Marina Novaković Matanić: Cilj napada sam ja

Autor: Marin Bakić

Marina Novaković Matanić. Foto: facbook arhiva

Spikamo s gradskim neprijateljem broj jedan – Marinom Novaković Matanić.

Što se događalo na dramatičnom sastanku u utorak u SDP-u?

– Održane su sjednica Predsjedništva i sjednica Županijskog odbora SDP-a Karlovačke županije. Službene izjave nećemo davati. Za informacije se obratite predsjedniku Županijske organizacije SDP-a Damiru Mateljanu. Odluka o raspuštanju nije pravovaljana, jer nije bilo kvoruma. Predsjedništvo SDP-a na nacionalnoj razini mora razriješiti to.

Što nam možeš neslužbeno reći?

– Ništa. I dalje sam tajnica ŽO SDP-a, do sljedeće sjednice Županijskog odbora.

Što će ti politika u životu? Kako si uopće ušla u te vode?

– Kad sam bila 2005. maturant, održavani su lokalni izbori i primijetila da SDP ne vodi dobro kampanju. Vidjela sam da gube, pa sam u tri ujutro napisala mail stranci u kojem sam ih kritizirala.

Tad je bio Božo Joha šef stranke.

– Da, ali me na razgovor zvao Stjepan Mikulandrić. Tad sam se upisala u stranku.

Tada je počelo jedno divno prijateljstvo?

– Da. Došla sam taman prije raspuštanja Gradske organizacije. Započeli smo s osnivanjem Foruma mladih i na tu osnivačku konvenciju je došao Ivica Račan.

Ima li sličnosti u tadašnjem raspuštanju i u ovom aktualnom?

– Tada nisam baš bila upućena. Imala sam 19 godina i došla sam svega mjesec dana ranije u stranku. Sa mnom su prije samog raspuštanja razgovarali i Zdravko Marčetić i Joha, ali uzroci raspuštanja tada su puno ozbiljniji od današnjih. Pojedinci unutar stranke ne priznaju legitimno izabranog predsjednika Žarka Latkovića. To moraju shvatiti kao sport. Na utakmici možeš i izgubiti, ali tada čestitaš protivniku i kreneš dalje.

Znamo da se i u sportu vara.

– Naravno, ali ovdje nije bilo varanja. Poraženi Boris Ožanić može sada govoriti da izbori nisu bili pravedni. No, postojao je i treći kandidat, Žarko Vukobrat, koji je tada izjavio da su izbori bili u redu.

Zašto si napisala to pismo SDP-u 2005.?

– Moja je obitelj uvijek bila lijevo nastrojena. Moj otac nikad nije bio zaluđen politikom, nije se njome bavio, ali je to pratio, a ja s njim. SDP je bio tada na vlasti i smatrala sam da može donijeti promjene društvu, da su oni ti koji Karlovcu mogu dati nešto dobro, ali sam vidjela da gube izbore.

Što si napisala u pismu?

– Da im je kampanja loša, a posebno da se nisu približili mladima. Na zadnja tri izbora na državnoj razini smo se odmakli dosta od mladih i ne radimo na tome da izađu na izbore.

Radite na tome da izađu iz zemlje.

– Mjere Ministarstva rada i mirovinskog sustava su dobre i daju makar kakvu budućnost mladima u Hrvatskoj.

Tko želi dobro mladima, potjerat će ih iz Hrvatske.

– Nije baš tako. Treba se boriti. Hrvatska nije najuspješnija članica Europske unije, ali ako svi odemo van, neće to nikada niti biti.

Tko te privolio da uđeš u SDP? Marčetić?

– Ne, Mikulandrić. Marčetić i Joha su razgovarali sa mnom kad je bilo previranje. Nisam tada baš shvaćala o čemu je riječ, jer ti treba barem nekoliko godina iskustva u politici, da shvatiš tko je tko i da možeš izgraditi mišljenje o osobama i odlučivati.

Oni koji to prate, a nisu naklonjeni sadašnjoj vlasti, smatraju da je vrijeme kada je stranku vodio Joha zadnje suvislo razdoblje karlovačkog SDP-a.

