Jučerašnja izjava ministra obrane Branka Vukelića, „karlovačkog kadra“ u Vladi Republike Hrvatske i vrhu Hrvatske demokratske zajednice, izrečene na zajedničkoj mu konferenciji za novinare s ministricom branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti te zamjenicom predsjednika HDZ-a Jadrankom Kosor, a nakon sjednice predsjedništva te stranke, dana povodom događaja od prošlog vikenda kada su pripadnici karlovačke Mladeži HDZ-a prijetnjama, nasiljem i izbjegavanjem plaćanja računa za popijeno iskazali ogromnu bahatost na temelju članstva u toj stranci na vlasti kako u državi tako i u samom Karlovcu, te na temelju stvarne ili nestvarne zaštite svojih utjecajnih očeva, potpuno je nelogična.
Vukelić je suglasan s onim što je Damir Jelić, gradonačelnik Karlovca i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a, izrekao na tu temu nakon što su ga novinari po iksti put povukli za rukav, što stvara dojam kako cijela hadezeovska vertikala, na ovom primjeru konkretno, nastupa u javnosti nesuvislo. Njihova je glavna teza da se tek jedan član Mladeži, od njih dvadesetak koliko ih je prisustvovalo i/ili sudjelovalo u tom incidentu, ponašao neprihvatljivo, dok su ga ostali, a prvenstveno Danijel Trupković, čelnik HDZ-ovog pomlatka u Karlovcu, ali i u Hrvatskoj, te vijećnik u Gradskom vijeću Karlovca, nastojali smiriti.
Bez obzira što je ta tvrdnja suprotna izjavama svjedoka, ona je, ponovno, i daleko nelogična, ako se u obzir uzme da je rezultat dvosatnog divljanja mladih hadezeovaca u River pubu razbijeni barski stol, dva razbijena barska stolca, tridesetak razbijenih čaša te oštećenje drugog inventara lokala. Naprosto je teško za povjerovati kako je, unatoč pokušajima dvadesetak ljudi da ga se u njegovoj destruktivnosti spriječi, optuženi i posljedično iz članstva u stranci isključeni Željko Goršić mlađi mogao sam učiniti toliku štetu. Radi li se o bezobzirnom Herkulesu koji se uspio oduprijeti fizičkoj intervenciji dvadesetak svojih kolega te njihovoj sociološkoj sankciji pa uz to još i porazbijati pola „birca“, ili se pak radi o tome da je ostatak prisutnih hadezeovskih mladaca fizički ili na koji drugi način hendikepirano, pa niti jedan od njih, unatoč dobroj volji, nije uspio spriječiti Goršića u vandalskom pohodu?
Unatoč brojnim svjedočanstvima građana, na temelju kojih se da zaključiti kako karlovački hadezeovski pomladak u gradu već godinama djeluje poput organizirane bande, u kontekstu čega se i na konkretnim primjerima navodi, uz Goršićevo, Trupkovićevo ime, političke sankcije protiv posljednje spomenutog i dalje izostaju. Da su optužbe protiv Trupkovića ozbiljne, dovoljno je samo prelistati dnevne novine pa da se to ustanovi – napadi na svoje kolege iz tvrtke jer su obučeni u crvene majice, lanjsko premlaćivanje, zajedno s Goršićem i ostalim članovima Mladeži, tri djevojke i jednog branitelja ispred jednog noćnog lokala, a opet navodno kao oblik stilske kritike, te prošlotjedno vješanje po lusteru River puba uz prozivanje prisutnih na način da ih se ispituje gdje su bili i što su radili tijekom Domovinskog rata, zatim odbijanje plaćanja računa na istom mjestu u iznosu od stotinjak kuna te kolektivna „bježanija“ nakon što su ugotovili kako je vlasnik kafića Željko Godač pozvao policiju zbog cijele situacije.
Dakle, unatoč svim tim optužbama na njegov račun, Trupković je uspio ne samo dobiti milost, odnosno aboliciju sebi pretpostavljenih stranačkih kolega, nego i titulu miritelja, to jest onoga koji je cijelu situaciju prošli petak navečer dovodio u red. Na luster se onda popeo kako bi ga jedini izgrednik (tako tvrdi državotvorna stranka) Goršić bolje vidio i čuo?
Zašto je jedino Goršić, kojemu se predbacuje klicanje ustašama uz visoko podignutu desnicu, snosio posljedice, s pravom, zbog incidenta u pivnici? Ne bi li bilo logično i politički mudrije od HDZ-a da je prvo sankcionirao Trupkovića, s obzirom da isti obavlja brojne stranačke i gradske funkcije, dakle, koji je, a pogotovo u usporedbi s Goršićem, za kojeg niti u jednim medijima, a gotovo su svi hrvatski mediji o incidentu izvještavali, ne piše da je išta više od pukog člana karlovačke Mladeži HDZ-a, mnogo važnija „riba“ zbog koje vladajuća stranka snosi potencijalno veći politički teret? Možda upravo zbog toga.
