Uzaludna potraga za gradom

Gotovo svakodnevnim obilaskom gradska jezgre zamijetim pokojeg stranog prolaznika, da nije domaćin potvrđuje karta grada u rukama, fotoaparat ovješen oko vrata i zbunjeni izraz lica. Sudeći po izrazu lica uvjeren sam da lutaju gradom u nadi da će prepoznati koju znamenitost, nešto što će im pobuditi interes i oduševljenje, nešto što će im dati priliku da zabilježe fotografijom i mogućnost da se pohvale gdje su bili i što su vidjeli. Nažalost, najčešće ih zateknem u čistoj urbanoj pustoši, užurbani hod kao da govori o putniku zalutalom u slijepu ulicu iz koje se čim prije želi izvući, kao da ga nešto progoni, bez predaha i znatiželje koja bi ga natjerala da zastane i prouči ambijent u kojemu se trenutno nalazi. Vidjevši u nekoliko navrata identičan prizor počelo me progoniti pitanje kakav je osjećaj biti stranac u ovome gradu

Autor: Matej Mihalić

Iz godine u godinu u Karlovcu raste sve veći broj stranih posjetitelja, nekome je to usputna izletnička ruta na putu prema Jadranu ili Zagrebu, dok neki odluče pružiti gradu priliku i ostati koji dan duže. Karlovac je grad s velikim potencijalom, okružen  prirodnim bogatstvom zelenila i čistih rijeka, nasljednik je bogate povijesti i pitomog urbanog krajolika, udaljen svega četrdesetak minuta od glavnog hrvatskog grada, a ni jadranska obala nije daleko, no koliko je sveukupni njegov potencijal iskorišten i prezentiran posjetiteljima?

Koliko možemo doživjeti grad?

Kao domaćini, posjetitelje možemo provesti kroz Aquatiku, jedinstveni slatkovodni akvarij; vojni kompleks Turanj s nadolazećim muzejom Domovinskog rata; Gradski muzej Karlovac na Strossmayerovom trgu, ključnu točku u procesu upoznavanja grada; obići jednu od galerija, ako nam se posreći da dođemo u vrijeme privremenog postava; posjetitelje će zainteresirati i nezaobilazni paviljon Katzler, mali karlovački kabinet čuda s bogatom ponudom autohtonih suvenira ili Štancun pri Gambonu, drugu karlovačku suvenirnicu  vrijednu spomena. U gradu se tijekom godine odvija niz festivala i kulturnih događanja, ako se pokojem strancu posreći da svrati baš u to vrijeme, svjedočit će rijetkom prizoru živih ulica i središnjeg gradskog trga. Neizostavna je i ugostiteljska ponuda, gotovo na svakom uglu poslužuje se dobra kava, hladno pivo, a može se i dobro pojesti po prihvatljivoj cijeni. Također, pitanje smještaja ne predstavlja problem, imamo dovoljan broj kvalitetno uređenih hotela i hostela koji mogu zadovoljiti i najzahtjevnije.

Gotovo da čovjek na trenutak pomisli kako imamo sve što turistička potražnja zahtjeva, no da li je to zaista tako? U kolikoj mjeri zadovoljavamo interes za gradom, dobrom pričom i informacijom, odgovorom na pitanje gdje se nalazimo i što točno promatramo? Brojni posjetitelji koji svrate u Karlovac po prvi put, dolaze u namjeri da upoznaju povijest, tradiciju i kulturu, no koliko u tome uspijevaju? Koliko šetnja kroz staru jezgru, njezine ulice, trgove i parkove ima smisla ako kroz njih prolazimo bez mogućnosti da se o njima informiramo, da doživimo ambijent u cijelosti? Nije dovoljno zadovoljiti se isključivo estetskom ljepotom njegovih pročelja, starine i ruševina, sve ima svoju priču i zanimljivu stranu vrijednu prepričavanja, no, nažalost, nema je tko ispričati. Pritom se ne oslanjam na mogućnost organiziranih turističkih obilazaka uz pratnju profesionalnog vodiča, govorim u ime onih koji se upuštaju u samostalno razgledavanje grada, a takvi su ipak u najvećem broju. Svako tko se odluči na taj hrabri pothvat samostalnog lutanja upušta se u uzaludnu potragu za gradom, jedino što pritom može pronaći nijemi su svjedoci vremena i prostora, a konačni dojam znatno je osiromašen jer mu nedostaje širi pogled, kontekst koji u sebi sadrži sve zanimljivosti vrijedne da budu prezentirane.

