Davor Petračić
Imamo li petlje učiniti od Karlovca tehnološku i energetsku perjanicu Europe?
Jeftina energija danas znači sve.
Trenutačno Grad Karlovac svake godine skupo plaća energiju koju, da je poduzetniji, mogao bi imati viška i dobro zarađivati na sve skupljem tržištu energenata.
Kakva energija Karlovcu treba?
Treba mu svakako danas aktualna i preskupa toplinska energija, struja prvenstveno za osvjetljavanje javnog prostora i, naravno, diesel koji pokreće veliki vozni park svih gradskih poduzeća, osobne automobile gradskih službi ili čeka da bude iskorišten u izvanrednim situacijama. S energijom je usko vezan i turizam, razvoj poljoprivrede, pitka voda, ukratko sve ono što je najosnovnije potrebno za preživljavanje čovjeka, ali i za stvaranje bitne razlike u tome da li živimo ugodnije i ljepše od drugih.
U nastavku ću probati ukazati s konkretnim brojkama na činjenicu, da bi Grad za pet do deset godina mogao postati zaista grad ugodnog življenja, razvijene poljoprivrede, turizma, prehrambene industrije, natprosječnog osobnog dohotka njegovih stanovnika upravo zbog činjenice da može pametnim vođenjem politike i ulaganjem u pametne i brzopovratne investicije u području energetike postati prvi energetski neovisan grad u Hrvatskoj s jeftinom energijom. U njemu bi, zahvaljujući toj činjenici, eksplodirale sve grane privrede, a mi stanovnici pri tome mogli bismo birati čistu industriju i biti povlašteni živjeti upravo ovdje gdje danas ne cvjetaju ruže.
Želimo li dosanjati taj san i biti na korak ispred Europe i nebrojeno koraka ispred ostatka Hrvatske?
Možemo li mi to? Imamo li natjecateljskog duha? Gledamo li imalo ispred vlastitog nosa?
Danas je činjenica da klasični energenti cjenovno rastu u nebo i da klasični postupci stvaranja energije stvaraju financijsko preopterećenje za privredu i stanovništvo. Svemu tome kumuje prvenstveno sve veći nedostatak klasičnih izvora energije kao što je prvenstveno nafta, a projekcije govore da će nafte 2030. godine biti trećina od ukupno potrebne u svijetu:
Unatoč stalnom padu količina klasičnih izvora energije zbog dugogodišnje eksploatacije i rasta stanovništva i svjetske ekonomije, potreba za energijom u svijetu raste, pa je prognoza za 2060. godinu da će klasični izvori energije kao što su ugljen, nafta, plin, nuklearna energija i tradicionalna biomasa tada zadovoljavati svega trećinu ukupne potrebe za energijom, pa ćemo biti prisiljeni nedostatak energije nadoknađivati biomasom, vodom, vjetrom, suncem, geotermalnom i energijama koje u ovom trenutku nisu znane.
Što nam je za činiti?
Pa krenimo naprijed, jer energetsko zaostajanje može značiti samo bijedu i jad, a na globalnoj razini to vrlo lako može značiti i rat.
Kako?
Uzmimo za početak ono što nas okružuje, što nam priroda daje i čime raspolaže svjetska tehnologija, pri čemu samo moramo doprinjeti vlastitom inventivnošću, pronicljivošću, mudrošću i pravom mjerom.
Tko to treba napraviti?
Isključivo gradska vlast, uz manju pomoć privatnog sektora, jer je samo tako moguće ostvariti opću korist i preduvjete za ubrzan razvoj svih u Karlovcu. U suprotnome bi ekstra profit završio u džepovima manjine ionako već bogatih i ne bi se očitavao u jeftinijoj energiji koja je preduvijet snažnog razvoja Karlovca i okolice. Naravno da pri tome gradska vlast treba dosegnuti razinu odgovornosti da se ne zapošljavaju prekobrojni bez potrebe po liniji poznanstava do razine ekonomskog iscrpljavanja poduzeća koje stvara dodanu vrijednost i namjenjeno je stvaranju opće koristi, a ne zbrinjavanju manjine.
Grad Karlovac trebao bi krenuti u sljedeće projekte:
1.) Osnovati poduzeće Geotermalna elektrana Karlovac i krenuti u izgradnju geotermalne elektrane na bazenu tople vode između Karlovca i Rečice te osigurati stalnu proizvodnju minimalno 40 megavata toplinske energije, što je dostatno za grijanje cijelog grada, i 4,55 megavata električne energije s godišnjom proizvodnjom oko 40 milijuna kilovatsati. Za to je potrebno uložiti oko 150 milijuna kuna, a isplativost ulaganja je pet godina. Geotermalna elektrana pružala bi i cijenu grijanja stanova po dvostruko nižim cijenama od današnjih, poljoprivredi prodavala toplinsku energiju po simboličnoj cijeni i proizvodila struju dovoljnu za 47 posto stanovništva Karlovca, a pri tome ne bi zagađivala okoliš.
2.) Osnovati poduzeće Karlovačka industrija diesela koje će se baviti proizvodnjom diesela prvenstveno iz biološke komponente otpada koje u komunalnom otpadu ima i do 50 posto, te iz šumskog i poljoprivrednog otpada i otpadnih ulja, kao i mulja s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda s efektom proizvodnje 330 litara kvalitetnog diesela iz tone komunalnog otpada. Proizvodna cijena diesela iznosi oko dvije kune po litri, a ako se diesel prodaje po tržišnoj cijeni, povrat investicije od 18 milijuna eura može se očekivati za pet do šest godina. Primjenjena tehnologija se temelji na principu ubrzanja procesa proizvodnje nafte u prirodi, koji je s 300 milijuna godina sveden na tri minute, a odvija se u turbini gdje se biološki otpad miješa i trlja s katalizatorima prirodnog porijekla – takozvanim ion izmjenjivačima – te nastaje ugljikovodična pasta iz koje se destilira diesel na niskoj temperaturi. Proces je apsolutno bez utjecaja na okoliš i osigurava jeftinu energiju iz obnovljivih izvora, a njegova efikasnost u proizvodnji energije je minimalno četiri puta veća od svih do sada poznatih.
3.) Osnovati poduzeće Hidroelektrana Karlovac, i sagraditi hidroelektranu s prevodnicom za brodice. Potreban novac za izgradnju hidrocentrale na Kupi kod PPK instalirane snage 9,34 megavata iznosi milijun i pol eura po megavatu instalirane snage, što znači da bi investicija izgradnje hidrocentrale stajala oko 14 milijuna eura, a Grad kao vlasnik osigurao bi za svoje potrebe jeftinu, ekološku i obnovoljivu električnu energiju s godišnjom proizvodnjom oko 50,56 gigavatsati godišnje, što je proizvodnja dostatna za godišnju potrebu 60 posto stanovništva Karlovca.
Ako bi Grad uspio realizirati sva tri projekta, postao bi energetski neovisan, bio bi vlasnikom tri uspješna i profitabilna poduzeća, zaposlio bi u proizvodnoj djelatnosti oko 60 osoba, zadovoljavao bi sve potrebe za strujom stanovništva i javne rasvjete – a Grad godišnje plaća cca 4.7 milijuna kuna samo za javnu rasvjetu – stanovništvu bi osigurao dvostruko jeftinije grijanje, a svakih pet do šest godina bio bi bogatiji za oko 18 milijuna eura od proizvodnje diesela. Tu bi zaradu mogao ulagati u poboljšanje standarda građana ili ulagati u nove projekte.
Osim izravnog zapošljavanja u realnom sektoru, koji proizvodi dodanu vrijednost, osigurali bi se uvjeti za lančani rast naročito poljoprivrede i turizma zbog koristi koje nosi jeftina toplinska energija. Ona bi bila gotovo pa besplatna za poljoprivredu, čime bi se poticala napredna agronomija, a turizam bi ostvario spontani razvoj kroz bazene, rekreacioni i zdravstveni turizam.
Riješilo bi se time i pitanje toplane, odlaganje problematične komponente otpada koji može utjecati na okoliš, smanjila bi se deponirana količina otpada za 50 posto, a mulj s pročistača otpadnih voda prepun teških metala, virusa i ostalih kemijskih spojeva ne bi se više ubacivao u lanac prehrane ljudi deponiranjem na poljoprivrednim površinama.
Život u Karlovcu postao bi puno ljepši, ugodniji, bogatiji i bezbrižniji.
Realizacijom ova tri projekta, Karlovac bi postao tehnološka i energetska perjanica ne samo Hrvatske, nego i većeg dijela Europe.
A solarnu energiju nisam niti spomenuo.
Usudimo li se mi to?