Loncu poklopac: Problem Petrov, ne Karamarko

Ovakva vlast nije zabilježena u povijesti parlamentarne demokracije. Sve standarde koje su htjeli unaprijediti, mostovci su srozali i uveli zemlju u najtežu političku krizu u povijesti moderne hrvatske države

Autor: Marin Bakić

Za političku krizu nisu krivi Hrvatska demokratska zajednica i Tomislav Karamarko, nego Most nezavisnih lista i Božo Petrov.

Prilično je nepopularno braniti najnepopularnijeg političara u zemlji, toliko nepopularnog da ga i njegovi donedavni apologeti napadaju. Opće je mjesto da stranke, posebno HDZ, “zgaze” onoga u koga su se do jučer klele, pa se to počelo događati i Karamarku, predsjedniku HDZ-a i prvom potpredsjedniku Vlade. U pravu je novinarka Jutarnjeg lista Ivanka Toma kada optužuje europarlamentarce iz te stranke da su kukavice jer otvorenim pismom napadaju Karamarka, kojeg se većina njih do danas nije usudila kritizirati, a kamoli konkurirati mu na unutarstranačkim izborima. Malne jučer je HDZ odlučio da će ih Karamarko voditi naredne četiri godine, a danas već dobar dio članstva smatra kako je “u nacionalnom” i “stranačkom” interesu da odstupi.

Posljedica je to ne samo nedostatka unutarstranačke demokracije, kao što s pravom tvrde mnogi komentatori, nego i vrlo nesuvisle mesijanske uloge pripadnika Mosta koji su najodgovorniji za ovaj politički kaos u zemlji. Traže smjenu prvog potpredsjednika Vlade i zalažu se za njegovu smjenu u HDZ-u, miješajući se tako u unutarstranačke odnose svojih koalicijskih partnera, što je nezamislivo bilo gdje u svijetu. Ako mostovci žele mijenjati HDZ, neka se učlane u tu stranku i rade na promjeni njezina kursa, što je ionako odavno u stranačkom interesu. Ako im smeta HDZ kao partner, neka napuste koaliciju. Rano je Drago Prgomet prepoznao pogrešnu politiku stranke i napustio je, iako je bio zamjenik predsjednika. Prvo se pridružio Mostu, a potom je osnovao vlastitu stranku. Radi li kao njezin predsjednik na preslagivanjima u drugim strankama? Naravno da ne radi jer razumije politiku i načine funkcioniranja.

HDZ ne brani Karamarka, nego vlastiti integritet u ovoj situaciji. Koja bi to stranka prihvatila da joj druga politička opcija izravno kroji unutarstranačke odnose i da odlučuje umjesto nje tko će ispunjavati ministarska mjesta koja joj pripadaju? Niti jedna. O čemu mostovci uopće govore danas kada su sami odabrali takozvanu Domoljubnu koaliciju za svog partnera, a Karamarku osigurali mjesto prvog potpredsjednika Vlade? Prije nekoliko mjeseci, suprotno onome što deklariraju, pretpostavili su interese svoje političke grupacije nacionalnim interesima, čiji je dolazak ovakvog HDZ-a na vlast bio suprotstavljen. To je i tada bilo jasno, ali se odlučilo surađivati sa strankom kojoj nije bilo u interesu razbijanje jedinstva Mosta, mada je to bilo u općedruštvenom interesu. Da su to prepoznali, mostovci su se po izboru mogli odrediti kao nezavisni zastupnici ili pristupiti drugim političkim opcijama, pa tako i HDZ-u za čiju su dobrobit toliko zabrinuti. Ovako su se, poradi održavanja jedinstva svoje grupacije i ispunjavanja nekakve spasiteljske uloge koju su si namijenili, odlučili za koaliciju s HDZ-om. Usredotočili su se na “provedbu reformi” suradnjom s poticateljima nacional-šovinizma i najvećim generatorima koruptivnog djelovanja u politici, a naposljetku nikakve reforme nisu niti proveli.

Insistirali su, a i dalje insistiraju, na opstanku “stručnog premijera” koji se, kako potpredsjednik Vlade i predsjednik Mosta Božo Petrov kaže, ne bi niti trebao “obazirati” na ovu krizu Vlade. Dakle, zamišljaju premijera kao računovođu, a ne kao ključnog sudionika političkog života. Na njihov nagovor postavljena je na tu dužnost osoba za koju nije sigurno niti da je glasala na parlamentarnim izborima, a kamoli da je bila kandidat, osobu koja ne poznaje politički sustav niti procese u politici, koja ne poznaje dovoljno niti zemlju koju bi trebao voditi. Pozivaju se na moral, a spremni su za ministra imenovati čovjeka koji je otuđio stiropor iz vlastite tvrtke ili za zamjenika ministra novinara koji je pisao lažne i šovinističke reportaže o ubojstvima srpskih civila u Osijeku, primjerice. Ujedno su spremni prešutjeti ulazak ulice u nezavisnu Agenciju za elektronske medije i niz drugih svinjarija koje su trebali osuditi, a nisu jer se oni, kao, ne bave ideologijom.

Da nije afere KaraMOL, nastala bi neka druga situacija koja bi dovela u ovakvu krizu vlast, da nije partner HDZ, bio bi netko drugi, da nije Karamarko, opet bi bila neka druga osoba jer su položaj i uopće filozofija Mosta nekonstruktivni. Ovakva vlast nije zabilježena u povijesti parlamentarne demokracije. Sve standarde koje su htjeli unaprijediti, mostovci su srozali i uveli zemlju u najtežu političku krizu u povijesti moderne hrvatske države. A što je najgore, nakon svega, zbog postojeće krize, rastu im mogućnosti većeg uspjeha od očekivanog na novim izborima jer je građanima simpatično “da je netko Karamarku ‘uzeo mjeru’”. Ali ta se mjera mogla uzeti i nakon izbora jednostavnom odlukom da se s takvim HDZ-om uopće ne koalira. U međuvremenu smo doživjeli političko dno i izgubili barem godinu dana.

Karamarko je prvenstveno HDZ-ov problem, a Most problem čitave države.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije