zamolit ćemo građanstvo Karlovca da se generalnom vikaru vojne biskupije Republike Hrvatske dodatno pomogne donacijom na IBAN HR56234000911100155761 Vojnog ordinarijata s naznakom „za očuha Jakova”. Očito mu povlaštena mirovina od 6899 kuna, koju mu je osigurala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, nije dovoljna. Sad nam je jasno zašto nismo primijetili da se naši pripadnici močvarne političke elite vraćaju iz Buškog Blata s duhovnih obnova obnovljeni – loš je predavač, možda ima znanje, ali ne i vjerodostojnost, pa nije uvjerljiv. Bilo bi mnogo bolje da se naši gradski očusi i maćehe duhovno obnavljaju u kafiću Kaktus gdje Kuhar svrati na piće s obzirom da se prikazuje mnogo duhovnijim, moralnijim i etičnijim od pastira kojemu su moral i etika profesionalne okupacije. Nesuđeni dobitnik Nagrade Grada je tri godine proveo u ratu braneći Karlovac i Hrvatsku. Kada se razvojačio, čekalo ga je radno mjesto u Jugoturbini, odnosno ABB-u. No, unatoč tome što mu je nedostajalo tri mjeseca do pune mirovine, otišao je u prijevremenu jer nije htio da bez posla ostane kadar koji ga je tri godine, dok je bio na frontu, mijenjao. Eto, pronađimo jednog eskahadezeovca iz karlovačke močvare ili Buškog Blata, čija je uloga održavanje te močvare, koji je postupio slično nesebično. Izazov je to sličan pronalasku Jetija.
U nabrajanju razvojnih projekata koji se tiču Karlovca, a pokreće ih lokalna samouprava ili država, jasno je da se Karlovac donekle trgnuo iz letargije – svakako je za pozdraviti i, makar s debelim zakašnjenjem, saniranje dugotrajnih problema kao što je obnova nogometnog i atletskog stadiona „Branko Čavlović – Čavlek”, ali uzalud je sve to – uzalud vam trud, furači – ako će politika i dalje nastaviti dominirati društvom. Dok je tako, Karlovac neće nikada ostvariti svoje potencijale jer će gušiti spontanost, kritičnost i nezavisnost, a to je odlika orijentalnih despocija, a ne zapadnjačkih sistema i režima koje želimo implementirati odvajkada, barem od raspada Jugoslavije. Upravo su te vrijednosti pogon zapadnjačkim društvima i demokracijama. Unatoč ugovorenim projektima i mogućnostima koje proizlaze iz ITU mehanizma, Karlovac je i dalje po Odluci Vlade Republike Hrvatske o razvrstavanju jedinica lokalne i područne uprave i samouprave prema stupnju razvijenosti drugoligaški grad, a nije na zavidnoj poziciji niti s obzirom na potencijale niti po apsorpciji novca iz fondova Europske unije, što se može provjeriti na „semaforu” Udruge gradova – mnogi su bolji od nas, a ne bi trebalo biti tako. Po broju projekata po sjedištu nositelja Karlovac je na 11. mjestu, iza Zagreba, Rijeke, Osijeka, Splita, Čakovca, Slavonskog Broda, Varaždina, Požege, Vinkovaca i Zadra, a po ukupno ugovorenim sredstvima iz fondova Europske unije nalazi se na 17. mjestu.
Karlovac niti ne može ne biti mediokritetski grad dok predstavničku vlast zastupa Furač, biće iz jelićevske retorte, a može i treba biti izuzetni. S furačima jednostavno nema niti će ikada biti optimalnog napretka.