– To je istina. Da je Dario Janković postao 2005. gradonačelnik i danas bismo bili na vlasti. SDP je u četiri godine pokazao da može puno napraviti za grad. To je bilo vrijeme promjena i u Hrvatskoj i u Karlovcu. No, znamo da su se neki vijećnici 2005. prodali.

Da li ti je žao što se nikad nisi prodala HDZ-u?

– Ne. Na sjednici Predsjedništva sam optužena da mi HDZ piše pitanja, što sam demantirala. Postavila sam 430 pitanja, odnosno upita. Žarko je optužen da odgovara na ta pitanja, po nalogu gradonačelnika Damira Jelića.

Kome uopće pada na pamet postaviti 430 pitanja?

– Meni. Na sjednicama Gradskog vijeća imamo malo prostora i tu se trebamo baviti drugom vrstom politike. Komunalna pitanja nitko neće zapamtiti i čuti. Ovo je dobar način da građanima osiguram pisan odgovor na njihove probleme.

Što misliš da radite krivo?

– Treba nam mir unutar stranke. Tražila sam da nas godinu dana puste na miru, da se ne bavimo unutarstranačkim problemima, nego da se posložimo i napravimo programe za Karlovac. Ako se bavimo samima sobom, to ne možemo napraviti.

Što radite krivo kada nastupate javno?

– Možda nam nedostaje prijedloga za rješavanje konkretnih problema. Treba nam da se za to pripremimo i da naši savjeti to odrade.

Tko sjedi u tim savjetima?

– Imamo savjete za komunalnu problematiku, socijalnu politiku, zdravstvo, školstvo i branitelje. Kad se pripremamo za sjednicu Gradskog vijeća, konzultiramo se s tim stručnjacima.

Tko sjedi u tim savjetima?

– Sjede članovi stranke i stručnjaci s raznih područja, od diplomiranih ekonomista, inženjera građevine, strojarstva, elektrotehnike i ostalih. U savjetu za socijalnu politiku je 11 vanjskih članova od 14.

Kako se zovu te osobe?

– Od članova stranke tu su osobe poput Mladena Rakočevića, Darija Jankovića, Vukobrata ili Žarka Latkovića, no neću imenovati vanjske članove, jer su to oni koji žele posvetiti vrijeme SDP-u, ali ne žele da ih se povezuje s politikom, nego raditi isključivo za dobrobit Karlovca. Kad bude prilike, promovirat ćemo ih. Oni rade i ne žele pritisak. Drago mi je da ih ne zanima “prljava” politika.

Te 2005. si imala zdravstvenu krizu. Koliko je to utjecalo na tvoju odluku da se baviš politikom?

– Možda sam se zbog toga i uključila. To je više utjecalo na moj sportski život i na daljnje profesionalno usmjerenje, jer nisam mogla upisati Medicinski fakultet.

Što se dogodilo?

– Imala sam moždani udar s 18 godina. Jedno vrijeme nisam niti u školu išla. Nema tu nekog posebnog uzroka, nego se takve stvari jednostavno dogode. Bavila sam se u to vrijeme s tri sporta. Da li je organizam bio preforsiran, teško je reći. Energiju koju sam usmjeravala u sport sam preselila u politiku.

Koliko ti je trebalo da se oporaviš?

– Četiri ili pet mjeseci sam se rehabilitirala. Dosta je liječnicima trebalo da uopće ustanove o čemu se radi.

Jesu li ti liječnici preporučili da uđeš u politiku?

– Nisu. To je stresan posao. I dalje imam zdravstvenih problema, no kada vidiš da barem jedan mali korak nabolje možeš ostvariti, to te drži.

Na koji način politika utječe na tvoje zdravlje?

– Kada neki misle da moraš biti njegov poslušnik, jer si mlad, a ti se zdušno protiv toga boriš i želiš ostati svoj, ima utjecaja. Okolo pričaju svašta što nije istina. Stres ima utjecaja.

Politika nije dobra za zdravlje.

– Da, ali pregrmimo sve to i nastavimo dalje.

