Nije iznenađenje što smo na rubu verbalnog građanskog rata ili čak više od verbalnog, kako su upozorili kazališna redateljica i teatrologinja Snježana Banović i drugi, kada su na obje strane političkog spektra fanatici i kada uporno i uspješno nameću svoj pogled na svijet javnosti.
Desničarski fanatici, koje potiče predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Tomislav Karamarko, predstavljaju najveću opasnost samome HDZ-u, dok ljevičarski predstavljaju najveću opasnost Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske. Objema strankama je u interesu da ih suzbiju. No, to ne čine poglavito iz razloga što moraju biti u “niskom startu”, spremni na mobilizaciju članstva i simpatizera u svakome trenutku i izlazak na izbore s obzirom na nestabilnost vlasti, za što najveću odgovornost snosi Most nezavisnih lista čije postojanje predstavlja tragediju hrvatske politike.
Što će kvalitetnima s desnice degradacija gostovanja u “Bujici”, televizijskoj emisiji Velimira Bujanca, odnosno što će SDP-u pokroviteljstvo nad Oliverom Frljićem koje mu omogućuje trovanje javnosti svojim primitivizmom? Jedan istražuje srpske korijene Borisa Lalovca šaljući televizijsku ekipu na Tjentište i bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića naziva uporno Ostojom Rankovićem jer to valjda zvuči velikosrpski/srpski. Za Bujanca je srpstvo uvreda, a biti Srbin degradirajuće? Drugi bi zabranio obnašanje javnih dužnosti praktičnim i deklariranim vjernicima. Kako drukčije objasniti njegov napad na Predraga Šustara, ministra znanosti obrazovanja i sporta, zbog toga što je u jednom znanstvenom članku prije četiri godine ustvrdio kako teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, “što nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera”? Zbog tako nesporne tvrdnje zatražiti ostavku ministra nije ništa drugo nego zaslijepljeni fanatizam. Frljić ide čak toliko daleko da prijeti demonstrativnim spaljivanjem knjige “Porijeklo vrsta” Charlesa Darwina. Najava toga je, kaže, bila ironija, no je li Šustara ironično nazvao ministrom bogoštovlja? Možda Frljić uistinu vjeruje kako je na djelu obnova ustaškog režima. Sporno je kada se Frljića želi spriječiti u izražavanju i prakticiranju umjetničkih sloboda, ali nije sporno da se s njima polemizira ili da se protiv njih mirno prosvjeduje, posebno s obzirom da Frljić namjerno provocira. Upravo mu valja omogućiti svu slobodu izražavanja, jedino je pitanje želi li SDP biti sponzor frljićevštine. Zanimljivo je kako Frljić ne kritizira tu stranku. Ovaj “vitez slobode” ne napada poslodavca, što posredstvom Grada Rijeke, odnosno Hrvatskog narodnog kazališta “Ivan plemeniti Zajc”, SDP i jest.
Ideološka neodmjerenost bila je karakteristika i družine koja je u Ministarstvu kulture krojila i politiku podržavanja medija trećeg sektora, pa im se obila o glavu, a i njihovim pokroviteljima. U Hrvatskoj kao da postoje dvije paralelne javnosti, što je također znak duboke društvene podijeljenosti. Lijevu je iznenadio velik broj onih koji su se odazvali na prosvjed protiv odluke Agencije za elektronske medije da suspendira koncesiju Z1 televiziji zbog govora mržnje voditelja emisije “Markov trg” Marka Juriča. Oni slijeva uglavnom nisu niti znali da se prosvjed sprema, a kamoli da će se odazvati šest tisuća građana i to je znak da postoje dvije javnosti koje se jedva dotiču. Inače, je li itko iz državnog vrha osudio šovinizam prosvjednika? Nije, a to je užasno. Upravo je na djelu udar na medije zdesna, za što im je povod dala lijeva ideologizacija koja je premrežila društvo. Ipak ne pronalazimo argumente da je ta lijeva ideologizacija zahvatila Hrvatsku radioteleviziju. Karamarko opravdava smjenu glavnog ravnatelja Gorana Radmana upravo time što bi HRT bio stranački pristran, a očigledno je da upravo takvu televiziju želi omogućiti. I ne samo to – HRT posluje uspješno, pa će biti, ako uistinu žele smijeniti Radmana gospodski, argumentima, to teško učiniti. Zato je i krenuo frontalni napad, juriš na prisavski dvorac s neistinama kao glavnim oružjem. Kao što neistinito uporno tvrde da je prethodna vlast dovela Hrvatsku do katastrofe – a to je očigledna besmislica – tako tvrde i da je HRT djelovao stranački. Daleko od toga da je djelovao idealno, ali da je djelovao u interesu samo jedne partije nemoguće je dokazati. Zato se uporno i plasiraju paušalne tvrdnje bez ikakve argumentacije.
Most tu ide i dalje. HDZ optužuje bivšu vlast, a Most sve vlasti do sada da su dovele zemlju do katastrofe, pa je tako, tvrdi Miro Bulj, i turizam upropašten, iako je ta gospodarska grana jedina koja nam drži glavu iznad vode i koja uporno napreduje. Valjda je do pojave Mosta bio sami mrak. Desni fanatizam je opasniji iz razloga što uživa prešutnu ili otvorenu potporu vlasti, ali tome se ne može učinkovito suprotstaviti potpuno deplasiranim ljevičarskim objedama. Dapače, tako se može jedino situacija učiniti gorom.
