Milovanje: Tekst s poticajem

Da ne duljim, Tesla na Gimnaziji Karlovac bi bio mali, ali važan korak koji bi ukazivao da postoji nada da ovo društvo preraste svoje provincijalne okvire i podigne granicu intelektualnog vrednovanja, koja je sada na dosta skromnoj razini

Autor: Mile Sokolić

Kako bi se Nikola Tesla osjećao da Gimnazija Karlovac nosi njegovo ime?

Prije svega da objasnim naslov.

Uvaženi i uporni doktor Boro Vitas već me nekoliko puta nazvao i zamolio da se tekstom priključim inicijativi da bi karlovačku gimnaziju nazvali po njenom slavnom i vjerojatno do sada u svijetu najpoznatijem učeniku gdje je, kažu, dobio i jedinu formalnu diplomu o završenom školovanju.

Naravno da sam bez dvojbe dao podršku doktoru, posebno s obzirom na činjenicu da mi je ukazao neku vrstu povjerenja da bih i ja mogao malo „pogurati“ tu hvale vrijednu inicijativu, iako je to težak „teret“ s obzirom na raspoloženje karlovačkog intelektualnog mejnstrima i političkog establišmenta. Tesla im je svima, dakako, drag, ako na njegov „brk“ mogu dobiti sredstva iz fondova Europske unije, ali baš ne i toliko da bi se ponosili njegovim imenom na karlovačkoj gimnaziji. Razlozi su poznati, ali o njima nema smisla lamentirati. Možda u nekoj polemici, ali tko bi danas još polemizirao?

U gore spomenutom kontekstu da najprije riješim osnovni razlog pisanja ovog teksta. Podržavam inicijativu doktora Vitasa i drugih da se Gimnazija Karlovac nazove po bezvremenskom Tesli. Mislim da tu ne bi pogriješili i da bi to, između ostalog, bio i korak prema povećanju uzajamnog poštovanja i razumijevanja između stanovnika lokalne zajednice „Tesline“, iako je njega naprosto nepristojno na takav način svrstavati, i ove druge, većinske nacionalnosti koja čvrsto provodi kampanju koja bi se mogla nazvati „Samo naši i provjereni“, pa što god to značilo.

Naravno, isticanje Tesle na tabli Gimnazije Karlovac značilo bi i pozitivno određivanje ove sredine prema velikim ljudima i izvan takozvanog političkog/domoljubnog/klerikalnog/nacionalnog konteksta koji je nametljivo prisutan u javnom diskursu. Uz navedeno, bilo bi to i časno vraćanje duga velikom geniju koji je neko vrijeme živio u karlovačkim vlažnim podrumima.

Kad sam raskrstio sa tim da bi Tesla dobro „stajao“ na karlovačkoj gimnaziji, pokušao sam zamisliti kako bi se veliki genije osjećao da mu „žabari“ iskažu čast, i da po njemu nazovu obrazovnu instituciju gdje se vjerojatno susreo sa prvim ozbiljnijim intelektualnim izazovima. I socijalnim, dakako, jer je poznato da baš nije najugodnije živio u Karlovcu.

Vjerojatno bi odmahnuo rukom i rekao da to i nije previše važno, ali ako ih to baš veseli neka im bude. Naravno, problem je što to, usprkos Teslinoj genijalnosti i veličini karlovačke „mudre“ glave koje odlučuju o tome baš i ne raduje takva mogućnost pa će naći načina da Teslu nekako smjeste blizu Gimnazije, ali ne baš u samu Gimnaziju. Tipično je to za ovu kulturu koja je razvila „profinjeni“ sustav izbjegavanja jasne i nedvosmislene podrške bilo kome i bilo čemu što je na bilo koji način „sumnjivo“ i u suprotnosti sa aktualnim dogmama i osjećajem „mjere“ aktualne političke većine i mogućim prigovorima čuvara raznih „revolucija“.

Da ne duljim, Tesla na Gimnaziji Karlovac bi bio mali, ali važan korak koji bi ukazivao da postoji nada da ovo društvo preraste svoje provincijalne okvire i podigne granicu intelektualnog vrednovanja, koja je sada na dosta skromnoj razini. Ima li za to snage? Nisam baš optimist.