Što je logično učiniti nakon što oblikuješ labilnu vlast koja ovisi o autoritetu “vanzemaljca” koji ga nikako ne može steći? Discipliniraš medije. Tako razmišljaju u takozvanoj Domoljubnoj koaliciji i Mostu nezavisnih lista, odnosno prvenstveno u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, no upravo to pokazuje koliko su nositelji ove vlasti kratkovidni i da su Tomislav Karamarko i njegovi suradnici pozicija više po milosti Božinoj nego po vlastitim zaslugama.
Misle li uistinu da će u drugom desetljeću 21. stoljeća, u doba društvenih mreža i informacijskog doba, moći kontrolom medija oblikovati javno mnijenje? Što u biti kane postići “revolucijom” na Hrvatskoj radioteleviziji ili, uže, ukidanjem emisije “Montirani proces”, primjerice? Što god su predvidjeli kao benefit, neće zasigurno biti veći od štete koju će samima sebi izazvati. Isto vrijedi i za prozirno ukidanje ureda bivšeg predsjednika Stjepana Mesića bez ukidanja. Ured nisu zatvorili, “samo” mu drastično smanjili sredstva i populistički ih usmjerili za potrebe civilnih žrtava Domovinskog rata, koje su unatoč tome razočarane jer su očekivale više od proračuna za 2015., a protiv sebe osim ostalog zadobili i dalje popularnog i utjecajnog Mesića. Koji politički ratio stoji iza takve odluke? Nikakav suvisao. Pustimo sad pitanje bi li bivši šefovi država trebali biti ostavljeni bez zaštite i institucionalnog zaleđa nakon što napuste funkciju, ali ne predstavlja nikakvu mudrost od Mesića, koji se do sada prilično suzdržavao od komentiranja HDZ-a pod Karamarkovim vodstvom, što zbog nekog njihovog odnosa, a što zbog same prirode “umirovljeničkog statusa”, iz čista mira raditi neprijatelja. Nema logike to raditi niti od News bara, Hrvatskog novinarskog društva i drugih adresa.
Nepoznanica je radi li HDZ svjesno na održavanju stanja pripravnosti zbog lako moguće propasti “suradnje” s Mostom nezavisnih lista, ili više neke procese koje je poticao uopće ne kontrolira. Štogod tko mislio o Karamarku, političku snalažljivost ili vještinu mu je rijetko tko osporavao. Je li bio precijenjen ili je ovo što se događa plod njegovih svjesnih nastojanja, što ga prikazuje neodgovornijim političarom nego što se mislilo da jest? Kada bi se organizirala kladionica, koeficijent za opstanak ovakve vlade bio bi vrlo visok. Samo bi hazarderi uložili novac u mogućnost da će ovakva većina izdržati četiri godine mandata. Oba vodeća partnera moraju biti u svakom trenutku spremna na izbore. Most iz tog razloga mora ostati vjeran funkciji “korektiva” koja izluđuje HDZ jer ga sprečava da ostvaruje sve svoje zamisli, poglavito da konzumira čitav politički plijen koji si je predvidio. Bez plijena HDZ će implodirati. Da bi se unatoč tom odnosu vlast održala, premijer Tihomir Orešković mora steći popularnost i autoritet u javnosti, a događa se suprotno. Problematičan je bio već i njegov izbor za mandatara jer nije bio niti na jednoj listi za parlamentarne izbore, a upitno je je li uopće glasao na izborima. Autoritet mu je odmah u startu poljuljan i nedovoljno dobrim poznavanjem hrvatskog jezika i prilika u Hrvatskoj, a vjerojatno će se potpuno urušiti nakon što se pokaže da su reforme koje najavljuje gotovo pa neprovedive. Hrvatska je u takvoj društvenoj, političkoj i ekonomskoj situaciji da je izvršna vlast ekvilibrist koji hoda po žici vrlo koncentriran na to da ne padne ili, ako hoćemo, kao urar koji strpljivo i pomalo intervenira jer bi grub pristup rasturio čitav mehanizam funkcioniranja sata. Drugim riječima, radikalni potezi i velike reforme su populistički i neostvarivi mit.
Demokracija koju živimo je u biti niz kompromisa i s time na umu sve ono što je obećavao Most nezavisnih lista, odnosno sva ufanja povjerena Oreškoviću razotkrit će se kao lažna ili nerealna. Most i Orešković žrtve su vlastitog antipolitičkog populizma. Kada postane očigledno da se “strukturne reforme” neće ostvariti, mostovci će se naći u većem problemu nego što se nađu Socijaldemokratska partija Hrvatske ili HDZ kada “iznevjere birače” iz razloga što je upravo čitava poanta te političke opcije opreka neučinkovitosti i bezvoljnosti dosadašnjih političkih elita. Drugu kartu na koju su zaigrali – “moralne superiornosti” – već su prokockali kadrovskim rješenjima, a nisu niti mogli ne prokockati jer ne postoji osoba bez ijedne mrlje u svom životu. No, ljestvicu su sami podignuli.
Dakle, sve su karte sada stavljene na Oreškovićevu tehnomenadžersku superiornost, a i slijepcima je vidljivo da to vodi gubitku te kartaške partije jer Hrvatska nije Teva, odnosno tvrtka kojom upravljaš s diktatorskim ovlastima, s gotovo neograničenom primjenom vlastite menadžerske volje. U takvoj situaciji dodatno pogoršavati javni imidž i zamjerati se važnim dionicima javnosti potpuno je kontraproduktivno, pa i ako se radi o izvršavanju HDZ-ova plana ovladavanja srednjostrujaškim medijima prije izbora, kako bi u izbornom procesu djelovali u korist kampanje “Domoljubne” koalicije, odnosno time samo uvećavaju zazor opće javnosti i opet djeluju kontraproduktivno po svoje interese.
Protuslovna vladajuća struktura proizvodi čitav niz bizarnosti pa je pitanje treba li uopće News baru satirična emisija na televiziji kada već pratimo sličan reality show, kada politički život piše satire.
