Izuzetno sam optimističan zbog toga što je Grad Karlovac otkupio zgradu kina Edison. Na prijelazu u 20. stoljeće Karlovac je imao 13.000 stanovnika i pet ili šest kinoprikazivača, a sada ima 50.000 stanovnika i niti jedno kino. Htio bih da čitatelj dobije perspektivu na današnje stanje – kaže Igor Jurilj, autor knjige „Film od Zorin doma do Edisona – recepcija filma i prvih karlovačkih kinematografa u lokalnoj periodici 1896-1920“ koju su izdali Hrvatski filmski savez, Kinoklub Karlovac i Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“, a koja je u petak predstavljena u prepunoj Ilirskoj dvorani te karlovačke ustanove u kulturi.
U toj studiji, nastaloj temeljem diplomskog rada, ovaj 32-godišnji profesor povijesti i anglistike je, prateći karlovačku periodiku u razdoblju od prvog prikazivanja filma pa do izgradnje zgrade kina Edison u Karlovcu, utvrđivao odnos građana, medija, ali i politike spram filma kao novog medija i vida umjetnosti.
- Sve je započelo reklamnim diskursom. Imali smo kolegij koji se odnosio na metode i tehnike istraživanja 19. stoljeća. Moj je zadatak pohađajući taj kolegij bio istražiti reklame iz tog vremena. Počeo sam stoga istraživati karlovačke publikacije do 1918. godine, to jest od kraja Velikog rata, što se uzima kao kraj 19. stoljeća. Tada sam zamijetio da se u tim publikacijama pojavljuje film, što mi je zaokupilo pažnju jer sam u to vrijeme već osam godina aktivan član Videodružine Gimnazije Karlovac, a za studija sam pohađao i filmološka predavanja profesora Nikice Gilića. U Karlovcu je na prijelazu u 20. stoljeće bilo mnogo političkih frakcija, pa je bilo zanimljivo uvidjeti kako se prema filmu odnosi u tom diskursu – veli Jurilj i ističe da je ploča na pročelju zgrade kina Edison koja govori o tome da je to prvo namjenski izgrađeno kino u Hrvatskoj netočna, jer ta čast pripada Osijeku, a Karlovac i mimo toga ima svoje mjesto u hrvatskim filmskim i kinoprikazivačkim počecima.
Izdavanje knjige su financijski pomogli Grad Karlovac, Hrvatski audiovizualni centar, Karlovačka županija, Turistička zajednica Karlovca i Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“.
- Ne postoji grad u Hrvatskoj koji toliko podržava svoje kreativce kao što je Karlovac, grad entuzijazma kakvog nema drugdje – kaže urednica knjige Diana Nenadić.
„Različiti rukopisi stižu u Hrvatski filmski savez, filmološki eseji, zbirke kritika filmova i slično, a ovaj nam se rukopis odmah učinio važnim“, nastavlja D. Nenadić.
- Povijest neke kulture se ne može pisati samo iz središta i samo temeljem onoga što se zbivalo u središtu. Igor je napravio velik posao, istražio je nekoliko tiskovina i povijest kinematografa u Karlovcu – kinematografski život u tom gradu je obradio interdisciplinarno. Svoje istraživanje logično ograničava na razdoblje do 1920. godine kada Karlovac dobiva kino Edison i kada se karlovačka kinematografija usustavljuje, ali i kada film kao umjetnost i medij doživljava prvu zrelost – veli D. Nenadić.
Dodaje da se čitanjem knjige dobiva uvid u vrlo intenzivan zabavljački život Karlovca tog doba, ali i politički.
- Film se tada nije shvaćao kao umjetnost, nego kao trivijalna zabava i tek se trebao izboriti za svoj status – ističe D. Nenadić.
Recenzent Gilić ukazuje na važnost arhivskog istraživanja koje mladima nije privlačno.
- No, tome se treba posvetiti i pritom treba postojati kombinacija razigranosti, ali i dosljedne askeze. Nedovoljno je onih koji se bave arhivima. Ova je knjiga pravi dokaz da je građa neistražena, ali i podsjetnik na sredine koje imaju svoju tradiciju. Ako netko pita po čemu je Karlovac grad, ova knjiga može poslužiti kao odgovor – smatra Gilić.
Jurilj je djelo posvetio Rosani Mikulić, djelatnici Zavičajnog odjela Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić”.
