Ivana Bajac, Ivana Ilijanić Stupić, Mia Smiljanić, Antea Poljanica, Brigite Požar, Ana Mačečević, Božica Laić, Bojan Bobičić, Stefani Fudurić, Sanja Belobaba, Snježana Pogačić, Anita Marković, Vanja Blažina Gruden, Iva Mataković, Ana Smoljak, Luka Dobrinić, Tanja Dolinar, Monika Mandek, Marin Mirić, Ivona Čačković, Suzana Obranović Lišnjić, Ivana Vranešić, Kristina Milašinčić, Vedran Stanišić, Helena Matijašić, Marta Dumbović, Sonja Danilović, Nikolina Haralović, Marina Rastovski Grgićak i Kristina Cindrić – to su imena onih koje Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ i ravnateljica Jasmina Milovčić – sve ukazuje na to – smatraju budalama.
Ali to ih ne smatraju samo ta ustanova u kulturi i njezino vodstvo, nego i gradska vlast, ali gradska vlast ne smatra samo te ljude budalama, nego sve one koji nisu glasali za nju. Po enti put udaramo glavom u zid, čudimo se dobrodošlici u Jelićstan, obećanu zemlju za članove vladajuće nomenklature na čijem je čelu u Karlovačkoj županiji suvereno gdje god vlada Hrvatska demokratska zajednica bivši karlovački gradonačelnik, a sadašnji župan Damir Jelić. Uporno se iščuđavamo, a znamo i kako djeluje ortački kapitalizam kojega živimo. Namjerno nećemo kazati da u njemu živimo jer se svatko od nas, po liniji egzistencijalnog opstanka, nastoji u tom sustavu održati, dakle i živi taj sustav. I. Bajac, I. Ilijanić Stupić, M. Smiljanić, A. Poljanica, B. Požar, A. Mačečević, B. Laić, Bobičić, S. Fudurić, S. Belobaba, S. Pogačić, A. Marković, V. Blažina Gruden, I. Mataković, A. Smoljak, Dobrinić, T. Dolinar, M. Mandek, Mirić, I. Čačković, S. Obranović Lišnjić, I. Vranešić, K. Milašinčić, Stanišić, H. Matijašić, M. Dumbović, S. Danilović, N. Haralović, M. Rastovski Grgićak i K. Cindrić također žive taj sustav i vrlo vjerojatno bi i oni bili spremni, osim ako se među njima nije potkrao kakav naivac/moralist/idealist, ako im se ukaže prilika, djelovati po principima ortačkog ili komunističkog kapitalizma. Međutim, neće taj komunistički kapitalizam svima dati priliku, nego odabranima. Neće dati priliku gore spomenutima, nego Nataši Maraković, 28-godišnjoj članici HDZ-a. Ne mogu svi oni biti voditelji računovodstva Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“, nego samo jedna osoba.
I to baš ona koja se ne libi uključiti u vladajuću stranku i aktivirati se u njoj i za nju sve očekujući, naravno, a konačno i dobivši, adekvatnu nagradu u obliku radnog mjesta. Vjerojatno je već i kao članica nadzornih odbora Gradske toplane, tvrtke u vlasništvu Grada Karlovca, i Razvojne agencije Karlovačke županije „Karla“, tvrtke u vlasništvu Karlovačke županije i jedinica lokalne samouprave u Karlovačkoj županiji, dobila neku pinku. Tako to funkcionira – ako te stranka prepozna kao koristan kadar, odjednom ti postaje sve ravno.
Bajac, I. Ilijanić Stupić, M. Smiljanić, A. Poljanica, B. Požar, A. Mačečević, B. Laić, Bobičić, S. Fudurić, S. Belobaba, S. Pogačić, A. Marković, V. Blažina Gruden, I. Mataković, A. Smoljak, Dobrinić, T. Dolinar, M. Mandek, Mirić, I. Čačković, S. Obranović Lišnjić, I. Vranešić, K. Milašinčić, Stanišić, H. Matijašić, M. Dumbović, S. Danilović, N. Haralović, M. Rastovski Grgićak i K. Cindrić su se barem nadali, jer nada umire posljednja, da je oglas za popunjavanje radnog mjesta voditelja računovodstva Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ izuzetak od pravila, da možda nije raspisan samo da bi se legitimirao i legalizirao izbor nekog već unaprijed odabranog kandidata. Stoga su se i prijavili na taj oglas računajući da nemaju što za izgubiti, osim vremena, dakako, unaprijed spremni na sudjelovanje u farsi i utoliko na ponižavanje. Naravno, pokazalo se – unatoč deklaracijama novog gradonačelnika Damira Mandića – da je sve ostalo isto i da izuzetka od pravila biti neće u ovom slučaju, a, ako će ih nekada i biti – jer ih mora biti – to će biti iznimno rijetko. Nade spomenutih kandidata pale su u vodu – nitko od njih nije imao političke kvalifikacije kakve je imala N. Maraković koja je na Veleučilištu u Karlovcu završila studij poslovnog upravljanja, dakle nije u odnosu na druge kandidate, barem većinu njih, imala nikakvo veće školovanje, možda čak suprotno. No, zato je imala ono što drugi nemaju – specifičnu partijsku težinu.
