Loncu poklopac: Gospoda-drugovi i batinaški odredi

Jasno je da Damir Jelić nije šovinist po uvjerenju, nego po zadatku. Širit će netrpeljivost samo onda kada to partija zatraži od njega. To je taj novi HDZ pod vodstvom Tomislava Karamarka – bezidejno lutanje u bespuća nacionalizma

Autor: Marin Bakić

Po jutru se dan poznaje, a ako primijenimo tu narodnu poslovicu na kampanju karlovačkog ogranka Hrvatske demokratske zajednice i očekivanja od novog mandata, možda bi bilo ispravno očekivati četiri godine manipulacija, laži, obmana i pljačke. U svakom slučaju anticipiramo produbljivanje klijentelističke partijske mreže i karlovačke krize zbog toga.

Propali komunistički vlastodršci sa zavišću gledaju na uspjehe u samoodržavanju ove demokratske vlasti koja je samu sebe izabrala. Drugovi su vlast legitimirali avangardnom političkom misijom, a vlast gospode drugova legitimira se čistom narodnom voljom. Svaki drugi glasač HDZ-ove koalicije član je neke od stranaka te koalicije, prije svega HDZ-a. Surova karlovačka dijalektika kaže da se ovdje ne radi o vlasti od naroda za narod, nego o vlasti partije za partiju, a narod je partija i partija je narod. Tko je kriv Josipu Benčiću i ostalim članovima Socijaldemokratske partije Hrvatske što ne čitaju Niccola Machiavellija i tko je kriv Karlovčanima drugog reda što vođa opozicije nije spomenuo najveći karlovački problem – a to je klijentelizam – do sredine drugog kruga izbora kojima se natjecao za gradonačelnika?

Za njegovog mandata neki Srbin je po prvi puta postao pročelnikom u karlovačkoj upravi, brani se gradonačelnik Damir Jelić od kritika zbog toga što je ulazak u drugi krug pripisao autobusima glasača iz Srbije. Jest činjenica da je imenovao Srbina za pročelnika, kao što je i činjenica da ta ista osoba nije dugo ostala na toj funkciji. Uostalom, jasno je da Jelić nije šovinist po uvjerenju, nego po zadatku. Širit će netrpeljivost samo onda kada to partija zatraži od njega. To je taj novi HDZ pod vodstvom Tomislava Karamarka – bezidejno lutanje u bespuća nacionalizma. U 21. stoljeću nekima je sasvim normalno pozivati se na prvog predsjednika, čovjeka koji je i krajem 20. stoljeća živio u 19. ili u najboljem slučaju u 1939. godini. Tragično je ipak kada očigledno inteligentne osobe dopuštaju sebi da podrede ličnost zahtjevima partije.

Godine 2013. mi i dalje pišemo o ovim temama, i dalje neki branitelji svojih privilegija koje im je osigurala “državotvorna stranka” dreče da je dosta “srbovanja” po Karlovcu. I umjesto da ih se ignorira, oni su zvijezde karlovačke močvarne javnosti. Ovakva predizborna retorika ne služi ničemu doli podgrijavanju atmosfere radi očuvanja statusa i novca klike.

Ako su spremni na poticanje međunacionalnih tenzija, možemo samo strepiti od toga na što su još sve spremni. Možda je vrijeme za batinaške odrede.