I Bogu i Vragu već deplasirana rasprava o postizbornim natezanjima s Mostom nezavisnih lista i dalje traje, a uglavnom je potpuno promašeno što god ta skupina predloži. Već je mnogo puta na to ukazano u javnosti, a ovdje bismo mogli rezimirati samo glavne primjedbe. Možda je situacija čak nedostojna svake kritike, ali s obzirom da se u javnosti i dalje vode takvi razgovori, osjećamo potrebu da to učinimo.
Potpuno su nesumjerljivi struka i politika. Političar je političar, a ne stručnjak. Stručnjak u politici nije stručnjak, nego političar, a političar u struci nije političar, nego stručnjak. Kako jasnije objasniti da je zahtjev za oblikovanjem stručne vlade promašen i da je stručan političar drveno željezo? Tko je taj “stručnjak” za sva društvena područja koji može udovoljiti zahtjevima Mosta i biti premijer? Ako je već stručnjak za sva društvena područja, onda nije niti stručnjak, a ne trebamo se tim pitanjem niti baviti jer takva osoba ne postoji. To bi jedino mogao biti Bog s obzirom da su vremena renesansnih ljudi i Leonarda da Vincija daleko iza nas, a niti on nije bio baš za sve stručan. Uostalom, nisu li ministarstva zdravstva i pravosuđa ili financija do sada vodili uglavnom liječnici, pravnici i ekonomisti? A opet se tvrdi da 25 godina nisu provođene reforme.
Na tu se tvrdnju s pravom u svojoj kolumni u Večernjem listu ljuti Borislav Škegro, bivši ministar financija jer je upravo za njegova ministrovanja uveden porez na dodanu vrijednost. Mogu se nabrojati stotine provedenih reformi – upravo živimo u vremenima reformi. Inače je neukusno o tome raspravljati u društvu izmučenom tranzicijom i u zemlji koja je prvotno bila komunistička, pa nacionalistička, pa liberalnodemokratska, koja je ušla u Europsku uniju i NATO savez. Uistinu je sramotno o tome raspravljati. Drugo je što se inzistira na provedbi nekih konkretnih reformi, ali se ne može tvrditi da je iza nas 25 godina nečinjenja.
Miješa se “stručna” vlada s nestranačkom i poziva na talijanski primjer kada je Vladu vodio Mario Monti. No, kao što je istaknuo u emisiji „Otvoreno“ Hrvatske televizije Silvije Tomašević, dopisnik Hrvatske radiotelevizije i Večernjeg lista iz Rima, takva vlada niti je provela sve što je naumila, u biti vrlo malo, a drugo – što je, naravno, očigledno, ovisila je o volji parlamentarne većine i na taj način opet bila uvjetovana politikama stranaka. Spomenimo opet – i ti nestranački opredijeljeni sveučilišni profesori koji su sjedili u vladi bili su političari.
Politika posreduje između različitih društvenih interesa. Tko je stručnjak za to? Uostalom, je li lider Mosta Božo Petrov kao stručnjak gradonačelnik Metkovića? Ako jest, znači li to da su građani Metkovića ugrožena duševnog stanja?
Stručnjaci koji su na raspolaganju vlastima su birokrati i poslanje uprave je upravo da bude stručni servis politike i građana. Zato je vrlo zanimljiva izjava potpredsjednika Hrvatske demokratske zajednice i karlovačkog gradonačelnika Damira Jelića u Otvorenom kako u Karlovcu “nekoliko vrlo bitnih resora vode nestranački kadrovi”. Pročelnici na koje misli nisu ministri i pročelnici nisu političke funkcije, pa je skandalozno da je samo nekoliko pročelnika nestranački opredijeljeno jer, ako dođe nova vlast, stara će kroz raniju stranačku infiltraciju u upravu zadržati političku moć. Umjesto da se hvali nestranačkom upravom, radi obratno. Umjesto da je tek pokoji pročelnik iz njemu samome najbolje znanih razloga stranački opredijeljen, stranačka pripadnost je pravilo u karlovačkoj gradskoj upravi, a znamo i kojim strankama pripadaju – uglavnom HDZ-u i Hrvatskoj seljačkoj stranci. Nema niti jednog pročelnika koji bi pripadao nekoj od u Karlovcu oporbenih stranaka. A znamo da i ti takozvani nestranački doniraju stranačke kampanje.
Kao što smo već pisali, a na tom je tragu i politolog Tihomir Cipek, ovakvog slučaja kakvog stvara Most u povijesti demokracije nema. Kada to kažemo, mislimo na čitav svijet i na sva povijesna razdoblja. Ne postoji slučaj da netko insistira na rješenju koje ga lišava sve političke moći kao što to čine mostovci. U vlasti koju čine Socijaldemokratska partija Hrvatske i HDZ gube sav utjecaj, pa tako i utjecaj na provedbu reformi za koje se tako gorljivo zalažu. Pa nije li politika upravo borba za moć? Nadalje, kao što kaže Cipek, nisu u stanju dogovoriti tko će biti predsjednik Hrvatskog sabora, ali već mešetare mjestima premijera, prvog potpredsjednika Vlade, drugog potpredsjednika Vlade, trajanja mandata i slično. To je nečuveno. Scena u kojem Petrov sjedi na čelu stola i moderira između Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića je apsurdna i bizarna. Lista kojoj su građani dali povjerenje da provede te famozne reforme, koje su u biti obične parole i fraze, kocka se na taj način sa svojom političkom moći, umjesto da jednu stranu podrži pod nekim svojim uvjetima.
Ladislav Ilčić iz Hrasta, koji očigledno ima mandat takozvane Domoljubne koalicije da kritizira Most malo žešće nego što to može Karamarko, postavlja odlično pitanje zašto mostovci u svojim sredinama ne inzistiraju na tom zajedništvu, odnosno zašto Petrov kao gradonačelnik Metkovića ne koalira sa Stipom Gabrićem Jambom. Toliko mostovske nesuvislosti i nerazumnosti teško je provariti. Najracionalnije bi bilo da se taj Most raspadne – napišimo to ponovno – na nekoliko skupina ili pojedinaca koji bi zbog šovinizma izolirali HDZ i tako osigurali jedinu reformu koja im stoji nadohvat ruke, a to je reforma politike, pa da se više nikada poticanjem govora mržnje ne pokuša doći na vlast u Hrvatskoj. Ako ne to, barem da se po svojoj savjesti odluče koga će podržati. Ako se već ne raspadne, trebalo bi ga razbiti, što Milanović valjda i pokušava i u tome ga treba podržati jer izgleda da su mostovci opasna skupina zanesenjaka i potpuno u politici pogubljenih koja društvo gura u političku krizu.
Miniranje Mosta ne odgovara HDZ-u kojem treba cjelovit za sastavljanje parlamentarne većine, pa se onda vade na moral i Jelić proziva Milanovića zbog “nemorala” jer razbija Most i vodi “lov na glave”. Kao što nas je kolumnist Tihomir Ivka nedavno podsjetio i kao što smo podsjetili za izborne kampanje kada se aktera i sam Jelić prisjetio na jednoj umirovljeničkoj zabavi, HDZ je u Karlovcu došao upravo tako na vlast, a s njime i današnji gradonačelnik. Taj je slučaj proglašen primjerom političke korupcije. Ali, neka je tako i bilo, barem je na vlast došla osoba koja je preuzela nagradu jednog udruženja iz Zenice za najboljeg gradonačelnika Srednje i Jugoistočne Europe.