Nisi baš opuštena. Napadaš žestoko i oštro političke moćnike i nemoćnike. Zašto nemaš blaži i suptilniji pristup?

– Mora se vidjeti mladenačka energija. Naši političari se sprijatelje međusobno i ne žele se zamjerati jedni drugima. Politiku shvaćam osobno i tu prijateljstva nema. Kad bih se sprijateljila s nekime iz HDZ-a, tko visoko kotira u politici, ne bi bilo prostora za politiku.

Imaš li svoje u HDZ-u?

– Kako i oni imaju izvore u SDP-u, i mi imamo u HDZ-u. Ne družim se intimno s njima. Nemam niti jednog iskrenog prijatelja u HDZ-u.

Tko je krtica u SDP-u?

– Ima često onih koji izvlače informacije, pa prosljeđuju, jer smatraju da tako dobivaju na važnosti. Znam koji su to, ali neću odati njihova imena. Želim vidjeti koliko daleko mogu ići. Neki su čak, vjerujem, članovi više stranaka. Teško je to provjeriti, jer političke stranke nisu objavile registar članstva, a ne vidim zašto.

Politika je javna djelatnost. Tko se potajno bavi politikom?

– Mladi sad često ulaze iz krivih pobuda u politku. Vide u tome korist. Dođe čovjek od 20 godina i pita hoće li dobiti posao. To nije pravi razlog ulaska u politiku.

Najiskreniji jest.

– Zato što mladi ne vide perspektivu.

I stare uhljebljujete, recimo u Domu “Vladimir Nazor”.

– Ispada da Miroslav Delić nema uvjeta i da nije stručan, a ima 17 godina iskustva u tom Domu. Pitam se kada će biti stručan i iskusan, vjerojatno s 80 godina života i 40 godina staža.

Ravnateljica nije stručna?

– Stručna je. Imala sam nekoliko zamjerki prema radu Doma, prvenstveno funkcioniranja stambene zajednice. Bavila sam se i tom problematikom, jer doma imamo nekoliko udomljene djece i znam da ona nakon 21. godine života nemaju kuda.

Tko ima udomljenu djecu?

– Mi doma.

Udomila si troje djece?

– Moja obitelj, da. Živimo svi skupa u obiteljskoj kući. Imali smo sada dvije bebe koje smo dali na posvajanje. To radimo već deset godina. Ta problematika me, dakle, zanima. Postoje stambene zajednice u kojima bi mladi mogli boraviti godinu nakon odlaska iz Doma, no to nikad nije zaživjelo, a stan je uređen i plaćaju se režije. Najviše me zabrinulo sada uplitanje djece u ovu aferu preko objave “njihovog” pisma podrške. Maja Vučinić Knežević je istog trena zbog toga trebala dobiti otkaz. Svaka čast djelatnicima koji su potpisali podršku njoj. Oni su punoljetni, no manipulirati djecom je sramotno i za otkaz.

Razaznaješ li uistinu u tom pismu njezin “rukopis”?

– Stiglo je s e-maila Doma. Što stiže sa službenog maila je odgovornost ravnateljice.

Zašto te tuži Stjepan Turković?

– Ne smijem pričati o tome, jer je kazneni postupak u toku.

Ali znaš zašto te tuži?

– Tuži me za klevetu. O dokazima neću pričati prije sudskog postupka na kojem ću pokušati zaštititi svoje izvore.

Zašto si ga klevetala?

– Pa nisam. Ono što mi građani šalju, objavim svakodnevno na facebooku.

Dakle, neprovjerene informacije objavljuješ na facebooku?

– Netko će morati dokazati od kuda je to išlo i da li je istina to što sam objavila.

Znade li direktor Zelenila da ti sadiš stabla po Italiji?

– Mislim da ne zna. Bili smo 2006. godine dva tjedna s Gariwom na jednom seminaru u Sarajevu. Tada smo surađivali sa svjetskim parkom pravednika. To mi je bilo izuzetno iskustvo. Bila sam aktivist Odbora za ljudska prava. Imali smo priliku razgovarati s mladima iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske. Nije bilo mjesta nikakvoj mržnji tada, nego se otvoreno pričalo o problemima i povezivalo.

Kakvo je to drvo i gdje je?

– U Milanu, u parku pravednika. Voditeljica projekta je bila unuka Josipa Broza Tita, Svetlana Broz. Ona radi kao kardiolog u Sjedinjenim Državama. To je izvrsna žena, koja čak fizički liči na svog djeda. S nama je bio i Dušan Kondor iz Bijeljine, koji je dvije godine potom, nažalost, ubijen, jer je trebao svjedočiti na jednom procesu na haškom sudu. Svaki sudionik je napisao svoju priču. Najbolje su objavljene u knjigi “Koračaj”. Tema je bila rat. Napisala sam, i objavljeno je, da rat nisam toliko doživjela, jer sam bila dijete kad je počeo. Otac mi je Srbin, a majka Hrvatica, no u obitelji se to nije negativno osjetilo. Kod nas su se i u ratu i prije rata i sada uvijek slavili i katolički i pravoslavni Božić. Pisala sam i o moždanom udaru i čitavu tu priču.

Kako si ga doživjela?

– Oko jedan ujutro sam osjetila simptome – slabost lijeve ruke.

Kakve si sve priče čula na tom druženju?

– Najteže mi je bilo slušati priče iz Sarajeva koji je bio pod opsadom i gdje po sto dana nisu imali ni hrane ni vode. Mi jesmo proživjeli rat, ali ne baš tako.

To je najdulja opsada u modernoj povijesti.

– Ta djeca su to proživjela. I nama je bilo teško, no pod uzbunom smo igrali lastež i ta slika je izašla u novinama.

Prkosili ste neprijatelju igrajući lastež?

– Da, no nikad nismo bili žedni ni gladni. Biti gladan i žedan sto dana je petogodišnjacima jako stresno i čitav će život osjećati posljedice.

Jesi li i dalje u kontaktu s tim polaznicima seminara?

– Jesam i čujemo se. Prije dvije godine sam tjedan dana volontirala u banjalučkom dječjem domu, što je rezultat tog povezivanja.

Jesi li ikad razgovarala sa Zoranom Milanovićem o problemima karlovačke organizacije?

– Zorana ništa ne krivim. Rekao je da će nas primiti, no drugi su stopirali taj sastanak.

Tko stoji između vas i Milanovića?

– Ne želim sada govoriti o imenima. Netko će ipak morati objasniti zašto se ovo događa karlovačkom SDP-u. Ne bježimo od toga da su mjesni izbori po nas bili loši, no razlozi su drugi. Cilj napada sam ja. Rekla sam da, ako treba prihvatiti svoj križ, riješite mene, a ne gradsku organizaciju.

Vjeruješ li uistinu da SDP predvođen Žarkom može dobiti HDZ?

– Može. To ne znači da će on biti kandidat za gradonačelnika. To ćemo dogovoriti na stranačkim tijelima. Žarko je jako kvalitetan. Magistar je prometnih znanosti koji je osigurao iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost milijune kuna za Karlovac. Ima kvalitete koje će dokazati, a sada ga politički uništavaju.

Razgovarao sam s običnim i neobičnim članovima SDP-a. Jedan od njih je za Latkovića rekao: “Vodi SDP, a plaća ga Jelić”.

– Da. I predsjednik HSS-a Karlovca Davor Bartolac radi u gradskoj upravi. To je posebna situacija, da su predsjednici stranke na jednom okupu. Loše je da Žarko radi i dalje tamo. Nadam se da će si naći drugi posao. Ne plaši se Jelića, kritizira ga i čak je gradonačelnik rekao da će ga tužiti. No, teško je pljuvati po gradonačelniku koji vodi sustav u kojem radiš.

A zašto morate “pljuvati” po gradonačelniku?

– Ne “pljuvati”, nego ga kritizirati. Svaki bi poslodavac to loše shvatio.

Koja je tvoja vizija Karlovca?

