SpiKA, Kruno Karin: “Nisam mrtav”

"Sada se ljudi pokazuju kakvi jesu. Tvrdimo da je u našoj zemlji 93 posto katolika, a ja ih prepoznajem možda tri posto – ostalih 90 su licemjeri koji lupaju gluposti. Koliko obožavam Karlovac, toliko mi se sad gadi i želim da sam u većem gradu", komentira poduzetnik i sportski djelatnik glasine koje su nastupile nakon što se pročulo da je zbog pandemije koronavirusa smješten u izolaciju

Autor: Marin Bakić

“Evo upravo mi je prijatelj javio da me hitna, spojenog na respirator, odvela u bolnicu. Javio mu jedan prijatelj. Pa hajde da se javim između dva udisaja”, šali se na fesjbuku član karlovački poduzetnik i član Izvršnog odbora Konfederacije europskog bejzbola Krunoslav Karin. Otkako se pročulo da je u izolaciji zbog pandemije koronavirusa, do njega dolaze najvjerojatnije glasine, što je dobar povod za kraći nedjeljni intervju iz ciklusa SpiKA kojeg vodimo preko skajpa, mada živimo u susjednim četvrtima.

Čujem da ste umrli.

  • Pa nisam, ali izgleda da sam blizu. Tako drugi javljaju.

Što kažu?

  • Sve mi je u posljednjih dana nadrealno, otkako je potvrđeno da moj brat Damir i njegova supruga imaju koronavirus. Oni su to već i preboljeli jer su imali povišenu tjelesnu temperaturu prije desetak dana. Tada su bili zvali bolnicu i obavijestili liječnike o tome, no nitko ih nije poslao na testiranje, nego su im rekli da ostanu doma, a kada su preboljeli zaključili su da je bila riječ o gripi dok se nije počela razjašnjavati situacija oko teniskog turnira koji je u organizaciji Rotary kluba “Karlovac” održan u Teniskom klubu “Karlovac” 9. ožujka, na kojem je moj brat pobijedio u paru s Ivicom Stojkovićem. Nakon što je kod nekoliko sudionika tog okupljanja ustanovljen koronavirus, testiran je i moj brat u subotu i ustanovljena mu je infekcija. Bili smo moj sin i ja s njime prije otprilike tjedan dana, pa nas je morao navesti kao osobe s kojima je kontaktirao. Stoga nam je određena jednotjedna izolacija. Nema nikakvih indicija da smo zaraženi – doma smo, ne izlazimo van i držimo se uputa. Moj brat i njegova supruga su također u svom domu, nisu niti u bolnici. Ne osjećaju više nikakve tegobe i valjda očekuju da taj virus izađe iz njih.

Kako ste Vi i sin izolirani od ostatka uže obitelji?

  • Kćer mi je u Sjedinjenim Državama. Živimo u Karlovcu u dva spojena stana – sin i ja smo u jednom, a supruga u drugom. Ona ima problema s alergijom i astmom pa ne želimo riskirati nimalo. Komuniciramo telefonom. Kuhinju imamo zajedničku, pa dezinficiram ruke i nosim masku kada idem tamo i nikada nismo u isto vrijeme u kuhinji. Svaki od naših stanova ima vlastiti toalet i kupaonicu. Funkcioniramo, dakle, dobro.

Koliko dugo ste u samoizolaciji?

  • Službeno od subote, mada od četvrtka nisam bio vani. Imam svoju knjigovodstvenu tvrtku, a ovo nam je vrijeme godišnjih obračuna, prijava poreza na dodanu vrijednost i tako dalje, pa smo imali mnogo posla ovih dana. Dogovorili smo se da radimo i mi i zaposlenici od doma, i tako funkcioniramo od prošlog tjedna. Nisam se stoga mnogo niti kretao – odlazio sam u dućan jedino. Kako od četvrtka nisam izlazio, a bratu je u subotu utvrđena infekcija, nazvali su me epidemiolozi. Objasnio sam im kuda sam se kretao. Kazali su mi da, s obzirom da sam bio s Damirom prije točno sedam dana, da još toliko moram ostati u izolaciji. Virus se može prenijeti 48 sati prije no što dobiješ prve simptome. Kako u tih 48 sati nisam nigdje išao. nisam morao davati popis svojih kontakata jer ih u tih 48 sati nisam imao, osim sa sinom i suprugom.

