“Bivši gradonačelnik, a sadašnji župan Damir Jelić provodi fašizaciju deset godina, a povijesna uloga Josipa Broza je neizbrisiva, te uloga Gradskoga vijeća nije mijenjanje povijesti već kreiranje budućnosti, prije svega radnih mjesta. Izmjenu trga inicirale su braniteljske udruge, čiji doprinos za stvaranje slobodne Hrvatske poštujem, ali tom borbom Karlovac postaje crna mrlja u Hrvatskoj i svijetu”, poručio je uoči odlučivanja o preimenovanju Trga Josipa Broza Tita gradski vijećnik prvotno Socijaldemokratske partije Hrvatske, a zatim Hrvatske narodne stranke-liberalnih demokrata Nikola Badovinac.
Po Dimitriju Biraču, predvodniku građanske inicijative „Za radnički Karlovac“, preimenovanje tog, kako se istaknulo, najfrekventnijeg karlovačkog trga je još jedan antiradnički potez. Po Snježani Kirinić, koja je s ovom dvojicom nastupila skupa protiv uklanjanja simboličkog spomena na Tita u Karlovcu, promjenu imena trga će provesti vlast na čelu s gradonačelnikom koji niti nije iz Karlovca, naš grad se upisao na listu srama jer pljuje na tekovine antifašizma.
Istup ovog trojca još je jedan dokaz zašto je dobro da nisu izabrani u ovaj saziv Gradskog vijeća i da su birači napravili “čistku” u oporbi. Hrvatska demokratska zajednica, koja, istinizavolju, koristi mnogo veći kadrovski bazen, predstavila je na ovogodišnjim izborima za Gradsko vijeće Karlovca uglavnom nekompromitirana i svježa lica, dok predstavnici oporbe jedva da su nešto ili nekoga i predstavili. Zato su i ostvarili neuspjeh kakav su već i ostvarili – povijesni. Ova kritika se ne odnosi toliko na Birača jer je on svježe lice, ali su mu koncepti stari, pa zato i smatra da je preimenovanje Trga Josipa Broza Tita udar na radnička prava, a upravo je on mogao kao ljevičar željan novih koncepata i oslobađanja povijesnog taloga predložiti prvi takvu odluku. To je mogao učiniti i to bi bilo ostvarivo, za razliku od insistiranja na tome da lokalne //vlasti korigiraju trgovačke lance glede radnih prava, a posebice rada nedjeljom, što je otprilike kao da je to zatraženo od udruge za uzgoj šarana /jer to udruženje civilnog društva ima jednake ovlasti za regulaciju takvih odnosa kao i jedinica lokalne samouprave. Birač je ipak vrlo obrazovan, uporno se razvija i utoliko je perspektivan, pa nije za otpisati, da se tako neozbiljno izrazimo. „Za radnički Karlovac“ ukazuje na bitne probleme Karlovca, ali poruke pogrešno adresira. S. Kirinić i Badovinac pak manje-više “mlate kao maksim po diviziji” o fašizmu i antifašizmu, što je krajnje bezvezno i neperspektivno. Ako nemaš toliko energije koliko je potrebno da se upoznaš s osnovnim političkim pojmovima, pa da ih ne koristiš gdje treba i gdje ne treba, nemoj se niti baviti politikom i na taj način degradirati tu djelatnost.
Slučaj s Brozom je taj da je složena ličnost koja se može promatrati i vrednovati iz više perspektiva. Upravo stoga je svejedno hoće li ili neće neka od ulica ili neki od trgova, perivoja, avenija ili drugih mjesta biti nazvani po njemu. Ako ga se gleda kao na totalitarnog vođu, neka mu se ulica oduzme, ali mu se može i vratiti kao antifašistu, vođi partizanskog pokreta otpora koji je oslobodio Hrvatsku i Jugoslaviju, našoj državi odredio granice. Iz nacionalističke perspektive, kao netko tko je uspio osigurati ravnopravnost Hrvata u Jugoslaviji i hrvatski subjektivitet, zaslužuje poštovanje, no iz demokratske ne zaslužuje. Ironija je da upravo nacionalisti, pobornici autokratskog vođe Franje Tuđmana, insistiraju na uklanjanju Titovih ulica, dok ljevičari, kritičari Tuđmanove nedemokratičnosti, nacionalističkim argumentima brane Tita i kada ga se proziva za nedemokratičnost. S povijesnim ličnostima koje nisu složene poput Tita dilema ima manje ili ih nema uopće. Unatoč ponekim incidentnim slučajevima, nitko neće nazvati po Anti Paveliću, Maksu Luburiću, Mili Budaku ili bilo kojem drugom ustaši bilo što – to jednostavno neće imati prođu u društvu. Pritom se ne misli na baštinjenje hosovske tradicije, s obzirom da su te paravojne snage Hrvatske stranke prava djelovale u drugom kontekstu i drugačije od ustaša, čiju su samo simboliku preuzele. Utoliko su ustaški simboli koje su koristili HOS-ovci poprimili nova značenja, kao što su i komunistički/partizanski poprimila nova krajem 20. stoljeća i bilo bi pogrešno memorirati/komemorirati HOS i HOS-ove pripadnike simbolima kojima im ne pripadaju, samo da se izbjegne korištenje recikliranih ustaških, kao što je pogrešno u crvenoj zvijezdi vidjeti samo simbol miloševićevske agresije, a ne i otpora fašizmu i nacizmu. Slojevita je to priča kojoj nije primjeren isključivi pristup slijeva ili zdesna.
No, očigledna je druga stvar – za razliku od Badovinca, S. Kirinić i Birača, gradonačelnik Damir Mandić, koji se zalaže za promjenu imena trga, što je i ishodovao, pripada pragmatičnom i oportunističkom sloju i soju – Titu je dao i oduzeo trg isti soj ljudi, oni koji će uvijek nastojati biti dio vladajuće strukture. Badovinac, Birač i S. Kirinić će pak svoje zablude zastupati po visokoj cijeni, no Mandić i mandići neće, nego bi gradonačelnik predložio, ako bi sutra HDZ odlučio prigrliti Titovo naslijeđe, da se po Brozu ponovno nazove isti trg.
Nije to nužno niti dobra niti loša osobina, jednostavno je tako – Mandić priznaje jedino sud/stav svoje partije, SKHDZ-a.