Kakav je osjećaj biti stranac u Karlovcu?

Gotovo svakodnevnim obilaskom gradska jezgre zamijetim pokojeg stranog prolaznika, da nije domaćin potvrđuje karta grada u rukama, fotoaparat ovješen oko vrata i zbunjeni izraz lica. Sudeći po izrazu lica uvjeren sam da lutaju gradom u nadi da će prepoznati koju znamenitost, nešto što će im pobuditi interes i oduševljenje, nešto što će im dati priliku da zabilježe fotografijom i mogućnost da se pohvale gdje su bili i što su vidjeli. Nažalost, najčešće ih zateknem u čistoj urbanoj pustoši, užurbani hod kao da govori o putniku zalutalom u slijepu ulicu iz koje se čim prije želi izvući, kao da ga nešto progoni, bez predaha i znatiželje koja bi ga natjerala da zastane i prouči ambijent u kojemu se trenutno nalazi.

Vidjevši u nekoliko navrata identičan prizor počelo me progoniti pitanje kakav je osjećaj biti stranac u ovome gradu. Jedno prijepodne odlučio sam prošetati gradom s konkretnim ciljem, da saznam koje su sve mogućnosti informiranja i koliko mogu saznati o gradu. Put od autobusnog kolodvora do turističkog informativnog centra, od muzeja i galerija do Aquatike, šetnjom kroz Zvijezdu, parkove i okolicu, potvrdio je sve sumnje u jasnoću i dostupnosti pojedinih informacija. Na prvoj odredišnoj točki, Turističkom informativnom centru, naišao sam na pregršt brošura o smještaju, restoranima, o Aquatici, o Gradskom muzeju i galerijama, no nigdje na priliku za informacijom o gradu, poštenoj brošuri ili tiskanom vodiču, u ovom slučaju Gradski vodič autora Alena Pajtaka. Jedina informacija po tom pitanju bila je da za isti primjerak vodiča moram promijeniti rutu obilaska i svratiti do Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ te pritom izdvojiti 60 kuna. zašto tako daleko i zašto toliko skupo? Riječ je o posljednjem vodiču, iz davne 2005. godine, u kojemu se autor svojski potrudio unijeti što više informacija o gradu, njegovim urbanim legendama i zanimljivostima. Umjesto vodiča trebao bi se zadovoljiti besplatnim primjerkom karte grada po kojoj se može uspješno orijentirati, pronaći kafić, banku, parking ili muzej, no nije od pretjerane pomoći kada je u pitanju želja za pronalaskom gradskih znamenitosti i kulturno-povijesnih specifičnosti.

Na putu do muzeja nemoguće je promašiti paviljon Katzler, prije ulaska u paviljon zaintrigirala me grupa turista koja je znatiželjno promatrala idealnu rekonstrukciju Zvijezde postavljene na bočnoj strani paviljona, autora Nevena Cetinjanina. Dugo su je promatrali, diskutirali i zabilježili dobro poznatim selfiem, vjerojatno je to bio kakav-takav nadomjestak svih onih nedoumica koje su doživjeli u stvarnom prostoru Zvijezde. Unutar paviljona naišao sam na sličan materijal kao i u info centru, nedostatak željenih informacija u tiskanom obliku nadoknadio je ugodan razgovor, uz pokoju informaciju o gradu i razgledavanje šarolike ponude autohtonih suvenira. Konačnim dolaskom u Gradski muzej Karlovac i novouređenu suvenirnicu primijetio sam da se od informativnog sadržaja dostupnog u prodaji nalazi jedna starija verzija vodiča, Karlovačka Zvijezda Milana Kruheka, iz 2001. godine, tiskana na hrvatskom i njemačkom jeziku. Nažalost, uz dostupnost i povoljnu cijenu od deset kuna vodič nije od pretjerane koristi. Jedan od razloga je nedostatak engleskog prijevoda, dok je najveći propust u sadržajnoj formi, napisan suviše povjesničarskom manirom, preciznim kronološkim slijedom s posebnim naglaskom na niz najznačajnijih godina. Godine su možda bitne za lokalne konsonjere, no stranom čitaocu takav način prezentiranja gradske povijesti naporan je, monoton i nije pamtljiv. Propuštena je prilika za iznošenjem niza zanimljivih informacija, uključujući jasnu prostornu orijentaciju, kao i mogućnost da se Zvijezda sagleda iz šire perspektive i konteksta, njezine okolice. Po tom pitanju Pajtakov vodič predstavlja korak naprijed, uključuje širu gradsku okolicu te unosi širi spektar zanimljivosti, no ponovljena je identična mana loše prostorne orijentacije. Niti jedna od spomenutih zanimljivosti poput ostataka gradskih bedema, pozicije nekadašnjih gradskih vrata, starih gradskih groblja i porušenih sakralnih objekata nije precizno markirana na karti grada. Nije dovoljno samo spomenuti, potrebno je precizno uputiti i točno označiti gdje se pojedina zanimljivost nalazila ili se još uvijek nalazi.