– Ne vjerujem da ćemo ikada više imati tako jaku industriju koja će zapošljavati deset tisuća radnika. Moramo se usredotočiti na turizam, oblikovanje sveučilišnog grada, ali i naglasak staviti na male obrte i poduzeća. Mislim da su oni nešto na čemu bi se grad morao bazirati. Protiv sam trgovačkih centara kojima je Karlovac zatrpan, pa to šteti i arhitektonski, odnosno urbanistički.

Koja su tri najveća potencijala i tri najveća problema Karlovca?

– Rijeke, Zvijezda, koja je i problem, Veleučilište. Na njega možemo dovesti vanjske stručnjake koji bi se tu mogli zadržati.

A koja su tri najveća problema?

– Počnimo s vlašću. Ne vidim projekte, osim izgradnje Kaquariuma. Pao im je natječaj za javnu nabavu. Sad se produžuju rokovi.

Zašto je pao natječaj?

– Javila se jedna tvrtka koja je dala mnogo veću cijenu nego što je Grad predložio.

Samo se jedna tvrtka javila?

– Tvrtka jest karlovačka. Dobro je da se domaća poduzeća javljaju, no sumnjivo mi je da niti jedna tvrtka u državi nema interes da gradi nešto vrijedno 30 milijuna kuna.

Gdje je raspisan natječaj?

– Vjerujem da je raspisan na međunarodnom tenderu.

Koji je drugi problem?

– Nema ulagača, osim trgovačkih centara. Gradonačelnik može razgovarati s partnerima i pokušati dovesti neku tvrtku.

Koji je treći problem?

– Pasivnost građana. Imamo odlično civilno društvo, no građani su pasivni. Kad nešto treba odraditi, nema ih. Malo ih se uključuje u aktivnosti.

Zašto ne animirate te građane?

– Nedostaju nam zborovi građana, da odlučuju o pitanjima svoje ulice. Mislim, da su to problemi koji se trebaju spriječiti u najranijoj dobi. I djeci u vrtiću treba dati da odlučuju o nečemu, pa da to rade i kad odrastu.

Spominješ zborove građana, a na mjesne izbore nije izašlo 80 posto birača.

– Ti bi izbori trebali biti najvažniji. Svi smo za to krivi, i političari i građani.

Da li je drukčije u drugim gradovima?

– Nije. Problem je što se na najnižim razinama bavimo politikanstvom. Bila bih najzadovoljnija kada bi na te izbore izlazile nezavisne liste građana. Tome moramo težiti. Bilo bi super da svih 11 članova vijeća neke gradske četvrti nisu u niti jednoj stranci.

Kako bi privukla ulagače?

– Treba razgovarati s mogućim investitorima. Poslovna zona Logorište je promašaj. Uloženi su milijuni kuna, a prometno je izolirana i udaljena od autoceste. Selce je bolja pozicija za poslovnu zonu.

Na tome se i radi.

– Da, ali je daleko realizacija.

Što bi još napravila?

– Ponavljam, treba razgovarati. Gradonačelnik mora putovati. On nigdje ne putuje.

Nije točno. Sad odlazi u Buško Blato.

– Tamo neće naći nikakve investitore, osim ideja za vjerski turizam.

Naći će duhovnu hranu.

– Župan Ivan Vučić, o kome baš nemam pozitivno mišljenje, odlazi u inozemstvo. I sama kad putujem dobijem ideju. Solarno stablo koju će Turbina promjena postaviti u Karlovcu je nešto što dolazi iz Srbije.

Uvozite ideje iz Srbije.

– Ne vidim zašto ne. Tvrtka koja to radi je potpisala velike ugovore s Los Angelesom i New Yorkom. To je mlada ekipa inženjera i inovatora koja je od ničega stvorila tvrtku.

Marina, kad ćeš izaći iz politike?

– Teško je reći. Možda napustim sutra politiku, a možda ne još jako dugo. Da me SDP izbaci, i dalje bih se bavila politikom, ne da bih riješila svoje egzistencijalne probleme, nego da bih pomogla građanima.

Zaposlena si u stranci.

– To je ponekad okolnost koja otežava. Možda bih bila otvorenija, da nisam zaposlenik SDP-a. No, ne mislim šutiti. Nisam ničiji poslušnik.

