Novi HDZ, stare navike. Ili je to samo pobjeglo predsjedniku Gradske organizacije Hrvatske demokratske zajednice Damiru Mandiću da na ceremoniji održanoj u sklopu proslave rođendana Karlovca poljubi hrvatsku zastavu. Toga se niti Tomislav Karamarko nije dosjetio, a eto sada kada Andrej Plenković pušta nove vjetrove Mandić ispred zgrade Gradskog kazališta “Zorin dom” izigrava Franju Tuđmana na kninskoj tvrđavi.
Naravno, u oba slučaja se radi o prizemnom nacionalističkom kiču, štetnom 1995. godine, a potpuno deplasiranom 2016. Tuđmanovu je gestu Stanko Lasić usporedio s operetom lošeg ukusa. Uostalom, razmišlja li Mandić uopće o higijeni? Što ako se po toj zastavi netko od njegovih partijskih drugova valjao, a u međuvremenu nije oprana? Stara HDZ-ova jednadžba – država kao plijen i nacionalizam da to opravda – i dalje nije zamijenjena novom, a možda se Mandić samo teže prebacuje na tu novu – u dosadašnjoj je ipak postao ravnatelj Gimnazije Karlovac i na korak je do fotelje gradonačelnika.
Osim ovog odbojnog gesta u sklopu obilježavanja Dana grada – čiji je kulturni program osvježenje, ali to je druga tema – Mandić je poslao još jednu, samo naizgled dobru, a u biti lošu poruku. Kao predsjednik Gradskog vijeća posebno se osvrnuo na samozatajne, a vrijedne, što je lijepo i ta izjava ne bi bila problematična da nije naveo i kako u njihovoj samozatajnosti “počiva nada da smo grad koji ima svoju budućnost”. Ogoljeno do srži, Mandić je samozatajnim Karlovčanima, po logici skratiti-za-glavu, poručio da ostanu samozatajni, da ostanu u privatnoj sferi, s javne je govornice i u svojstvu dužnosnika poručio da se ne treba baviti javnim poslovima. I uistinu ne trebaju svi, to je nemoguće i nepotrebno, no da je barem od pedesetak tisuća građana njih tisuću društveno aktivno, teže bi Mandić i ostali sadašnji lokalni politički akteri gomilali svoje funkcije, ubirali sinekure i krojili grad po svojoj mjeri. Mnogo smo rekli, ako kažemo da je stotinjak aktivnih sudionika javnog života u jednom od najvećih gradova u zemlji. I stoga bi iluzorno bilo za očekivati da Mandić potiče građane na to da što više doprinose javnom životu, odnosno da se ne libe upustiti u to, makar nakratko, što je bilo kojoj zajednici, a Karlovcu itekako, potrebno. Zašto on nije samozatajan, nego drži smotre i ljubi zastave? Poruka je – ne ulijećite nekontrolirano u mrežu da se ne raspara, mi ćemo vas uloviti, ako vas zatrebamo.
Upravo je pasivnost građanstva jedan od najvećih problema grada s kojim se niti vlast niti oporba ne bave. Njima je, naravno, dobro – članstvo u ovom i onom upravnom vijeću ili nadzornom odboru, ovo ili ono radno mjesto i tako dalje. Poticati građane na aktivno sudjelovanje u javnom životu grada bilo bi hodanje po rubu – uvijek te netko može gurnuti i stati na tvoje mjesto.
Što može očekivati nezavisan i aktivan građanin, stručnjak “koji se bavi svojim poslom”, a nije samozatajan, ali niti previše eksponiran, pokazuje slučaj doslovnog tjeranja Krešimira Veblea iz Vodovoda i kanalizacije, iako je, uz Daria Jankovića, suautor ISPA projekta kojim su Karlovac i Duga Resa dobili pročistač otpadnih voda i prvi novac iz fondova Europske unije. Veble je taj projekt osmislio, osigurao financijska sredstva, provodio gotovo do njegova završetka, da se potom ne bi štedjelo na načinima kako da ga se riješi kao kadra, mada nije napravio niti jedan prijestup u svom radu koji bi to opravdao. Direktor ove gradske tvrtke Ivan Mrzljak svoj je naum ispunio uz odobrenje gradske vrhuške. A na kraju, eto, ViK-u je na svečanoj sjednici Gradskog vijeća dodijeljena Plaketa Grada Karlovca povodom stote godišnjice postojanja vodovoda i zbog izgradnje tog uređaja koji bi se već sada mogao zvati po Vebleu. Jesu li uopće oni koji su tu da budu aktivni kritičari – oporbenjaci – ukazali na taj paradoks? Nisu, njima je sporno što nagradu dobiva gradska tvrtka. Njihova igra na prvu loptu je i razlog zašto je klađenje na Mandića kao novog gradonačelnika za sada sigurni dobitak.
Uranjajući u zastavu Mandić je skinuo šminku toliko da vidimo iza nje staro i dobro poznato partijsko lice, no i takav kakav jest čini se da je bolje rješenje od onoga što u ovom trenutku može ponuditi konkurencija, koja u biti ništa niti ne nudi. Kakav god bio HDZ u Karlovcu, djeluje po nekakvoj institucionalnoj, partijskoj logici i pragmi dok s druge strane političkog ringa nema ničega. Karlovačka opozicija je organizacijska, politička i idejna pustoš. Manje od godine do izbora za gradonačelnika, trenutačno, situacija je takva da je Mandić najbolji izbor, ali loš. Ali to je zato što je jedini istaknut. Ipak javna sfera pripada njima/njemu.
