Dimi u lice: Promjena je počela?

Koalicijska lista Možemo! pokazala je ne samo da se mogu preokrenuti trendovi, nego još važnije – pokazala je da u krajnjoj liniji problem u političkom aktivizmu, odnosno u nedostatku političkog aktivizma. Nikad nije bio problem u biračima. Trebalo je "samo" pronaći način kako do njih doprijeti, pa makar i uz malu izlaznost. Možda na lokalnim izborima ovo neće biti presudno za sve gradove Hrvatske, ali zašto ne bi moglo presudno za naš grad? Iz kojih mi to razloga ne bismo borbi protiv HDZ-a, to jest borbi za javni interes dali potreban politički glas? Zar nemamo dovoljno znanja, hrabrosti, dovoljno imaginacije, kreativnosti, dovoljno energije i motivacije? Upravo suprotno, imamo ih i više nego dovoljno, ali su razbacani na sve strane. Završimo s razbacivanjem, a krenimo s okupljanjem

Autor: Dimitrije Birač

Završili su parlamentarni izbori. Hrvatska demokratska zajednica je ostvarila veliku pobjedu, Socijaldemokratska partija Hrvatske veliki poraz, a koalicijska lista Možemo! veliko je iznenađenje s osvojenih sedam mandata. Neću ulaziti u šire analize objavljenih i konačnih rezultata. One su na nekim mjestima već napravljene ili će se idućih dana pisati, ali ću izdvojiti nekoliko činjenica. Ukupno gledajući, u sedmoj izbornoj jedinici lista Možemo! na trećem je mjestu s odličnih 10,47 posto ili 19.949 glasova, dok je u samom Karlovcu na četvrtom mjestu iza HDZ-a, Restart koalicije i Domovinskog pokreta sa 7,15 posto ili 1.556 glasova.

Prva dobra stvar ovih izbora u kontekstu Karlovca je i težak poraz Živog zida, inače nominalno glavne oporbene stranke u gradu. Njihova najpoznatija politička akcija u Karlovcu jest glas za preimenovanje Trga maršala Tita. Na parlamentarnim izborima 2016. u Karlovcu ŽZ je dobio 2.853 glasova ili 10,80 posto, a Ivan Vilibor Sinčić je dobio značajnih 1.844 glasova. Sada je stranka dobila tek 648 glasova ili 2,96 posto, a Sinčić kao nositelj i bivši kandidat za gradonačelnika Karlovca kojem je za dlaku promaknuo drugi krug dobio je samo 319 glasova. Na ovaj način karlovačkoj lijevo-liberalnoj oporbi otvara se u najmanju ruku prilika da postane glavna oporba u gradu.

Druga stvar ovih izbora tiče se i glavnog kandidata karlovačke oporbe, barem do sada, Davora Petračića. On je u Karlovcu osvojio 429 glasova. To je dobar rezultat, ali je možda moglo i više s obzirom da je već godinama gradski vijećnik i da je bio dva puta kandidat za gradonačelnika. Ipak, to je bolji rezultat u odnosu na Karlovčanke i Karlovčana na listi Možemo! koji su dobili sljedeći broj glasova: Draženka Polović 158 glasova, Ana Matan 144 glasova, dok je ovdje potpisani dobio 73 glasa. No, ako se pogledaju rezultati parlamentarnih izbora iz 2015., vidi se da je Petračić tada dobio u Karlovcu 908 glasova, što znači da su nakon pet godina u kontekstu državne političke razine njegovi glasovi i više nego prepolovljeni. Je li to posljedica pojave liste Možemo! ili toga što je dio njegovih birača odselio ili pak što mu je dio birača zamjerio neuspjeh na lokalnim izborima 2017., manje je bitno. Slično vrijedi i za karlovački SDP koji je, na primjer, 2016. s koalicijom dobio 9.210 glasova ili 34,88 posto, a ovaj put 5.377 glasova ili 24,56 posto. Bitna je činjenica da uz ovaj oštro silazni trend, Petračić i dalje bilježi pojedinačno najviše glasova na našem lijevo-liberalnom spektru. Oko toga se dio karlovačke oporbe, unutar koje autor posebno ubraja sebe, treba zamisliti.

Da, bila je rekordno mala izlaznost, ljudi su čekali u redovima zbog korone, znamo da su HDZ-ovi birači daleko mnogo više motivirani bilo zbog posla bilo zbog uvjerenja, parlamentarni i lokalni izbori nisu isto i tako dalje. Međutim, postoje neki koji su više i neki koji su manje prepoznatljivi. Drugim riječima, nije bit u tome što je Petračić prepolovio svoje glasove, nego što ostatak oporbe pojedinačno (još) nije dostignuo te brojke. Sve upućuje na to da oporba ima veću šansu za političku pobjedu onda kad smo svi zajedno jači, a ne kad se samo jedan njezin dio ističe. To znači da trebamo više raditi, da trebamo upornije i bolje raditi.

Konačno, treća stvar na koju želim upozoriti nekako proizlazi iz prethodnih, a to je promjena. Je li previše optimistično reći da je promjena počela? Ili je možda nepromišljeno? Znam da se s mojim pogledima dio Karlovčanki i Karlovčana neće složiti. Sigurno će se pitati o kojoj promjeni govorim kad je HDZ ostvario dominantnu pobjedu, a SDP nikad nije bio slabiji još od početka 1990-ih. Ipak, nemam dvojbi – promjena je počela.

Koalicijska lista Možemo! pokazala je ne samo da se mogu preokrenuti trendovi, nego još važnije – pokazala je da u krajnjoj liniji problem u političkom aktivizmu, odnosno u nedostatku političkog aktivizma. Nikad nije bio problem u biračima. Trebalo je “samo” pronaći način kako do njih doprijeti, pa makar i uz malu izlaznost. Možda na lokalnim izborima ovo neće biti presudno za sve gradove Hrvatske, ali zašto ne bi moglo presudno za naš grad? Iz kojih mi to razloga ne bismo borbi protiv HDZ-a, to jest borbi za javni interes dali potreban politički glas? Zar nemamo dovoljno znanja, hrabrosti, dovoljno imaginacije, kreativnosti, dovoljno energije i motivacije? Upravo suprotno, imamo ih i više nego dovoljno, ali su razbacani na sve strane. Završimo s razbacivanjem, a krenimo s okupljanjem.

Promjena je počela i možemo je usmjeriti na pravi put zato što nam se otvara velika prilika. Ako se netko pita zašto bi ovaj put bilo drugačije, odgovaram da je to zato jer ovaj put promjena nisu neki drugi, nego smo to mi. Zato mi se čini prikladnim završiti s porukom da smo oni na koje smo čekali.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije