U “Karlovačkoj novinarskoj školi”, više tradiciji dobrog novinarstva negoli formalnoj skupini, koju su svojim predanim radom činili Braco Butković, Boris Kožar, Darko Grubačević, Mićo Mazele, Joco Vuković, Krešimir Džeba, Branimir Kovačević, Stevo Maoduš, Nikola Perić, Zdravko Švegar, Ratomir Petković, Slavko Marković, Milan Jakšić, važnom je karikom bio Vlado Bojkić. On je povezivao naraštaje od Butkovića, rođenog 1923. do Jakšića, rođenog 1947. te tako kultivirao jednu žurnalističku pojavu koja se potvrdila na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini. Ta je “škola”, od suradnika do urednika, maestralno ovladala novinarskim zanatom, izgrađivala čvrste profesionalne standarde i zbog toga zauzima vidno mjesto u povijesti hrvatskog novinarstva.
Međutim, gotovo svi nabrojeni novinari su nas napustili, a da o njihovom radu nije učinjena jedna sustavna valorizacija. U tom smislu ostajemo dužni i Vladi Bojkiću, čije se djelo s pravom može nazvati serioznim novinarstvom. Ono odudara od današnjeg dominantnog tabloidnog novinarstva jer su se njegove reportaže i komentari zasnivali na provjerenim i bitnim činjenicama. U svojoj je bogatoj i zanimljivoj karijeri većinu profesionalnog života ostvario kao društveno i moralno odgovornu misiju. Bio je homo faber, čovjek kojemu ništa nije bilo teško i kojemu je mnogo toga polazilo za rukom. A sve to – uz jedan dobrohotan šarm, pun interesa i razumijevanja za druge.
Doživljavao sam ga kao middlemana, uspješnog posrednika između političara i građana. Vješto je prenosio mišljenja i jednih i drugih, pa je od njegovog pisanja svatko pametan mogao imati koristi. Iako je to je činio nenametljivo, ta se požrtvovnost prema drugima nije mogla previdjeti stoga je zasluženo dobio Orden rada sa srebrnim vijencem. Koliko je bio vezan za odbačene i autsajdere svjedoči i njegova knjiga “Galerija karlovačkih likova”. Nije bio samo novinar za publiku, nego i novinar za novinare, kojima se odužio prijateljskim ispisivanjem njihovih biografija u Karlovačkom leksikonu.
Dragi Vlado, u svom zadnjem intervjuu, rekao si da je više članova Društva Karlovčana na Mirogoju, nego ih je ostalo u tom društvu. Sada i tebe ovdje ispraćamo i zahvaljujemo ti na snazi tvog života i tvojim upornim vizijama boljeg društva.
