Prije kratkog vremena na stranicama KAportala pojavila se za sve Karlovčane nesumnjivo dobro dočekana informacija „Vrbanićev perivoj ide u obnovu, izgledat će kao prije sto godina: cilj je vratiti ugođaj koji je imao u svom najboljem izdanju, obnovit će se ulična rasvjeta, prateće građevine i urbana oprema“. Ovoj se vijesti zaista možemo radovati jer se radi o velikom poslu i trošku za kojeg želimo da se on stvarno realizira na najbolji način. Vijest s KAportala otvara i neka pitanja, na primjer, je li i procedura finalnog projekta obnove provedena na način koji jamči dobro završen posao? Na primjer, ako se uzme u obzir da je taj perivoj nastao „u kombinaciji ‘francuskog i engleskog stila’“ godine 1896., otvoreno je pitanje je li baš prije sto godina ili već i ranije naš perivoj bio “najboljem izdanju“?
Uz dužno poštovanje prema timu koji je projekt sastavio, javljam se kao urednik knjige „Zelenilo u Karlovcu“ objavljene prije deset godina u kojoj je redovni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Antun Alegro mlađi objavio izvrstan i veliki odjeljak „Parkova flora“, gdje je, naravno, Vrbanićev perivoj vrlo detaljno obrađen. Za tu je knjigu umirovljeni sveučilišni profesor Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Joso Vukelić rekao da osobno misli kako je ona „u slikovnoj i tekstualnoj simbiozi najpotpunija knjiga sličnog sadržaja na našim prostorima“. Ne sumnjam, autor ili autori su tekst konzultirali, ali se pitam je li Alegro, autor knjige „Zelenilo u Karlovcu“, profesor botanike na PMF-u, i, usuđujem se reći, najbolji poznavatelj vegetacije Vrbanićeva perivoja – konzultiran? Ako nije, zašto? On živi ovdje…
U najboljoj namjeri ukazujem, bez stručne kontrole, najviše moguće, ne samo kod skupih projekata, opasno je stvari primati – zdravo za gotovo. Zato informaciju o obnovi perivoja, sve dok ne znamo tko je provjerio stručnu korektnost dokumenta na osnovi kojeg će se ona provesti, gledam skeptično i ne smatram da će obnova biti korektno provedena. Treba li dokazivati da i dalje nismo društvo zrele demokracije u kojem je visoka stručnost uvjet bez kojeg se ne može? Ljudske taštine znaju biti razorne. Imamo previše loših iskustava da bismo si dopustili biti ignoranti kod zdravih očiju. Uspješne zemlje i gradovi vode se pod maksimom „Povjerenje je dobro, ali kontrola je još bolja!“
