“Pisac Damir Karakaš mi je rekao da bih trebala prestati pisati kada sam mu pokazala jednu svoju pjesmu u Karlovcu. To je bilo vrijedno iskustvo jer me učvrstilo u uvjerenju da moram pisati. U međuvremenu me uvrstio u svoje preporuke za čitanje”, otkriva Marija Skočibušić, osamnaestogodišnja pjesnikinja koja je u petak predstavila u Knjižnici za mlade u Karlovcu ove godine izdanu zbirku pjesama “Kraćenje razlomaka”.
Preporuča mladim autorima da vjeruju u sebe, sami sebi postave granice i izbjegavaju pretencioznost.
Valja biti samokritičan i paziti da ne odletiš negdje gdje ti baš i nije mjesto.
Marija Skočibušić
Najmlađa dobitnica nagrade “Na vrhu jezika”, koja je lani pohvaljena na natječaju “Goran za mlade pjesnike” i koja je upravo upisala u Zagrebu studije komparativne književnosti i švedskog jezika, u svojoj zbirci tematizira, između ostaloga, i žensku seksualnost.
Bilo je logično da ću istraživati tjelesne promjene, ako bih se bavila odrastanjem. S odrastanjem žene dolaze novi komentari, pravila i kalupi u koje se žene trebaju uklopiti. Bilo mi je važno vratiti se djeliću sebe kojemu to tada nije bilo jasno te da rastvorim te teme kako bih ih pokušala objasniti. Književnost je sjajan alat za progovaranje o onome o čemu se plašimo pričati, koje stvaraju neugodnost. Tako poručujemo da nitko nije sam.
Marija Skočibušić
“Okušala bih se u kratkim pričama. Htjela bih se osjećati neugodno u nečemu novome. Kratka priča mi je prihvatljiva kao dinamična forma u kojoj je svaka rečenica važna”, kaže M. Skočibušić, koja ističe Moniku Herceg, Olju Savičević Ivančević i Marka Pogačara kao autore koji su utjecali na njezinu poetiku.
Važan mi je Pogačarov komentar na pjesničko stvaralaštvo na prostoru bivše Jugoslavije. Kazao je da je riječ o pjesništvu lijepih duša ugniježđenih u tople papuče očeva koje ne riskira, a trebalo bi biti bomba u jeziku. Toga se nastojim držati.
Marija Skočibušić
