Nedavno se u Karlovcu govorilo i pisalo o Ivanjskom kresu, koji se tradicionalno pali 23. lipnja navečer uoči Ivanja. Najstariji zapisi o paljenju kresova u Karlovcu potječu iz 1779. godine. Za Drugog svjetskog rata i prvih poratnih godina nije bilo paljenja kresova. Ponovno se običaj nastavio 1966. pod nazivom “Kupski kresovi”.
Uspostavom Republike Hrvatske kres je preimenovan u krijes. U Karlovcu se nekima vjerojatno činilo da je izraz kres svojstven našim istočnim susjedima, pa su ga preimenovali.
Živio sam nekoliko godina na Selcu, u karlovačkom prigradskom selu. U vrijeme Ivanja seljaci su ispred svake kuće “na mostacu” palili mali kres. Mostac su zvali mostić kojim se iz dvorišta preko grabe moglo izaći na cestu. U sumrak, kad se palio kres, letjele su kresnice, i to je bilo romantično.
Zagorci, koji su kajkavci, ne kažu “jaja, putra, mlijeka i krumpira”, nego “jaja, putra, mleka i krumpira”. Ne kažu “bijeli Zagreb grad” nego “beli Zagreb grad”. U Karlovcu i okolnim selima ljudi su kajkavci i ikavci. Na Selcu gdje sam živio seljaci kažu kres, ali i mliko, dica, Ričica.
Kod brojnih naroda Europe postoji običaj paljenja raznih kresova. Običaj vuče korijene iz davnih, poganskih, vremena, kad se takvim obrednim vatrama slavilo božansko Sunce i buđenje i bujanje prirode. Pritom se pjevaju prigodne pjesme. Ove se pjevaju u nekim krajevima Hrvatske:
“Lep nam Ivo kres nalaže na Ivanjsko navečerje,
Oj, lado, lado, oj, Ivo lado,
Z desnum rukum kres nalaže, s levum rukum frulu svira.
Njegova majka domu zvala ‘Hodi, Ivo, na večerju.
Večerajte, na čekajte, divojke su u kolo došle,
Se divojke i snašice, ja ih moram nadigrati, nadigrati, naplesati’.
“Lep nam Ivo kresa loži,
Kresa loži, šaltvo igra,
Šaltvo igra, milo tuži.
Milo tuži, ljubo pita:
‘Kog si, ljubo, ti ljubila?
‘Ljubila sem svoga braca.’
Lep nam Ivo kresa loži
Na ivanjsko navečerje,
Na ivanjsko navečerje.”
Šaltvo je jedna starinska igra.
Za razliku od Karlovca, u hrvatskoj Baranji, nisu Beli Manastir preimenovali u Bijeli Manastir. Očito je da više drže do svoje kulturne baštine. Običaj paljenja kresa u Karlovcu traje više od dva stoljeća, pa se može reći da je to tradicija, baština koju nije trebalo mijenjati.
Pokojni Zvonimir Bešker je rekao 2013.: “Kulturna baština je duhovno lice naših predaka bez kojeg bismo bili anonimni, bez povijesti, bez identiteta, izgubljeni u prostoru i vremenu”.