Da bi dojam o mogućnosti informiranja bio što potpuniji važno je obratiti pozornost i na informacije dostupne na internetu, ponajviše na stranicu Turističke zajednice Karlovca [www.karlovac-touristinfo.hr]. Stranica na prvi pogled djeluje interesantno, no kad se čovjek upusti u njezino proučavanje naleti na očaj, prvenstveno zbog površnih i suhoparnih informacija, iznesenih bez ikakvog pokušaja da ono što je napisano zainteresira ili natjera čitatelja da prošeće gradom i istraži njegov sadržaj. Na primjer, u prezentaciji poznatih Karlovčana poput Dragojle Jarnjević u tekstu se nigdje ne spominje njezina rodna kuća, niti je ista markirana na karti. Na toj istoj karti lako je zamijetiti da su unutar Zvijezde najviše markirani kafići, uključujući i Gradski muzej Karlovac, Galeriju Zilik, Franjevački samostan s crkvom sv. Trojstva i središnji Trg bana Jelačića. Po kojem kriteriju su izostali, pravoslavna crkva sv. Nikole, vojarne, bastioni, nekadašnji položaj gradskih vrata, Strossmayerov trg i kapela sv. Josipa, Drveni plac, ostaci bedema u Draškovićevoj ili Bosanski magazin. Izvan Zvijezde nema spomena o nekadašnjim grobljima svetog Florijana i svete Barbare, o riječnim lukama od kojih je na Gazi jedina sačuvana in situ, o Zrinskom trgu, o mjestima gdje su se nalazile Sinagoga, crkva svetog Ćirila i Metoda, kapela svetog Križa i tako dalje. Koliko su informacije bazične i suhoparne svjedoči ponosni spomen prve glazbene škole na ovim prostorima, no pritom se ne iznosi podatak u kojem objektu se ona prvotno nalazila, gdje se sve tijekom povijesti selila, već ispada da se oduvijek nalazila u palači Reiner. Među poznatim Karlovčanima, kako rodom, tako i onima koji su se doselili u grad i pritom proveli veći dio života u njemu, nigdje se ne spominju Josip Stiller, Ernest Mühlbauer, Ambroz Vranyczany, Milan Lenuzzi, Slavko Mihalić, Jonke, Stanko Lasić i mnogi drugi vrijedni spomena kako za lokalnu tako i nacionalnu povijest.

Što je s prostornim markerima, info-panelima?

Postoji cijeli niz načina pomoću kojih informiramo i potičemo turističku promidžbu grada, od internetskih stranica, turističkih vodiča, promidžbenih letaka i plakata do najosnovnijeg fizičkog markera takozvanih info-panela, postavljenih na točno određenim punktovima. Danas gotovo da i nema grada koji se ne ponosi poviješću i kulturno-umjetničkom baštinom koja mu je ostavljena u nasljeđe. Gradski ambijenti diljem svijeta pa tako i kod nas, s posebnim naglaskom na jadransku obalu, obilježeni su turističko-informativnim markerima koji pružaju osnovne informacije o točno određenim specifičnostima, značajnim ličnostima i objektima koji su obilježili određeni prostor. Ne samo da pružaju važnu informaciju, već uz priložene stare fotografije kao neizostavan dokument prošlih vremena pobuđuju određeni interes i emocije unutar svakoga od nas, čineći pritom nezaboravno iskustvo koje smo barem jednom kao turisti zasigurno doživjeli. Riječ je o najefikasnijem načinu informiranja, prvenstveno zbog lake dostupnosti informacije koja nas face to face upoznaje sa svime onime što neki ambijent ili objekt čini specifičnim, a upravo izravan doticaj s informacijom i onim što je njome opisano čini ključan efekt u doživljaju grada.