Možeš li nekome uputiti razornu kritiku na blag način? Predsjednik Gradskog vijeća Damir Mandić te upozorio na ton.

– Ponekad je problem u tonu. Na stranačkim sastancima pričam otvoreno, ali ne galamim. Ne libim se reći ministrima kritiku, pa me ponekad čudno gledaju zbog toga.

S kojim ministrima najčešće komuniciraš?

– Po godinama starosti sam najbliža Mihaelu Zmajloviću i Gordanu Marasu. Ako je istina što se pripisuje u aferama Zmajloviću, neka odgovara, no dobro radi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i ministar dobro vodi politiku odlaganja otpada, smetlišta i oko budućih centara za gospodarenje otpadom. Dobit ćemo 13 centara za gospodarenje otpadom koje će EU platiti.

Da li je bolji kadar od Mirele Holy?

– Poštujem ju. Neke je probleme mogla riješiti unutar stranke. Odlučila je otići i nitko je nije izbacio.

Izbačena je Aleksandra Kolarić.

– Točno. Javno kritiziranje SDP-a, čak i ružno, koristi njezinoj samopromociji. Postoje načini da se problemi riješe unutar stranke. Dobili smo od nje pismo prije mjesec ili dva. Napisala ga je svim članovima SDP-a i htjela je da to objavimo na službenim stranicama, no to nećemo učiniti. U postupku je vraćanja u stranku. Bilo bi mi drago da se vrati, kao i da se vrati svaki kadar. No, članovi koji tako komuniciraju prema van rade ponekad štetu. Ne trebamo biti poput HDZ-ovaca koji su disciplinirani i stoga se čine ozbiljnijima od nas. Naša demokratičnost i otvorenost ponekad možda ispadnu smiješne.

Slažeš li se da su mnogo organiziranija stranka?

– Da i ne. Imaju mnogo interesnih skupina. Oko tisuću je zaposlenika u gradskom sustavu i oni su vezani za HDZ. Njih se prisiljava da izlaze na izbore i prijeti im se. Mi nismo takva stranka.

Koliko si svojih uhljebila?

– Niti jednog. Neka me se prozove za bilo koje ime i prezime. Nisam za nikoga urgirala u Hrvatskoj, Karlovačkoj županiji ili Karlovcu.

Zašto ne želiš pomoći svojim bližnjima?

– Moramo mladima pokazati da mogu pošteno dobiti posao. Mogu razumjeti, da zaposliš nekoga jer si mu politički dužan. Tako funkcionira sustav. No, neka se barem troje od njih deset zaposli po stručnosti. Mladi bi tada ostali u Karlovcu.

Od ukupnog broja zaposlenika u gradskom sustavu, koliko ih je tu po klijentelističkom kriteriju?

– Možda i više od polovice. Znamo da su županijskoj i gradskoj upravi nema deset SDP-ovaca.

Koliko je članova SDP-a u Gradu?

– Troje. Jedan je Žarko, drugima ne bih iznosila imena. Za neke se ne zna da su članovi. Ne želim ih dovoditi u neugodnu situaciju.

Oni su vaše krtice u Gradu?

– Naravno da barataju raznom dokumentacijom. Ali nikada od njih nisam tražila da nam kopiraju papire, jer bismo im tako ugrozili radna mjesta.

Koliko si dobila odgovora na stotine pitanja koje si postavila?

– I dalje ih dobivamo. Način na koji odgovaraju i podaci koje dobivamo nemaju veze s našim pitanjima.

Tko su ti najbliži suradnici u SDP-u?

– Sa svima kao tajnica surađujem. I prijatelji dođu za vama u SDP. Ima tu jedna forumaška jezgra s kojom se privatno družim. No, sa svima surađujem. Odradit ću posao za bilo koga. Svakodnevno surađujem s Latkovićem, Josipom Bišćanićem, predsjednikom Foruma mladih SDP-a Karlovačke županije, koji je u utorak dao ostavku na tu dužnost…

Zašto?

– Jer je rekao da je smo ja, Delić i Žarko izvrijeđani, da je to neprimjereno i da ne želi surađivati s osobom od koje smo to doživjeli.

Što su vam rekli?

– Loše je kad ti netko kaže, a najbliži ste suradnici, da će te smijeniti SMS porukom. Tako ne treba komunicirati.

Kako su krizu u SDP-u dočekali u HDZ-u?

– Vesele se tome.

Raduju se tuđoj nesreći?

– Prije godinu smo tražili da se unutarstranački problemi riješe, tražili smo pomoć mnogih. Moglo se to riješiti i nakon parlamentarnih izbora. Aktivno sam 2011. radila u kampanji, koju smo godinu dana ranije počeli pripremati. Znam kakav je to posao i on ne podnosi unutarstranačke konflikte i podjele članstva.

Kako si dočekala borbu Branka Vukelića i Jelića u HDZ-u?

– Nisam se tome veselila. To je bio njihov problem. Da se nešto događa u HDZ-u, ne bih se zamarala.

Koga u HDZ-u smatraš najkvalitetnijim političarom?

– To je jako teško pitanje. Nikad ne bih mogla biti član HDZ-a.

Zašto?

– Svjetonazorski nisam tako usmjerena. Morala bih promijeniti čitav mentalni sklop, da uđem u HDZ. Oni miješaju vjeru i politiku. Ne znam zašto bi se netko na popisu stanovništva izjašnjavao kao katolik, pravoslavac ili musliman.

Zbog statistike.

– Jedino zbog toga, ali se onda često tim podacima manipulira. To je osobna stvar. Komunizam, partizani, ustaše, domobrani i ostalo je bezveze iskorištavati u političke svrhe. Svaki je sistem imao svojih zločina, nitko nije do kraja čist. Obilježavati datume treba, treba odati počasti. Na temeljima antifašizma je stvorena i ova Hrvatska. S time se ne treba sprdati. Svi trebaju imati svoje mjesto, naravno i branitelji. No, s time ne treba manipulirati.

Koga cijeniš od političkih protivnika?

– Nemam nikakvo posebno mišljenje…

Što misliš o Mandiću?

– Puno je bolji predsjednik Gradskog vijeća od Mihovila Stanišića. Promijenila sam do sada tri predsjednika Vijeća. Osobno mi je najbolji bio Željko Gojšić. Žao mi je što je smijenjen. Prema svima je imao poštovanje.

Vidiš li ikoga s druge strane tko može doprinijeti Karlovcu?

– Vjerujem da unutar HDZ-a postoje kvalitetni, no nisu u prvom planu. Ne slažem se s Jelićem niti s time da jedan Ivan Uđbinac može biti pročelnik Ureda gradonačelnika. Od tog vodstva ne očekujem ništa.

Koga vidiš s druge strane, da je kvalitetan?

– Ne poznajem njihove članove niti njihove stručnjake…

Dakle, apsolutno nikoga nema tamo tko je kvalitetan?

– U strukturi gradske uprave ne.

U HDZ-u, HSS-u… Ne postoji niti jedna osoba koja ima kvalitetu?

– Vjerujem da su stručni i da dio pročelnika radi svoj posao. No, mi kao oporba moramo biti nezadovoljni i pokazati da možemo bolje. To nam je posao.

U čemu možeš pohvalitit vlast?

– Ne znam. Ostane 20 milijuna kuna u proračunu, a onda se dižu krediti. Mogu pohvaliti Marinu Grčić i gradski odjel koji vodi.

Ali ona nije političar.

– Nije. Inače, to je bio do Kaquariuma najgori odjel. U deset godina koliko smo imali na raspolaganju pretpristupne fondove nismo ništa povukli.

Imali smo projekt izgradnje pročistača otpadnih voda.

– To je projekt SDP-a, a ne HDZ-a.

Napisali su ga članovi SDP-a i HDZ-a.

– U vrijeme vlasti SDP-a.

Marina Novaković Matanić, Žarko Latković i drug Tito. Foto: Facebook arhiva
Marina Novaković Matanić, Žarko Latković i drug Tito. Foto: Facebook arhiva

 

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije