Kazališni redatelj Lovro Krsnik u javnosti je ostao zapamćen kao dečko s biciklom na zagrebačkom Markovom trgu koji je proljetos stotinu dana čitao lektire izbačene iz kurikuluma hrvatskog jezika. Ovih dana ponovno čita u znak podrške prosvjetara koji su u petom tjednu štrajka.
Vjerojatno ćete se sjetiti momka koji je s osmijehom čitao lektire svoje mladosti, naše mladosti, a za koje su lažni bogovi znanja suvremene Hrvatske odlučili da više ne odgovaraju nacionalnim idejama – „Mali princ“, „Ježeva kućica“, „Pipi duga čarapa“, „Huckleberry Finn“ ili „Dnevnik Ane Frank“ nisu podobni naslovi, premda su vama i nama obilježile djetinjstvo. U ona vremena kada su Hrvati čitali.
No pomak je jasan, institucije svakodnevno odlučuju raditi nove stvari koje se kose uglavnom s pameti. I u Lovrinom slučaju čitanja institucije rade svoj posao – redatelj je redovito bio legitimiran, što je svakako logična praksa u našem liberalnom društvu kada vidimo čovjeka s knjigom u ruci i koristi ju javno i naglas. U glavnom gradu Republike kojim feudalno vlada gradonačelnik ponosan na manjak svog obrazovanja, a jedina knjiga koju priznaje jest ona njegova crna s popisom pajkana, pajdi, prika, rodijaka i kumova koji su se kod njega zadužili u 20 godina vladanja, ovakav čin, u najmanju ruku, izaziva reakcije javnosti.
Motiviran okupljanjem 40.000 prosvjednika na posljednji ponedjeljak u studenom na Trgu bana Josipa Jelačića, Krsnik je svoju podršku prosvjetarima u borbi za dostojanstvom nasuprot korumpiranoj i nepoštenoj maćehi od vlasti pokazao kroz njihovo glavno sredstvo rada – riječ. Osim Vlade i Nelsona Mandele, da je “obrazovanje najmoćnije oružje kojim se mijenja svijet” znaju prosvjetari kao lučonoše u mračnom i organiziranom srednjevjekovnom projektu degradacije i zatupljivanja. Krsnik pritom ironično nudi roman “Na rubu pameti” Miroslava Krleže – jednog od najvećih hrvatskih velikana književnosti – kao borca protiv ugnjetavačkih nastojanja onih na vrhu političko-društvene piramide.
Kako prosvjetari traže povećanje koeficijenta rada za 6,11 posto ne bi li time ukupno ostvarili koeficijent složenosti od (bijednih) 1,4, redatelj će drugu etapu projekta “I dalje čitam” nastavljati sve dok se zahtjevi prosvjetara ne ostvare. Drugim riječima, na Markovom trgu kao simbolu hrvatske vlasti, čita (zasad) Krležu svakodnevno od 6.11 sati poslijepodne 45 minuta, koliko traje školski sat. Kao i proljetos, Krsnik će čitati dokle god je to potrebno, a građani su dobrodošli podržati ga sudjelovanjem u podsjećanju na Krležinu riječ, snagu riječi i moć obrazovanja.
No dok je to početkom godine bilo usmjereno na građanstvo, ova je varijanta očigledno usmjerena na vlast u čijim je rukama sudbina prosvjetara, obrazovanja i boljitka nacije. “I dalje čitam” pratite na Facebooku i Instagramu gdje Krsnik uživo prenosi svoje čitanje.
Kao i proljetos, Krsnik će čitati dokle god je to potrebno, a građani su dobrodošli podržati ga sudjelovanjem u podsjećanju na Krležinu riječ, snagu riječi i moć obrazovanja.
foto: Denis Lešić
