Sudjelovanje građana podjela odgovornosti?

"Participativni modeli se danas nameću kroz europske politike što je veća recesija kako bi se raširila odgovornost na što širi krug sudionika. Skeptičan sam prema birokratsko postavljenom pitpu sudjelovanja", kaže Emil Jurcan, predsjednik Društva arhitekata Istre koji je u srijedu i četvrtak sudjelovao u Karlovcu na radionicama u sklopu projekta "Čiji je ovo grad". "Od europskih gradova najveći ekonomski porast bilježe oni s najvećom participacijom građana. Diskusije, fokus-grupe i radionice pokazale su se u praksi kao najkvalitetniji alati za prikupljanje informacija o mišljenju građana", ističe sociologinja Diana Magdić

Autor: Denis Mikšić

U Karlovcu održana dvodnevna radionica "Čiji je ovo grad". Foto Denis Mikšić

Društvo arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac organiziralo je u srijedu i četvrtak Karlovcu dvodnevni susret “Čiji je ovo grad?”. Na skupu su uz karlovačke arhitekte i organizacije civilnog društva sudjelovali predstavnici društava arhitekata Varaždina, Zadra, Šibenika i Istre. Susret je organiziran kao dio uspostavljanja suradničke, zagovaračke platforme za integralno, participativno i suvremeno planiranje javnih prostora pod pokroviteljstvom Zaklade Kultura nova.

  • Način na koji se danas planiraju prostori ne odgovara stvarnim potrebama. Civilno društvo i građani reagiraju na jednostrane odluke politike ili ulagača i važno je uključiti šire grupe građana nasuprot privatnom interesu koji najčešće ne vodi brigu o javnim. Za stvarno sudjelovanje potrebno je uključiti predstavnike jedinice lokalne uprave, arhitekte, ustanove u kulturi i druge javne institucije, civilno društvo i građane – obrazlaže Emilija Vlahek iz Društva arhitekata Varaždin razloge pokretanja projekta koji se sastoji od tri dvodnevne radionice – u Zadru, Karlovcu i Varaždinu.

U Karlovcu je tema radionice pobuđivanje interesa i sudjelovanje javnosti dok će se sudionici ciklusa radionica u Zadru baviti privremenim korištenjem uz male intervencije i uključivanje umjetnosti za oživljavanje prostora.
Po završetku projekta očekuje se da javnost bude upoznata i senzibilizirana za sudjelovanje u promišljanju javnih prostora. Stoga je čudno da se u Knjižici za mlade nije okupio veći broj građana. Gledajući na dosadašnje prakse, Karlovčani se rado odazivaju na radionice i druge sadržaje namijenjenu uključivanja građana, osobito ako se tiče izravno njihovog grada.

Luka Lipšinić predstavio je javne prostore kojima se DAGGK bavio prethodnih godina. Kao primjer javnog prostora koji se dobro koristi navodi prostor tržnice i okolnih komercijalnih prostora. Drugi prostor koji je zaživio je Trg hrvatskih branitelja na kome se nalazi spomenik braniteljima. Specifičnost je da je trg oživi i u večernjim satima. Drugi primjer je Velika promenada gdje se nalazi više ugostiteljskih objekata, a uz dodatna događanja je prostor još iskorišteniji. Kao treći primjer navodi kompleks kupališta između koranskog i drvenog mosta. Tu se nalaze sportsko-rekreativni sadržaji, a Karlovčani u ljetnim mjesecima izuzetno koriste kupališta. Otvaranjem slatkovodnog akvarija i muzeja rijeka Aquatike stvara se i novi društveni prostor s druge strane Korane.

Negativni primjeri opet su u Novom centru gdje je se uz kulturni niz, Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“, Galerije „Vjekoslav Karas“ i  Državnog arhiva ubacuju salon vozila i crkva. Zanimljivo je jezerce nastalo od pripreme iskopine za temelje nikad realiziranog trećeg nebodera u Ulici Ljudevita Šestića, te prostor uz os koja bi trebala spojiti staru gradsku jezgru preko Novog centra sa šumom Kozjačom.

Par primjera oživljavanja centra grada navodi kroz primjere Radićeve. Od nekadašnje centralne gradske ulice Radićeva je prazna i besadržajna, izuzev pojedinih inicijativa pokrenutih od udruga civilnog društva i pojedinaca.
Trg bana Josipa Jelačića povremeno se koristi i danas, za rođendanski bal povodom Dana grada ili druga kulturna događanja.

Drugi dan skupa otvorila je E. Vlahek iz Društva arhitekata Varaždin kratkom prezentacijom „Zašto participacija“.