Ne morate imati nikakvih simptoma da prenesete virus?

  • Ne moram. Ma liječnici su pošteno kazali da niti oni ne znaju točno što se događa. Provode se mjere predostrožnosti. Kažu da se uobičajeno peti ili šesti dan od kontaminacije taj virus aktivira. Sad sam u osmom danu od susreta s bratom pa procjenjuju da ne bih trebao dalje imati nikakvih problema, ali, eto, pričekati ćemo još malo i ostati u izolaciji.

Trebaju li oni koji su u međuvremenu bili u kontaktu s Vama i članovima Vaše obitelji biti zabrinuti?

  • Ne jer 48 sati od susreta s bratom niti ja niti moj sin nismo imali kontakte s bilo kime. Ona nekolicina koje sam sreo ovog tjedna ili tjedan prije toga nemaju razloga za zabrinutost. Brat je morao dati popis ljudi s kojima je bio u kontaktu. Svima se obratila služba i svi su u karanteni. Nije niti on puno izlazio van s obzirom da je imao povišenu tjelesnu temperaturu. Greška je što nisu odmah testirali. Ne znam zašto se toliko od toga zazire. Htio sam i sebe danas testirati – platio bih to – ali su rekli da ne mogu.

Tko Vam je to rekao?

  • Epidemiolozi koji su me zvali. Ne znam zašto. Možda bi me testirali kada bih imao simptome. Učinjena je greška prije 14 dana jer, da su Damira testirali, izbjegao bih kontakt s njime. Srećom, pa nije niti on odlazio iz kuće.

Kako se osjećaju i on njegova supruga sada?

  • Dobro. Ona je imala temperaturu do utorka. Nakon toga su trenirali preko online treninga u dvorištu. Osjećaju se potpuno normalno.

Zaposlenici Vašeg ureda su isto na listi?

  • Ne jer nisam bio tamo i svi radimo od doma, jedino je nekoliko kolegica navratilo nakratko u ured.

Vaš brat nije bio u uredu?

  • Nije. Imamo razdvojene urede, samo na istom katu. Kako je prekinuta školska nastava, svi smo počeli raditi od kuće. Ured je bio zaključan i stranke nisu mogle do nas pa smo se dosta dobro zaštitili. Ured će nastaviti raditi strogo od kuće. Naši klijenti to znaju.

Trpite li poslovnu štetu?

  • Za sada ne, ali ćemo sigurno trpjeti. Na zadnji dan karantene će biti točno 30 godina naše tvrtke i mislim da će ovo biti armagedon što se tiče poduzeća. Šezdeset ili sedamdeset posto mojih klijenata će zasigurno propasti jer jednostavno to neće moći izdržati. Naša tvrtka za sada ne trpi posljedice pandemije. Izdali smo fakture za veljaču, a izdat ćemo i za ožujak. Izdat ćemo i završne račune za 2019. godinu, no u roku mjesec ili dva će nastupiti ogromna šteta. Ne vidim kako će se klijenti iz toga izvući, kako će nadoknaditi gubitke. Sada se zadužuju za isplatu neto plaća. Ostaju dužni isplatu doprinosa, ali za to ne mogu zaraditi. Restorani su sada zatvoreni, a ne može se ovih četiri mjeseca nadoknaditi u srpnju, primjerice, kada bi mogli proraditi, dakle u jednom mjesecu.

Dominira li neki gospodarski sektor među Vašim klijentima ili su iz raznih sektora?

  • Imamo za klijente sedamdesetak tvrtki, od drvne industrije i energana… Jedini klijenti koji sada rade dobro su oni koji imaju po Lici maloprodajne trgovine. Imaju i kafiće koje su morali zatvoriti, ali su prebacili ljude iz ugostiteljstva u trgovinu. No, pitanje je koliko će i to trajati jer su ljudi sve pokupovali, sad su se izolirali i bojim se da će i promet u trgovinama zastati. Slijedi nam nezamisliva recesija i neće to dobro završiti. Riječ je o nenormalnim gubicima u vrlo kratkom vremenu. Čitao sam da je u Kini 60 posto malih tvrtki propalo, pa ih je otkupila država da spasi poslovanje. Kako će biti kod nas, s ovom skupom državom i bez turističke sezone?

Na kojem je katu Vaš stan?

  • Na šestom.

Je li Vas zaljuljao potres od nedjelje?

  • Je. Padale su nam stvari s polica u šest sati ujutro. Žao mi je Zagreba, a bilo me je najviše strah da potres nije u sjevernoj Italiji. Da je tamo bio epicentar, radilo bi se vjerojatno o potresu jačine sedam ili osam Richtera, što bi bila apsolutna kataklizma. U Zagrebu će se pokrpati šteta, ali nije ugodno sigurno. Preživio sam dosta potresa. Kada je bio famozni u Banja Luci živio sam u Zenici. Moj pokojni otac Roman je bio 1963. godine u Skopju kada je bio onaj jaki zemljotres.

Što je s bejzbolom u vrijeme korone?

  • Stao je. Ponavljam ljudima uporno da ostaju doma. U kontaktu sam sa svima pa tako i s Talijanima. Žena mojega torinskog prijatelja Marca Mannuccija, koji je također član Izvršnog odbora CEB-a, radi u bolnici. Čuli smo se prije tri tjedna, kada su u Italiji bile prve žrtve pandemije, rekao je da je situacija uistinu ozbiljna, da su bolnički kapaciteti već bili korišteni 80 posto u svrhu borbe protiv koronavirusa. Rekao mi je tada da će ljudi umirati, ako se popune sve jedinice s respiratorima, a to se i događa. Primjećujem kako se mijenjaju raspoloženja. Isprva su se ljudi s time ismijavali, a i sam sam bio poluozbiljan, ali, nažalost, to je sada već sada stvar matematike. U Hrvatskoj imamo, ako sam dobro čuo, osam stotina respiratora. Ako 900 ljudi bude u potrebi za respiratorima, stotinu ih sigurno umire.

Neće valjda nedostajati respiratora?

  • To se dogodilo u Italiji. Nastala je nagla potreba, a nemaju dovoljno respiratora.

Valjda nabavljaju nove?

  • A valjda kupuju sad iz Kine. Liječnici rade dobro svoj posao, ali su ljudi neodgovorni. Nisam mogao vjerovati, recimo, kada sam vidio grupe iz Osnovne škole “Grabrik”, dok sam šetao psa, kako igraju košarku, a inače na tom igralištu nitko nikada ne igra. Pet godina tamo nisam vidio nikoga, a sada sam vidio 20 ljudi. U Hrvatskoj sve radimo kontra – kada treba ići van, ne ide se, a kada se ne smije, e tada se izlazi. Na Korani je bilo puno ljudi, šetača… Možda se pogriješilo kada se reklo da nije loše biti u prirodi, pa su ljudi to krivo shvatili.

Stiglo je proljeće.

  • Super je vrijeme bilo, ali sada imamo sreću da će se vrijeme pogoršati pa neće izlaziti, ali mislim da su ljudi shvatili da ne smiju situaciju olako shvatiti. Živciraju me debilne karlovačke priče. Posljednji put sam ih doživio kada je moj dobri prijatelj Nenad Božić ležao u bolnici u teškom stanju. Svaki dan tada me petnaestak ljudi zvalo da mi saopći kako je umro, a čovjek je, eto, i dalje živ. Tako sam se i ja danas osjećao. Ručao sam kada me nazvao prijatelj i rekao: “Sad su mi rekli da te hitna odvezla u bolnicu na respirator”. Predstavnica stanara u mojoj zgradi je urlala da zašto joj nitko nije rekao da su u kući dva zaražena, da će umrijeti… Samo bezveze opterećuju sustav s glupostima.

