U utorak je u 92. godini života u Karlovcu preminuo Martin Jendrašic, umirovljeni časnik Jugoslavenske narodne armije i Hrvatske vojske, planinar, kinolog, lovac, antifašist, partizan i hrvatski branitelj koji je nedavno našem portalu dao posljednji, životni, intervju u ciklusu SpiKA.
Bio je jedan od najaktivnijih protivnika povijesnog revizionizma na području Karlovca i Karlovačke županije te zagovornik očuvanja antifašističke baštine i vrijednosti.
Rođen je u Ferdinandovcu u ljevičarski nastrojenoj obitelji. Priključuje se Narodnooslobodilačkoj borbi 1944. godine.
“Ovo je malo smiješno. U Ferdinandovac je 1943. godine došla diletantska grupa. Svirali su, pjevali i plesali. To mi se svidjelo i odlučio sam ići s njima. Javio sam se jednome koji mi se činio glavnim. Odveo me u zadnju sobu, a još jedan mu se pridružio. Tražili su od mene da ponovim za njima glazbenu ljestvicu, da je otpjevam. No, kako bih kao seljak to znao? Počeo sam, pa nisam pogodio. Vidim da se više ne obaziru na mene. ‘Hoću li ići s vama’, pitao sam jednoga. ‘Pa znaš, trebamo ljude koji znaju dobro pjevati’, odgovorio mi je. No, znao sam pjevati, i danas znam. ‘Pa zar ne može čovjek u partizane bez da zna pjevati’, pitao sam ih dalje. ‘A ti želiš u brigadu’, iznenadili su se mojim pitanjem. ‘Nego šta’, dodao sam. Pozvao je mog susjeda Martina Jendrića koji je s mojim ocem bio angažiran u HSS-u i antifašističkom pokretu. „Ovaj dečko bi išao u partizane, pa mu sredi to i uputi ga da ode’, rekao je glumac mom susjedu. Kako ću s njime sada dogovarati odlazak? Ako želiš u partizane, moraš u Bilogoru – imaš 20 kilometara hoda. No, nije problem hod, nego moraš proći dvije ceste i prugu gdje paradiraju Nijemci. Umirio sam se i nisam se niti javio susjedu Martinu. Drugi puta je u Đurđevac u siječnju 1944. godine došla 17. slavonska brigada. Zaputio sam se tamo. Stigao sam navečer i javio se u komadu mjesta. Rečeno mi je da sjednem i pričekam kurira koji će me odvesti. Odjednom su se otvorila vrata – kurir je bio moj otac. Prišao mi je, uhvatio za rukav, izveo van i dopeljao doma. Nije bio ljut, nije vikao na mene”, prisjetio se svog prvog pokušaja odlaska u partizane.
Pred kraj rata, iz kojega izlazi s odlikovanjem za hrabrost, biva i ranjen.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata ostaje aktivan u vojsi, a ta ga služba dovodi i do Karlovca gdje se zadržava do kraja života. Ishodio je rani odlazak u mirovinu i aktivirao se kao planinar, kinolog i lovac, da bi se 1991. godine priključio obrani Hrvatske i ustrojio mjesnu službu Sigurnosno-informativne službe.
Posljednji ispraćaj će biti u petak u 15 sati na groblju Jamadol.