  • Moraju se prikupiti zajednička mišljenja, želje i namjere jer dvoje troje ljudi, ne može dati prava rješenja, bez obzira radilo se o članovima jedinice lokalne samouprave ili arhitektima, jer se tako ne mogu predvidjeti i obuhvatiti sve što treba u zajednici. Sudjelovanje je također potrebno da se preveniraju unaprijed sukobi doneseni lošim odlukama kao i da se podijeli zasluge i odgovornosti podijele na sve dionike. Uključivanjem javnosti želi se definirati programe potrebama zajednice, prevladati konflikte i pomiriti suprotstavljene interese kroz transparentnost u donošenju odluka – ističe E. Vlahek.

Organiziranje kulturnih, društvenih ili sportskih javnih događanja, omogućavanje pristupa kroz model dana otvorenih vrata ili vođeno razgledavanje kako bi se građani upoznali s naslijeđem neke lokacije su neke od metoda uključivanja.

Uvod u poslijepodnevne radionice dala je kroz svoje predavanje „Modeli sudioničkoga planiranja prostora“ sociologinja Diana Magdić iz organizacije Teserakt.

  • Dok se tema ne svede na osobnu razinu građani nisu zainteresirani za sudjelovanje. Primjerice, nisu zainteresirani niti percipiraju kao svoje vlasništvo ništa izvan ulaznih vrata njihovog stana, niti stubište, a kamoli igralište i okoliš zgrade. Slično reagiraju i javne uprave i institucije. Za sve ono što predviđamo da bi mogao biti javni interes građani nisu zainteresirani. Ako, na primjer, javna vlast odluči da treba privatizirati dio obale, građani to prihvaćaju. Manipulacije mišljenjem osobito su moguće kroz anketiranja, od načina postavljanja pitanja do načina provedbe ankete. Druga poteškoća je nerazlikovanje razina planiranja i komunalnog uređenja – kaže D. Magdić.

Navodi i problematiku kratkog zakonskog roka za javnu raspravu od 15 dana kad potencijalno zainteresirani ne stignu niti pročitati i reagirati na dokument. Potrebno je unaprijed informirati građanstvo. “Puno više korisnih informacija i preporuka može se dobiti iz jedne dobre fokus grupe s desetak predstavnika javnosti nego iz velike ankete”, nastavlja.

  • Prva prepreka participaciji je transparentnost. Teško je očekivati od velikih gradova kao Zagreba i Splita da objave sve svoje dokumente na internetu. U manjim gradovima kao što su primjerice Čakovec ili Mali Lošinj moguće je na internetskim stranicama objaviti dokumentaciju – kaže D. Magdić.

Zanimljiva je povezanost napretka neke zajednice koja se gleda kroz ekonomski rast.

  • Građani vole velike akcije u kojima sudjeluju jer tako iskazuju svoje mišljenje. Od europskih gradova najveći ekonomski porast bilježe oni s najvećom participacijom građana. Diskusije, fokus-grupe i radionice pokazale su se u praksi kao najkvalitetniji alati za prikupljanje informacija o mišljenju građana – ističe D. Magdić.

Tanja Basar iz DAGGKA pohvalila je proces izrade i donošenja Urbanističkog plana uređenja „Zvijezda“, no prokomentirala je također da konačni rezultat nije urodio kvalitetnim dokumentom. Istina je da su provedene brojen radionice i savjetovanja no pitanje je koliko je prijedloga struke i građana prihvaćeno i uvršteno u konačni akt. Naposljetku je Izdvojila karlovačke udruge civilnoga društva, mrežu udruga u nezavisnoj kulturi KAoperativa, Udrugu za društveni razvoj KA-MATRIX i Udrugu za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka s kojima DAGGK već duži niz godina ima odličnu suradnju.

Emil Jurcan podijelio je iskustva s procesom prenamjene vojnih zona u Puli.

  • Grad je polje gdje se interesi prelamaju, niti građani nemaju zajedničko mišljenje, a lokalne vlasti rade na tome da atomiziraju mišljenja građana na mnogo partikularnih interesa. Na koncu gradske vlasti u Puli su zagovarale jedan cilj i okupljale dio javnosti koja se slaže s tim ciljem dok su ostale držali po strani – kaže Jurcan.

Donekle je bio kritičan prema trendu nametanja sudjelovanja građana kroz različite projekte.

  • Participativni modeli danas se nameću kroz europske politike što je veća recesija kako bi se raširila odgovornost na što širi krug sudionika. Skeptičan sam prema birokratsko postavljenom tipu sudjelovanja kako se danas predlaže. U ovako postavljenim odnosima sve strane mogu dati svoje mišljenje, no pitanje je radi li se o stvarnom sudjelovanju – veli Jurcan.
Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije