Teško će biti premijeru Tihomiru Oreškoviću ili ministru financija Zdravku Mariću uvesti učinkovitost u državnoj službi i ostatku javnog sektora kao što su uveli u svojim korporacijama. Istinabog, kad predamo pošiljku službeniku na šalteru Hrvatske pošte, koja je u državnom vlasništvu, radnik nam odnedavno ponudi i dopunsko zdravstveno osiguranje, a prije toga i televizijski paket, ali teško je, uz moćne i prgave hrvatske sindikate, očekivati da ćemo iz ureda državne uprave izaći s rodnim listom i kilom brašna.
Upravo su takve prakse uvedene u kioske. Nekada su služili isključivo za brzu kupnju čungalunge, novina ili pljuga, a sada se često ispred kioska čeka u redu. Na kioscima danas možeš kupiti za takva prodajna mjesta uobičajene artikle kao što su novine, žvakaće gume, cigarete ili bonove za mobitel, no unazad nekoliko godina ponuda se višestruko povećala, pa tako možemo i platiti račune, kupiti kartu za autobus, sladolede i smrznutu ribu, knjige, odigrati loto, skuhati kavu, promijenit novac, kupiti ulaznice za koncerte, podignuti gotovinu, primiti i poslati paket… No, iako se povećao obim poslova, nije i nadnica, ako je vjerovati tetama u kioscima, a općepoznato je da se nemaju gdje niti, da prostite, popišati.
Još jedan od razloga zašto ne valja vjerovati u uspjeh ove Vlade i njezinu dugoročnost jest i to što je sastavlja Most nezavisnih lista koji je na izborima najavljivao “korjenite reforme”, a da bi se one provele moraš slomiti otpor sindikata i klijentelistički nastrojenih partnera u koaliciji. Nakon četiri godine mandata mogli bismo ustanoviti da je sve isto – isti broj županija, isti broj zaposlenih u državnoj i javnoj upravi, isti broj općina i gradova i manje-više ista prava i s otprilike istom razinom učinkovitosti. Kako će to Most objasniti ne samo svojim biračima, nego i samima sebi? Most nezavisnih lista i dalje čine u većoj mjeri oni koji vjeruju da je takve reforme moguće provesti.
Činjenica da je teško uvesti promjene u državnom aparatu, a mnogo lakše maksimalno opteretiti tete u kioscima, koji su u privatnom vlasništvu, dovoljno govori o promašenosti sindikata. Za djelatnike u javnom sektoru osigurat će se, ako treba, i 13. plaća, uz neke druge pogodnosti, ali povećati prava trgovaca graniči sa znanstvenom fantastikom i za njih se ne može izboriti niti WC. Mada, ne bi trebalo niti radnike u državnoj upravi isticati kao loš primjer jer masa njih radi za uistinu male plaće, iako neki imaju i po 30 godina staža te visoku stručnu spremu. No, u doba prekarnog rada i posao u javnoj službi još se više nego ranije doživljava kao zgoditak na lotu.
Dakle, Vlada je sastavljena na međusobnom nepovjerenju partnera koji čine saborsku većinu. U odnosu na prethodnu, ova vlast djeluje manje transparentno. Most se upleo u mrežu nerealnih obećanja i demagogije iz koje se ne može izvući i gubi sve više na vjerodostojnosti. Jedino što je uveo u Vladu je sistem ucjena zbog kojeg je dolazak na vlast Hrvatskoj demokratskoj zajednici Pirova pobjeda. Što će Most više ucjenjivati HDZ, to će u HDZ-u biti bliži novim izborima. Što će Most manje ucjenjivati HDZ, to će Most biti bliži novim izborima.
Nadalje, članovi Mosta, njegovi saborski zastupnici, ne mogu biti svjetonazorski autisti i ne opredijeliti se u zaključaloj ideološkoj borbi. Most kao platforma računa tvrdi da po takvim pitanjima ostavlja na volju svojim zastupnicima da samostalno djeluju, a sigurno ne odgovara HDZ-u da ih partner na takav način ostavlja na cjedilu u za njega važnom području političkog života. A opet će se Most i oko takvih ideoloških pitanja morati vjerojatno prije ili kasnije opredijeliti, no kako će reagirati dio njegovog članstva i kluba zastupnika u tom slučaju?
Dodatno, u javnosti uime izvršne vlasti istupaju ponajprije potpredsjednici Vlade Božo Petrov i Tomislav Karamarko, a premijer se jedva oglašava. Ima li ikakva udjela u biranju državnih tajnika i zamjenika ministara, što je prepušteno Vijeću za suradnju takozvane Domoljubne koalicije i Mosta? Vjerojatno nema, kada nije imao niti prikladnog udjela u biranju ministara.
Ovako konfuzna vlast nema neku svjetlu budućnost. No, možda se varamo. Ipak je ovo Hrvatska. U zoni sumraka se i ovakva vlada može održati.
