“Stanko Lasić – od tjeskobnog skojevca do kozmopolitskog demokrata”

Autor: Marin Bakić

Danko Plevnik i Dragan Grubješić na tribini "Stanko Lasić ponovno među prijateljima" u Knjižnici za mlade u Karlovcu 3. 10. 2016. Foto: Igor Čepurkovski/Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić

Stanko Lasić je prošao put od lokalnog tjeskobnog skojevca do kozmopolitskog demokrata. Čitavog života je pokušavao biti netko drugi, a bio je osuđen na sebe – ocjenjuje novinar i publicist Danko Plevnik na tribini “Stanko Lasić ponovno među prijateljima” koja je održana u ponedjeljak u Knjižnici za mlade u organizaciji Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”.

Hrvatski intelektualac, povjesničar i teoretičar književnosti, kojem je večer posvećena ipak nije gostovao na tribini, jer se liječi u Parizu gdje živi već desetljećima.

  • Njegovi “Autobiografski zapisi” su bili pokušaj znanstvene obrade samoga sebe. Lasić se htio doživjeti kao lik u povijesti i ispitati određenim kategorijalnim aparatom koja bi mu teorija odgovarala. To je bio metodologizam do krajnjih granica, jer u tom djelu na sebi primjenjuje poststrukturalizam i druge francuske i europske pravce u znanosti – kaže Plevnik.

Upućuje na čitanje ne samo Lasićevih djela, poglavito njegove autobiografije, nego i eseja Milana Mirića “Sentimentalni odgoj tjeskobnog skojevca”.

  • Tu je riječ o Lasiću kao fanatičnom boljševiku. Ta skojevska želja, zaključuje Mirić, da se promijeni svijet je od mnogih skojevaca učinila književnike, dakle osobe koje su odabrale svoj svijet duha i literature – veli Plevnik.

Prepoznaje kontekste koji su odredili Lasića. Nulti je, kaže, obiteljski.

  • Lasić mnogo duguje svome ocu Franji, koji je bio dirigent u nekoliko zborova i koji je na kulturnoj i stvaralačkoj sceni Karlovca ostavio velik trag. Bogdan Lasić je, čim je maturirao, osjetio poriv da se priključi partizanima, pa je svom mlađem bratu Stanku poslužio kao uzor – kaže Plevnik.

Prvi kontekst je krležijanstvo. Upravo je Miroslav Krleža Lasića, Slavka Goldsteina i Josipa Vaništu nazivao karlovačkim dečkima.

  • Pridodao sam im Mirića i Radovana Radovinovića. Goldstein je u Zagrebu napravio izdavačku kuću “Liber” koja je izdala Lasićevu knjigu “Sukob na hrvatskoj književnoj ljevici”. Danilo Kiš i mnogi drugi su bili zadivljeni Lasićevom dubokom analizom i poštenjem koje je iskazao u toj knjizi. Dakle, “Liber” je tako otkrio Lasića kao javnog intelektualca. Krleža je Lasića smatrao duhovnim sinom, no svaki sin želi prerasti oca. To je učinio u analitičkom smislu. S obzirom da je bio istinoljubiv, htio je otkriti što je Krleža htio sakriti, pa je napisao djelo “Krleža – kronika života i rada”. Međutim, Goldstein je odnio Krleži rukopis, a ovaj nije htio niti čuti da se to objavi. Goldstein je onda izdao Lasića i nije izdao knjigu, jer je osjećao zahvalnost prema Krleži koji mu je omogućio da pokrene izdavačku kuću. Globus je izdao naposljetku to djelo – kaže Plevnik.

“Drugi kontekst je frankofonska linija. Vjerovali ili ne, Karlovčani su osjećali veliku sklonost ka Francuskoj. Nema značajnijeg karlovačkog intelektualca, a da nije bio frankofil. Nije slučajno da Lasić ima toliku volju da živi u Francuskoj”, nastavlja Plevnik i dodaje da je treći kontekst krležologija.

  • Krleža je bio gigant lijeve misli. Lasiću se otvorio prostor analize i kritike Krležina djela i života. S “Kronologijom” i postavljanjem pitanja zašto Krleža nije bio slobodni intelektualac i za titoizma je htio pokazati da nije Krležin apologet, pudlica. Time se zamjerio krležijancima. Taština, koja je važan stvaralački eros, Lasića je natjerala da pokaže da je više od tog krležijanstva na način da znanstveno obradi Krležu – dodaje Plevnik.

Kao četvrti kontekst navodi Lasićev eurocentrizam, jer je balkansku zamijenio europskom i svjetskom perspektivom, posebice po preseljenju u Zapadnu Europu.

  • Nakon svega Lasića sintetiziram na dvije riječi – energija strasti. Energija strasti prema pravednom svjetskom poretku, prema spoznaji, jer nije htio biti dogmat, prema istini, zbog koje se sukobio s Krležom, zatim prema razvoju, jer je uložio velik napor da od početnih svjetonazorskih ideala postane zrela ličnost koja se neće nikome podvrgavati, potom prema književnosti kao paralelnom svijetu u kojem vladaju drugi zakoni i u koji se ne može svesti na socrealizam, zatim energija strasti prema Krleži, jer je uložio znatnu energiju da se dokaže i sebi i Krleži i krležijancima, a potom energija strasti prema radu. Lasić pokazuje energiju strasti i prema traženju sebe. Naposljetku, postoji energija strasti prema čitanju – kaže Plevnik.

Fizičar i biolog Goran Jakšić otkriva da je Lasićeva autobiografija imala veliki utjecaj na njega u, kako kaže, turbulentnom razdoblju života.

  • Pročitao sam tu knjigu i ostao zapanjen. Lasić pokušava u toj knjizi doći do sebe. Njegova metoda je pomogla i meni u rješavanju problema. Također mi je i ukazao na drugu literaturu. Lasić odabire napor kako bi izbjegavao demone – kaže Jakšić.

“Lasić je rođen u Karlovcu, na Gazi, što ne ističem bez razloga, jer je u svojoj autobiografiji vrlo slikovito opisao ne samo Karlovac nego posebno i taj dio grada. Na svega stotinjak metara od njegove kuće u Skladišnoj ulici rođen je veliki lingvist i učenjak Ljudevit Jonke, a u toj četvrti su rođena još dva velika karlovačka umjetnika – Stjepan i Slavko Mihalić, što upućuje na to da su u ovoj četvrti rođena najzvučnija imena ovog grada”, kaže umirovljeni knjižničar Dragan Grubješić, predsjednik karlovačkog pododbora Prosvjete.

  • Bilo bi za očekivati da će se ovaj grad odužiti tim velikim umjetnicima time što će to naselje što bolje urbanistički urediti, ali to se nije dogodilo. Gaza je jako zapuštena i sirotinjsko je naselje – dodaje Grubješić.

“Kako smo mi kao kulturna institucija koja se bavi širenjem srpske kulture i umjetnosti stavili hrvatskog književnika?”, retorički se pita.

  • Karlovčanin je, a svi smo sentimentalno vezani za ovaj grad. Lasić, osim što je veliki stvaraoc, je i vrlo pošten čovjek, jer je u olujnim vremenima od 1990. nadalje stao na stranu pravde i istine zajedno sa cvijetom hrvatske inteligencije osuđujući svaki oblik nasilja i destrukcije – kaže Grubješić.

Tribinu su organizirali jer nije do sada održana o Lasiću u Karlovcu.

  • Zaslužuje više pažnje u ovom gradu. Sramota je za karlovačku sredinu da se o njemu malo zna. Trebamo biti ljudi i reći da je netko velik, bez obzira bio desničar ili ljevičar – smatra Grubješić.

Dostupan je tonski zapis tribine.

Tribina "Stanko Lasić ponovno među prijateljima", Knjižnica za mlade, Karlovac, 3. 10. 2016. Foto: Igor Čepurkovski/Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić"
Tribina “Stanko Lasić ponovno među prijateljima”, Knjižnica za mlade, Karlovac, 3. 10. 2016. Foto: Igor Čepurkovski/Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”
Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije