Stare su i ofucane, ali vjerojatno i dalje, barem donekle, učinkovite taktike da uoči izbora otvaraš ili svečano zatvaraš radove, obilaziš različite skupine i na taj način ubireš političke bodove. Ta navada nikako da se iskorijeni i vjerojatno nikada neće. Najpoznatiji je primjer nekadašnje ministrice pravosuđa iz redova Socijaldemokratske partije Hrvatske Ingrid Antičević-Marinović kada je svečano otvorila dizalo, što je Nacionalov kolumnist Srećko Jurdana tada ironično označio trijumfom volje.
No, to je samo jedan od primjera. Na lokalnoj razini takvih je mnogo, pa i u Karlovcu potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice i gradonačelnik Damir Jelić ne propušta iskoristiti niti jednu priliku da se negdje naslika, nekome obrati, nešto otvori kao što je uoči lokalnih izbora otvorio socijalnu samoposlugu s praznim policama.
Sada uoči parlamentarnih šalje, primjerice, pisma ribičima u kojima ih obavještava da takozvana Domoljubna koalicija primjećuje kako do sada nisu dobivali dovoljno pažnje i najavljuje poribljavanja, dok se ribiči pitaju odakle mu uvid u registar ribolovnog saveza. Kao iz vedra neba, bez mnogo oglašavanja samoga skupa, održao je tribinu s mladim aktivistima u Centru za mlade u Grabriku koji su ga navodno bombardirali idejama, a on je njima predočio što je vlast napravila za njih. Posjetio je i groblje Jamadol povodom izgradnje nove ograde, što je jedna bezvezna komunalna aktivnost. Zajebanti na fejsbuku su rekli da je obišao tom prilikom svoje vjerne birače. Mi bismo – i dalje u duhu zajebancije – kazali ponešto morbidnije da je obišao biračka tijela. Potom je otvorio rekonstruirani vrtić na Gazi, a prije toga je Klub umirovljenika zakupio restoran “Zrinski” u Karlovcu kako bi, eto baš nekih sedam dana prije izbora, proslavio jubilarnu devetu godišnjicu postojanja. Nismo niti slutili da Klub umirovljenika toliko dobro financijski stoji da može zakupiti čitav restoran i nahraniti umirovljeničko mnoštvo.
Gradonačelnik im se pridružio i prisjetio se za njegovu političku karijeru značajne osobe. “Ne mogu ne spomenuti pokojnog Franju Capana, koji je sa sadašnjim predsjednikom Darkom Križanićem aktivno sudjelovao u ovom projektu od samih početaka. Capan i Križanić pokazali su kako se bori za one interese, koji nisu osobni, već su u ovom slučaju interesi umirovljenika Karlovca. Koristim prigodu zahvaliti se svima onima koji su sudjelovali u ovom projektu, kako onima koji su negdje u vječnosti, tako i živućima, kojima želim dobro zdravlje”, istaknuo je Jelić, objavljeno je na mrežnim stranicama Grada.
Ne želimo pisati o pokojnicima u problematičnom kontekstu, no kada ga je gradonačelnik već spomenuo, red je da se prisjetimo kako je upravo Capan kao izabrani vijećnik Hrvatske stranke umirovljenika, zajedno s gradskom vijećnicom Sanjom Katić iz Hrvatske seljačke stranke, podržao Miru Škrgatića za gradonačelnika 2005. godine, iako su podršku obećali SDP-ovom kandidatu Dariju Jankoviću. Nije prošlo dugo otkako je Capan dignuo ruku za Škrgatića i njegova zamjenika za društvene djelatnosti Jelića u zamjenu za obilnije financiranje HSU-a, a S. Katić pala na slapu, pa bila spriječena podržati Jankovića, da smo vidjeli Capana u šuškavcu HDZ-a na njihovim mitinzima, a Katićku na novom radnom mjestu. Jelić je bio tada svjež u politici i tu mu je dužnost izborio tadašnji vođa karlovačkog HDZ-a Branko Vukelić. Ovaj primjer “mijenjanja strana” ostao je paradigmatski za pojam političke trgovine u Hrvatskoj.
Partnerstvo za društveni razvoj u svojoj publikaciji “Dobro upravljanje i sukob interesa – zašto mito nije najveći problem” iz 2010. godine, čiju su izradu financirali Europska unija, te veleposlanstva Finske i Sjedinjenih Država, taj slučaj naziva enciklopedijskim primjerom političke korupcije, a njime se bavila i Europska komisija. Tako je HDZ u Karlovcu zajahao vlast koju ne ispušta do danas, a vjerojatno neće više nikada s obzirom na razgranatu klijentelističku mrežu koja ga održava i beskrvnu opoziciju, što demokraciju u Karlovcu svodi, manje-više, samo na pojam iz leksikona. Stanje u politici se, naravno, odražava i na javnost koja je gotovo nepostojeća. Opstali su – s pojedinačnim iznimkama – režimski mediji i bilo bi zanimljivo dočepati se novina iz Sjeverne Koreje da vidimo jesu li tamo dosegli karlovačke poltronske standarde. Što se političke dinamike tiče, ona se u bitnome svodi – kao i u jednopartijskom sustavu – na gibanja unutar vladajuće stranke koja su dovela do toga da Škrgatića na gradonačelničkom mjestu zamijeni Jelić, da se ovaj opet sukobi s Vukelićem i politički ga marginalizira, da jednog predsjednika Gradskog vijeća zamijeni drugi, da se mijenjaju sastavi nadzornih odbora, promiču protežirani pojedinci koji bi trebali naslijediti glavnog šefa i tako dalje.
Jelića će netko uskoro i zamijeniti, ako HDZ osvoji vlast u državi jer su očigledne gradonačelnikove ambicije da to tako bude. Uglavnom je nebitno tko će biti ta zamjena – bitno je da mreža funkcionira, makar imala drastične posljedice po karlovački ljudski i svaki drugi kapital, a trenutačno je najvažnije odraditi turneju – najmlađi, mladi, penzioneri, mrtvi.
Jedini tko može uprskati Jelićeve ambicije je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, očigledno netalentirani političar koji je valjda bolje naučio slušati nego govoriti.
