Ugledan medicinski časopis iz Sjedinjenih Američkih Država “The New England Journal of Medicine” objavio je nedavno studiju za koju stručnjaci procjenjuju da će donijeti najveća priznanja njezinim autorima, možda čak najprestižnije – Nobelovu nagradu. To je istraživanje koje se umnogome već smatra revolucionarnim s područja anesteziologije, a konkretno se pronašao nov način umrtvljenja pacijenta – puštanjem snimki ili prijenosa uživo sjednica Županijske skupštine Karlovačke županije na mrežnoj platformi YouTube. Prednost ove metode je izostanak korištenja medikamenata jer, kao što znamo, svaki lijek može biti otrov i obratno, pa u tome leži i osnovni rizik za uporabe, ali najveći pak rizik ovog novog načina anesteziranja jest velika vjerojatnost da se pacijent više nikad ne probudi, nego da jednostavno umre od dosade u blaženom snu.
Naravno, ovo gore je tek anticipacija noviteta u medicini, a pitanje koje bismo sad postavili glasi ima li županija kao regionalna jedinica uprave smisla? Je li ona samo protočan bojler u kojem nestaje, primjerice, deset od sto kuna poslanih s državne na lokalnu razinu? To su neke od vječitih hrvatskih nedoumica, no jedno je van svake sumnje – ako postoji, dokaz besmisla bi se mogao pronaći upravo u sjednicama Županijske skupštine u odnosu na koje predstavlja jako napeti triler pratiti kako se u mirovanju ponaša voda u čaši pri sobnoj temperaturi. Svak onaj tko prati rad Županijske skupštine danima još baulja ulicama ošamućen.
Doduše, moglo bi se i argumentirati da je to dokaz urednog parlamentarizma i političke kulture – tamo gdje se diže prašina, uglavnom se javlja afera, neka svinjarija iliti пиздарија – koliko puta se težilo dosadnom političkom životu po uzoru na dosadne političke živote razvijenih parlamentarnih demokracija, mada, istinizavolju, u pojedinim znade biti poprilično zabavno u njihovim predstavničkim tijelima vlasti.
Zabavnije od uobičajenog bilo je u četvrtak na sjednici Županijske skupštine za raspravljanja o tome kome dodijeliti javna priznanja, pa je tako i hrvatska javnost čula i načula da je većina predvođena Hrvatskom demokratskom zajednicom odbila prijedlog Socijaldemokratske partije Hrvatske da se Nagrada za životno djelo Županije karlovačke dodijeli i generalu Petru Stipetiću, Ogulincu preminulom prije pet godina. Komentatori na društvenim mrežama su sasuli “drvlje i kamenje” po HDZ-ovoj većini i ispravno primijetili da ta stranka ima problem jer im ovaj školovani vojnik s enormnim ratnim zaslugama za Hrvatsku nikada nije ušao u kolo, a znamo da se u kolo ulazi po volji, a izlazi kad te puste. Njegova neovisnost i neprijepornost je bila neprobavljiva HDZ-u, pa su i ranije već odbili prijedlog da mu se dodijeli javno županijsko priznanje. Kakav je vladajući HDZ ne treba posebno tumačiti, međutim u ovoj priči ipak nije jedini negativac. Problem u ovom slučaju ipak leži na – SDP-u.
Ta je politička stranka očigledno prisvojila Stipetića kao simbol za potkusurivanje i ostvarenje sitnih političkih probitaka. Ako je već Stipetić simbol otpora velikosrpskoj agresiji, a jest, ako je on hrvatski simbol i hrvatska vrijednost, kako je i spomenuto na sjednici Županijske skupštine, a jest, tada bi se trebalo pobuniti protiv posthumne ili postumne političke instrumentalizacije i manipulacije njegovim likom, njegovim djelom i njegovom ostavštinom. SDP nije kandidirao Stipetića ne bi li utvrdio vrijednost koju taj ratnik predstavlja i ne bi li mu se posthumno odužilo. Jedan jedini razlog zašto je SDP kandidirao Stipetića za Nagradu za životno djelo Županije karlovačke jest da – napravi darmar i kontrira HDZ-u. Ne postoji drugi razlog. Cilj SDP-a nije u ovom slučaju bio plemenit i uzvišen, nego neplemenit i nizak. Što su više moralizirali, to se više razotkrivala bijeda SDP-a, a i razotkrila se još jednom bijeda cijele politike u Karlovačkoj županiji.
Da SDP-u namjere nisu plemenite vidi se iz suhe činjenične i neosporene kronologije koju je u uvodu raspravi iznio predsjednik Županijske skupštine i Odbora za dodjelu javnih priznanja Vlado Jelkovac (HDZ). Dakle, kako je iznijeto i nije opovrgnuto, Skupština Županije karlovačke je na 11. sjednici 24. studenog prošle godine donijela Odluku o načinima i kriterijima dodjele javnih priznanja Karlovačke županije za 2023. godinu i tada je određeno da se dodjeljuje jedna Nagrada za životno djelo, iznimno najviše tri. “Na 12. sjednici 16. prosinca 2022. je imenovan Odbor za dodjelu javnih priznanja koji je 24. siječnja 2023. usvojio Poslovnik o radu i utvrdio tekstove javnih poziva. Oni su objavljeni i rok za dostavu prijedloga je bio 20. veljače. U tom roku je pristiglo 14 prijedloga. Na sjednici Odbora 9. ožujka članovi Odbora su se upoznali s pristiglim prijedlozima. Ukupno je pristiglo šest prijedloga za dodjelu Plakete Karlovačke županije za fizičke osobe, tri prijedloga za dodjelu Plakete Karlovačke županije za pravne osobe i pet prijedloga za dodjelu Nagrade Karlovačke županije za životno djelo i svi pristigli prijedlozi su ocijenjeni pravovaljanima”, naveo je Jelkovac.
A onda, četiri dana nakon toga, županijski vijećnik SDP-a Srećko Curman je iskoristio svoje pravo da kao član Odbora predloži za Plaketu Gimnaziju i strukovnu školu Bernardina Frankopana iz Ogulina te Stipetića za Nagradu. Dakle, SDP je, znajući da Odbor kani za Nagradu kandidirati prethodnog prosinca preminulog, također zaslužnog, hrvatskog generala Pavla Miljavca, ubacuje kao klip pod noge Stipetića, a znajući da ne mogu biti dodijeljene više od tri Nagrade i bez iznesenog prijedloga kome da se onda Nagrada uskrati. Da su htjeli kandidirati Stipetića samo zbog njegovih vrijednosti, to bi i učinili prije no što su znali da je kandidiran Miljavac. “Moja namjera je bila da konačno u ovoj županiji prestanu podjele oko ovakvih stvari. Ovo je bila fantastična prilika za Karlovačku županiju da se izdigne iznad politikanstva i stranačke stege te dodijeli priznanje dvojici naših istaknutih generala”, poručio je SDP-ovac Ivan Vuković. Ipak, upravo su baš oni suprotstavili Stipetića Miljavcu i unijeli podjele o kojima su zdvajali na raspravi, očigledno isključivo iz stranačkih interesa, a onda svi zajedno po stranačkoj stezi napustili Veliku vijećnicu Grada Karlovca u kojoj se održavaju sjednice Županijske skupštine. Upravo se u tome što su predložili naknadno još jednog kandidata za Nagradu, bez da su sugerirali kome od ostalih uskratiti priznanje, bez da su prije saznanja o kandidaturi Miljavca predložili Stipetića, vidi njihova nekorektnost, bez obzira što je to učinjeno po propisu i legitimno. Može se argumentirati da je prijedlog SDP-a pravodoban, ali, jednostavno, uopće potreba da na Miljavca igraju kartom Stipetića razotkriva njihove motive. Oni su Stipetića predložili tek kad su vidjeli da je predložen Miljavac, a nisu trebali uopće, nego su ga mogli predložiti sljedeće godine ili na desetu obljetnicu smrti.
Jedan dio problema je uglavnom fino sročio HDZ-ov vijećnik Mario Kutleša: “Ta dva velika generala smo doveli u krivi kontekst. Obojica zaslužuju Nagradu za životno djelo. Naknadno se dostavio prijedlog i sve politiziralo”. Propustio je adresirati drugi dio problema, naime to da na koncu ipak nije prihvaćen SDP-ov prijedlog i da su drugi, manje zaslužni, honorirani, a pritom ne mislimo na Miljavca.
SDP-u je pak “džek” Stipetić samo – kec iz rukava. Nije li već to obezvređivanje?
Uostalom, posthumne nagrade nemaju previše smisla – tko je za života nagrađen, nagrađen je. Hoćemo li sljedeće godine dodijeliti Nagradu za životno djelo Franu Krsti Frankopanu? Znamo kako je skončao – nije umro u blaženom snu anesteziran sjednicama Županijske skupštine.
