“Knjiga godine” mlade Splićanke Mihe (Mihaela Erceg) jedno je od ugodnijih iznenađenja koje mi je dopalo ruku ove godine. Riječ je zapravo o knjizi strip-karikatura, koje su prvo zaživjele na društvenim mrežama, a sada su i ukoričene, kako i priliči – uz “savjete” i duhovite osvrte na svih 365 dana u godini.
Ponegdje se karikatura poklapa sa stvarnim blagdanom ili praznikom toga dana, a najčešće je riječ o originalnim i duhovitim “prijedlozima” za svaki od dana u godini, iako nema sumnje da ćete u njima više uživati, a manje ih prakticirati, uostalom i sama autorica već na 17. siječnja stavlja “Dan odustajanja od novogodišnjih odluka”.
Ako ste kao ja, prvo ćete pogledati što je na vaš rođendan (“Dan bilih košulja”), što je danas (na onaj “danas” kad sam dobio knjigu “Dan simfonijskog metala”, a na današnji danas “Dan posvajanja dice”), a što sutra (“Dan imanja lošeg dana”, kao što naslov daje naslutiti).
Mihe je vedra i optimistična, ali ne libi se obračunati s tamnijom stranom splitske svakodnevice. Kada bi nam se crnilo, rekli bismo da je autorica jedan od rijetkih primjera Splita kakav je nekad bio, ali nakon čitanja ove knjige nam se ne crni pa ćemo reći da je živi dokaz da taj Split i dalje postoji, samo se malo povukao u sebe, baš kao što možemo reći i za svoj grad.
Njene karikature treba – čitati i pažljivo gledati. Onaj tko ih samo pogleda propustit će svašta, ova knjiga se čita baš kao što se nekada čitao i gledao Alan Forda, pažljivo, jer ne valja nešto propustiti.