Sve upućuje na to da je HDZ, kako bi se izvukao iz neugodne situacije pola godine prije lokalnih izbora, uradio spin pa žrtvovao pijuna Goršića za konja Trupkovića, šahovskim rječnikom kazano. U pravu je povjesničar Tvrtko Jakovina, u svojim komentarima za medije ovih dana, da je ustašluk u HDZ-ovoj bazi i danas itekako živ, unatoč naporima Ive Sanadera da ga suzbije, što je ista misao kazana na drugi način od Žarka Puhovskog koji je konstatirao kako današnje hrvatske stranke nemaju dovoljno definirani ideološki profil.
Međutim, moralistička zgražanja nad postupcima mladih HDZ-ovaca, pogledamo li sliku hrvatskog društva u cjelini, ostaju samo i upravo to. Nije li u ovom našem društvu ipak ustašluk sveprisutan i dalje putem stadionskog folklora i/ili na fasadama naših stambenih zgrada, pa i na privatnim zabavama u obliku pjesama i izražavanja historijskog cinizma? Čemu se čuditi što su u pijanom deliriju mladi HDZ-ovci postupili jednako, pogotovo s obzirom da se radi o članovima stranke duboko uronjene u poticanje uskrsnuća ustaštva tijekom devedesetih godina? Napokon, niti jedan politički identitet ne može se apsolutno i jednom za svagda definirati i utvrditi, već on predstavlja konstantno oblikovano korito rijeke. Politički identitet neke osobe i/ili organizacije valja uvijek sagledati u sadašnjem vremenu i s obzirom na postojeće interese. HDZ, shodno tome, mijenja, u skladu sa svojim interesima, svoj politički identitet od onog rigidne nacionalističke stranke do moderne konzervativne po uzoru na druge europske. Unatoč, dakle, tome što HDZ-ova baza donekle nije u potpunosti prihvatila reforme nametnute sa zagrebačkog Trga žrtava fašizma, nije ispravno zaključiti kako reforma nije provedena. Upravo suprotno, ona je provedena uspješno.
Računajući na to da uvijek okolnosti grade neku politiku i svjetonazor, slobodno možemo ustvrditi kako su, na primjeru HDZ-a, tijekom posljednjih 19 godina te okolnosti bile izvanredne i mirnodopske. U mirnodopskoj situaciji HDZ-u ne trebaju ustaše, barem ne one koji će ustašovati u javnosti mahajući članskom iskaznicom vladajuće stranke. No, moguća ponovna izvanredna društvena situacija ipak iznjedri potrebu u budućnosti i za takvim kadrom, pa stoga nije zgorega u manjim postocima u stranci zadržati i njih, ako ne ometaju mašinu trenutačnog stranačkog mainstreama. HDZ-u danas ne trebaju lavovi, nego lisci. Njima ne treba marš ulicama, nego institucijama. U tom smislu treba sagledati i karlovački slučaj, pa ustanoviti zašto je jedan ispao žrtveni jarac, a drugi sveta krava.
Što se tiče aktualne HDZ-ove vlasti u Karlovcu, bez obzira na mnoge kritike koje joj se upućuju, još od mnogima sumnjivog preuzimanja gradskog kormila u ruke 2005. godine, ipak je ostavila za sobom pokoje rezultate. Ako već nije utvrdila i razvijala identitet Karlovca kao grada na četiri rijeke jer se pročistač otpadnih voda, kapitalna gradska investicija koja bi karlovačke rijeke učinila mnogo kvalitetnijim, i dalje uvijek nije započeo, oku vidljivo, ostvarivati, pa ako već nije razvila nadalje niti sadržaj onoga što bi trebala predstavljati sintagma Karlovca kao grada parkova, s obzirom da, primjerice, niti ove godine Karlovac nije uspio osvojiti nagradu za najuređeniji kopneni grad u Hrvatskoj, koju dodjeljuje Hrvatska turistička zajednica, a što je želja gradskih struktura, ali i građana već godinama, te ako trenutna HDZ-ova vlast nije uspjela oploditi potencijal koji Karlovac kao idealni renesansni grad ima u svojoj jezgri, a također postoji dojam kako je mali broj Karlovčana koji će priznati danas kako se ostvarilo HDZ-ovo strateško obećanje dano u prošloj predizbornoj kampanji da će od njihovog mjesta učiniti „grad ugodnog življenja“, uspjela je ipak Karlovcu nametnuti neki drugi identitet – onaj grad ustašluka i provincijalne političke makjavelistike.
To će biti ostavština vlasti za koju većina građana Karlovca nije glasala, formirane pod svaku cijenu.
*prvotno objavljeno na blogu pollitika.com