Gradonačelnik je u javnosti, otkako se kandidirao za tu dužnost, počeo ponavljati besmislenu tvrdnju kako zapošljavanja u gradskom sustavu moraju biti transparentna. Kažemo da je ta tvrdnja besmislena stoga što su do sada u velikoj mjeri i bila transparentna, pa je uistinu čudno zašto to uporno zagovara kao novitet. No, za to su se zakačili neki koji su do sada negodovali zbog klijentelizma i u tome vidjeli pozitivnu politiku, što je apsurdno jer nije ključan problem nedostatak transparentnosti, nego neravnopravnost prilika, protežiranja partijskih kadrova nauštrb ostalih, što pojedini protivnici takve prakse dobro znaju, ali svejedno sada tvrde da nije problem, ako se i protežiraju partijski kadrovi, važno da su kvalitetni stručnjaci.
Možda N. Maraković i jest kvalitetan stručnjak, no ne znamo je li najkvalitetniji jer nije prošla pravu provjeru, natjecanje s ostalima. Utoliko je Partija i ovoga puta demonstrirala nepovjerenje u stručne sposobnosti vlastitih kadrova. Drugo, raspisivanje farsičnih oglasa i natječaja za popunjavanje radnih mjesta je od I. Bajac, I. Ilijanić Stupić, M. Smiljanić, A. Poljanica, B. Požar, A. Mačečević, B. Laić, Bobičić, S. Fudurić, S. Belobaba, S. Pogačić, A. Marković, V. Blažina Gruden, I. Mataković, A. Smoljak, Dobrinić, T. Dolinar, M. Mandek, Mirić, I. Čačković, S. Obranović Lišnjić, I. Vranešić, K. Milašinčić, Stanišić, H. Matijašić, M. Dumbović, S. Danilović, N. Haralović, M. Rastovski Grgićak i K. Cindrić, ponavljamo, napravio budale. Zašto bi netko tko svakodnevno kuka zbog loše demografske slike Hrvatske i iseljavanja mladih očekivao da ovi kandidati koje se vuklo za nos kroz nekoliko selekcijskih ciklusa ostanu u ovoj zemlji?
Dugo Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ nije imala tako loše vodstvo kao što je ovo danas, a možda čak i nikada. U programskom smislu se u organizaciji te karlovačke ustanove u kulturi odvija sve manje istinski kvalitetnih sadržaja dostojnih povijesti i uloge te knjižnice, a s druge, u kadrovskom i organizacijskom smislu rade tako štetne stvari kao što je kadroviranje po političkoj liniji. Inače – to se lako utvrdi pregledom oglasa na tržištu rada – za posao voditelja računovodstva se traži višegodišnje iskustvo, a ovdje se tražilo jednogodišnje, ne čak niti na rukovodećim pozicijama. Istovremeno je knjižnica tražila čistačicu, a uvjet je bilo – dvije godine radnog iskustva.
Eto kako jedna ustanova u kulturi može biti nekulturna i nepristojna držeći I. Bajac, I. Ilijanić Stupić, M. Smiljanić, A. Poljanica, B. Požar, A. Mačečević, B. Laić, Bobičić, S. Fudurić, S. Belobaba, S. Pogačić, A. Marković, V. Blažina Gruden, I. Mataković, A. Smoljak, Dobrinić, T. Dolinar, M. Mandek, Mirić, I. Čačković, S. Obranović Lišnjić, I. Vranešić, K. Milašinčić, Stanišić, H. Matijašić, M. Dumbović, S. Danilović, N. Haralović, M. Rastovski Grgićak i K. Cindrić i sve ostale neumrežene manje vrijednima u Jelićstanu.