Ideja o markiranju urbanog prostora info-panelima gotovo u potpunosti je zaobišla staru jezgru. Svega jedan takav primjer postavljen je ispred temelja kapele svetog Josipa, na Strossmayerovom trgu. Način na koji je prezentirana kapela, bitnim informacijama, tlocrtom i grafičkim prikazom vedute grada pozitivan je primjer, jedini nedostatak predstavlja neuključenost šireg konteksta, mjesta na kojem se kapela nalazila. Da je kojim slučajem uz osnovne informacije o kapeli uključena i pokoja riječ o Strossmayerovom trgu, dodatno popraćena fotografijom koja bi ukazala na nekadašnju funkciju trga, panel bi bio više nego odličan primjer. Prošećemo li dalje i zastanemo na Jelačićevom trgu, Drvenom placu, nađemo li se ispred Bosanskog magazina ili na Ruskom putu, bit ćemo uskraćeni za ikakvom informacijom. Mnogi su zasigurno primijetili da se na pojedinim „probranim“ pročeljima nalaze pločice ispunjene tekstom. Riječ je o takozvanim info-pločicama čija je glavna uloga da zainteresiranom prolazniku prezentiraju objekt, iznoseći osnovne informacije – o arhitektu, funkciji ili „slavnom stanaru“. Popularna je i dobro provedena metoda informiranja u zemljama Srednje i Zapadne Europe, no u karlovačkom slučaju riječ je o lošoj kopiji. Niti na jednoj od njih ne može se pronaći poštena kartica teksta, suhoparne i u nekoliko primjera krive informacije odaju jasan odraz „entuzijastične i znalački“ izvedene ideje. Tako ćemo na Velikoj vojarni zamijetiti podatak da je dograđena prema Stillerovom projektu, na faksimilskoj replici lončarske kuće u Haulikovoj ulici da je jedini najstariji primjer sačuvane drvene kuće iz 18. stoljeća, a na kući poznate ljekarne „K crnom orlu“ da je na tom mjestu djelovala knjižara i tiskara Fogina, dok će najstariji primjeri građanskih kuća biti nemilosrdno uklanjani ili se zbog nebrige samourušiti, a brojna pročelja pod posebnim kriterijem eliminacije ostati neoznačena.

Prošećemo li izvan Zvijezde, svratimo do Mažuranićeve obale, Vrbanićevog perivoja, gradskog kupališta ili starog grada i groblja na Dubovcu, primijetit ćemo da ipak postoji volja i mogućnost u realizaciji ideje da se pruži osnovni informativni sadržaj putem info-panela. Zašto je onda u tolikoj mjeri propuštena prilika da se isto to učini u samom srcu grada? Najrecentniji propust takve vrste markiranja predstavlja nedavno uređena trasa šetnice u Draškovićevoj ulici. Prilikom sadnje novog drvoreda i asfaltiranja šetnice bila je zgodna prilika da se postavi panel ispred jedinog fragmenta fortifikacijskog sustava karlovačke tvrđe, sačuvanog u punoj elevaciji. Prilika je propuštena, a ostatak gradskih bedema ostao je i dalje prikriven i zarastao agresivnim bršljanom, pitanje je koliko će još odolijevati vremenu, dok se u potpunosti ne uruši, pa će se opet otvoriti prilika da se igramo graditelja faksimilskih rekonstrukcija ili bolje rečeno kulturno-moralnih destrukcija.

Ostavlja li ovaj grad pozitivan dojam? Što prolazi kroz glavu stranca dok šeće karlovačkim ulicama? Prepoznaje li neiskorišteni potencijal ili žali za uzaludno potraćenim vremenom? Misli li možda da ovaj grad nema što za pokazati? Možemo li u narednoj godini očekivati još veći broj posjetitelja? Misli i budućnost ne možemo čitati, već samo nagađati, no jedno je sasvim sigurno, to da ovaj grad može bolje. Karlovac je grad zanimljive povijesti i bogate kulturne i prirodne baštine, samo je pitanje na koji je način očuvati, u njoj uživati i u konačnici prezentirati.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije