U Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu u četvrtak je u sklopu Mjeseca hrvatske knjige, uz moderaciju Tomislava Beronića, predstavljena knjiga karlovačkog novinara i publicista Gorana Majetića “Od Miljokaza i krajputaša do sunčanih ura. Spomenici povijesnih cesta Karoline, Jozefine i Jujzijane u Karlovcu i okolici” koja je izdana ove godine u Petrinji u nakladi Majestic Tina, a predstavlja prvi dio cjelovitog rukopisa radnog naslova “Kad kipovi govore…”.
Knjiga, koja govori o karlovačkoj spomeničkoj baštini i ima više od dvije stotine stranica, 130 ilustracija i tridesetak povijesnih zemljovida, nastajala je deset godina i plod je upornog istraživanja literature i terena. Prvotno je zamišljena kao vodič. “S djecom sam obilazio i razgledavao spomenike u Karlovcu, fotografirao ih i mjerio, prepisivao natpise na njima. Usporedno sam otpočeo s proučavanjem dostupnih knjiga, časopisa, novina, zemljovida i drugih izvora koji svjedoče o bogatoj i zanimljivoj spomeničkoj ostavštini zavičaja. U toj potrazi provodio sam nerijetko i čitave noći, gotovo sve do svanuća, zadubljen u otkrivanje malih povijesnih tajni. Podatke za knjigu doznavao sam ili provjeravao i razgovarajući ili se dopisujući s povjesničarima, povjesničarima umjetnosti, konzervatorima, arheolozima, kiparima i drugim umjetnicima, arhivarima, svećenicima i drugima”, navodi u uvodu Majetić i dodaje da je najviše vremena potrošio da razluči točne od netočnih podataka ranijih istraživača, pa tako navodi da je dvije godine samo potrošio na provjeru podatka da se Miljokaz nekad nalazio kod današnje Osnovne škole “Braća Seljan”, što je utvrdio da je netočno, to jest da se nalazio uvijek tu gdje je i sada, samo možda drukčije okrenut.
Pretpostavlja da je i sam činio greške, pa se očekuje da će budući istraživači revidirati njegove spoznaje. Kada je 2018. godine privodio rukopis kraju, pokvarilo mu se računalo i izgubio je fotografije. Dio ih je informatičar spasio, a dio je morao nanovo stvarati. “Naposljetku sam odlučio knjigu zgotoviti u dijelovima. Umjesto jednom, odužiti se suradnicima, a zašto ne i čitateljima, više puta. Stoga se nadam da je ovaj knjiški naslov kojeg držite u rukama tek prvi u nizu takvih zahvala”, stoji u uvodu.
Stare karlovačke ceste je istraživao čak i – trčeći. “Pripremajući se, trudio sam se pronaći i istražiti što veći broj izvora, pri čemu sam naglasak stavio na dostupna pisana vrela – knjige, časopise, novine… Zbog nedostatka vremena i sredstava, ali i drugih ograničenja, manje sam se posvetio pretraživanju arhiva, posebice starijih spisa, rukopisa, zemljovida, planova… Značajnije izvore koje nisam uspio proučiti, naveo sam kao trag za neke buduće istraživače”, zapisuje Majetić i dodaje da će popis važnijih povijesnih izvora i literature objaviti kad se izda jedinstveni rukopis, no da se izvori ionako spominju u knjizi uz navode.
Naziva se slobodnim istraživačem. “Od djetinjstva nisam volio biti vezan i polagati račune, pa je odgovornost isključivo moja. Nisam povjesničar zaposlen u nekoj instituciji. Za povijest sam se zainteresirao jer je moj otac te struke, a nakon Domovinskog rata sam kao novinar obilazio ova naša područja i za njihovu povijest se zainteresirao putem sada pokojnog Julija Štefančića”, veli Majetić koji se protivi uništavanju spomenika, pa neke koje više ne postoje također spominje.
