Kres ili krijes?

Za razliku od Karlovca, u hrvatskoj Baranji, nisu Beli Manastir preimenovali u Bijeli Manastir. Očito je da više drže do svoje kulturne baštine. Običaj paljenja kresa u Karlovcu traje više od dva stoljeća, pa se može reći da je to tradicija, baština koju nije trebalo mijenjati

Autor: Boro Vitas

Nedavno se u Karlovcu govorilo i pisalo o Ivanjskom kresu, koji se tradicionalno pali 23. lipnja navečer uoči Ivanja. Najstariji zapisi o paljenju kresova u Karlovcu potječu iz 1779. godine. Za Drugog svjetskog rata i prvih poratnih godina nije bilo paljenja kresova. Ponovno se običaj nastavio 1966. pod nazivom “Kupski kresovi”.

Uspostavom Republike Hrvatske kres je preimenovan u krijes. U Karlovcu se nekima vjerojatno činilo da je izraz kres svojstven našim istočnim susjedima, pa su ga preimenovali.

Živio sam nekoliko godina na Selcu, u karlovačkom prigradskom selu. U vrijeme Ivanja seljaci su ispred svake kuće “na mostacu” palili mali kres. Mostac su zvali mostić kojim se iz dvorišta preko grabe moglo izaći na cestu. U sumrak, kad se palio kres, letjele su kresnice, i to je bilo romantično.

Zagorci, koji su kajkavci, ne kažu “jaja, putra, mlijeka i krumpira”, nego “jaja, putra, mleka i krumpira”. Ne kažu “bijeli Zagreb grad” nego “beli Zagreb grad”. U Karlovcu i okolnim selima ljudi su kajkavci i ikavci. Na Selcu gdje sam živio seljaci kažu kres, ali i mliko, dica, Ričica.

Kod brojnih naroda Europe postoji običaj paljenja raznih kresova. Običaj vuče korijene iz davnih, poganskih, vremena, kad se takvim obrednim vatrama slavilo božansko Sunce i buđenje i bujanje prirode. Pritom se pjevaju prigodne pjesme. Ove se pjevaju u nekim krajevima Hrvatske:

“Lep nam Ivo kres nalaže na Ivanjsko navečerje,

Oj, lado, lado, oj, Ivo lado,

Z desnum rukum kres nalaže, s levum rukum frulu svira.

Njegova majka domu zvala ‘Hodi, Ivo, na večerju.

Večerajte, na čekajte, divojke su u kolo došle,

Se divojke i snašice, ja ih moram nadigrati, nadigrati, naplesati’.

“Lep nam Ivo kresa loži,

Kresa loži, šaltvo igra,

Šaltvo igra, milo tuži.

Milo tuži, ljubo pita:

‘Kog si, ljubo, ti ljubila?

‘Ljubila sem svoga braca.’

Lep nam Ivo kresa loži

Na ivanjsko navečerje,

Na ivanjsko navečerje.”

Šaltvo je jedna starinska igra.

Za razliku od Karlovca, u hrvatskoj Baranji, nisu Beli Manastir preimenovali u Bijeli Manastir. Očito je da više drže do svoje kulturne baštine. Običaj paljenja kresa u Karlovcu traje više od dva stoljeća, pa se može reći da je to tradicija, baština koju nije trebalo mijenjati.

Pokojni Zvonimir Bešker je rekao 2013.: “Kulturna baština je duhovno lice naših predaka bez kojeg bismo bili anonimni, bez povijesti, bez identiteta, izgubljeni u prostoru i vremenu”.