Osjećate li se poput Židova u Trećem Reichu?

  • Sada se ljudi pokazuju kakvi jesu. Tvrdimo da je u našoj zemlji 93 posto katolika, a ja ih prepoznajem možda tri posto – ostalih 90 su licemjeri koji lupaju gluposti. Koliko obožavam Karlovac, toliko mi se sad gadi i želim da sam u većem gradu.

Mislite da toga nema u većim gradovima?

  • Ne poznaju se ljudi toliko dobro u većim sredinama. Ovdje ćemo se uhvatiti za nekoga koga poznamo pa ćemo od njega napraviti super-senzacionalnu vijest.

Je li vijest o Vašoj smrti došla do Amerike?

  • Nije. Danas sam napisao objavu na fejsbuku nakon koje mi se dosta ljudi javilo, čak i neki koji su me vidjeli u srijedu u trgovini, pa su me pitali zašto sam išao u kupovinu, a onda sam im objasnio da nisam tada ništa znao i tako dalje. Jasno mi je da je ljude strah, ali ne može se stigmatizirati. Ministar zdravstva je rekao da treba imati malo i sreće. Rotarijanci su s najboljom namjerom organizirali humanitarni turnir, a sada ih pljuju da što su se okupljali i igrali tenis. Skupljali su novac da bi djeca mogla ići na školovanje u višnjansku zvjezdarnicu kod Korada Korlevića. Nakon toga su večerali i uputili se kućama. Nije nitko tamo širio zarazu. Svatko od nas je mogao pokupiti negdje koronavirus i pitanje je tko je sve zaražen. To nećemo nikada saznati. Mislim da je puno više ljudi zaraženo nego što mislimo.

Kada očekujete da će se u Grabriku zaigrati bejzbol?

  • Ne znam i nitko to ne može reći. Bio bih sretan da igramo 1. lipnja. Kada vidimo koliko je epidemija trajala u Kini, kod vrlo discipliniranih Azijata, bojim se da će se kod nas zadržati. Niti Kinezi se nisu još riješili u potpunosti tog problema. Tek sada neke kineske regije otvaraju škole.

Zanimljivo je kako hvale Kinu i njezino komunističko uređenje kao učinkovito u izvanrednim situacijama. Ispoljavaju se totalitarne/autoritarne tendencije u društvu.

  • Kroz bejzbol sam upoznao mnogo Azijata iz različitih zemalja. Svima je zajedničko da su poslušni – ako im se nešto kaže, to prihvate. Uvijek smo se smijali Japancima koji po Hrvatskoj nose maske. Kada sam došao u Japan objasnili su mi da su oni s maskama bolesni i da se trude druge ne zaraziti. Tamo je, dakle, drugačija kultura nego kod nas. Europljani su previše ležerni, posebice Talijani. Olako smo shvatili kada se zaraza pojavila u Kini, da bi nam se u Europi to sada odbilo o glavu. Brojke ukazuju na nama dragu mediteransku ležernost – zemlje sa sjevera Europe su imale iste početne brojke zaraženih, ali sada nisu niti približno tako velike kao u Španjolskoj ili Italiji.

Riječ je o presedanu koji stvara neizvjesnost.

  • Lupeta se da različiti lijekovi rješavaju infekciju koronavirusom. Jedino što nam preostaje jest ostati doma i svesti širenje virusa na normalnu mjeru, omogućiti da se teže bolesni izliječe, a oni s lakšim simptomima da se izliječe kući. Nakon svega će biti jako teško – slijedi nam teška godina, možda i dulje razdoblje.
Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije