Karlovačka opozicija je na velikim mukama, patnjama i u velikom problemu – sjednica Gradskog vijeća Karlovca je u utorak, a materijale – 35 točaka dnevnog reda, kako je predložen, i oko tisuću stranica – valja proučiti u jako kratkom roku. Evo što o tome kaže gradska vijećnica Ana Matan iz Možemo s uskličnikom, dakle Možemo! – priopćenje od srijede, kako bi navele redakcije, prenosimo u cijelosti i bez ikakvih intervencija:
“Gradski vijećnici Karlovca imaju tjedan dana da se pripreme za 2. Sjednicu GV Grada Karlovca (21. 9.) s 35 točaka dnevnog reda i oko 1000 stranica materijala. Obzirom na važnost tema i potrebe kvalitetne rasprave, u Možemo! Karlovac smatramo da su i dnevni red i materijali trebali biti dostupni vijećnicima, ali i široj javnosti puno ranije. Radi se, naime, mahom o izvješćima o radu i financijskim izvješćima za prošlu 2020. godini, pa ne vidimo razlog da materijale dobivamo ovako kasno. Na dnevnom su redu, naime, izvješća o radu i financijska izvješća svih gradskih tvrtki, Izvješće o radu i financijsko izvješće JU Aquatika, izvješća o radu i financijska izvješća oba vrtića, Karlovačke sportske zajednice, Zajednice tehničke kulture i Vatrogasne zajednice, te Polugodišnje izvješće o radu Gradonačelnika za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. i Polugodišnje izvješće o izvršenju proračuna. Napominjemo i da je većina izvješća u nepretraživom skeniranom pdf formatu. Kao trešnja na vrhu ove nabujale torte od vijećničkih materijala koje moramo u vrlo kratkom vremenu probaviti, u srijedu je od ureda Gradonačelnika došao i poziv na predstavljanje Studije gradskog prometa koje će se održati – u četvrtak! I to u terminu koji se preklapa sa sjednicom Odbora za komunalni sustav i razvoj grada, iako bi bilo logično da članovi Odbora trebaju biti i na predstavljanju Studije gradskog prometa. Usprkos kratkom vremenu, materijale ćemo pomno proučiti i odazvat ćemo se predstavljanju studije, no apeliramo na karlovačku gradsku vlast da se ugleda na Zagreb gdje je većina materijala za sjednicu koja se ima održati tek 30. rujna već dostupna cjelokupnoj javnosti na mrežnim stranicama grada Zagreba http://web.zagreb.hr/sjednice/2021/sjednice_skupstine_2021.nsf/CPDNW?OpenFrameset“.
Eto, ta trešnja na torti je zasmetala i Dimitriju Biraču iz Nove ljevice – dok je trajala prezentacija o Studiji javnog prijevoza putnika na području Karlovca, on je morao biti na sjednici Odbora za poljoprivredu. Za društvenu mrežu Facebook je napravio sebič sa svojim slegnutim ramenima, izrazom lica iskazao nemoć i zapisao ono što također donosimo u cijelosti i bez intervencija: “Počela sjednica Odbora za poljoprivredu. Počela u isto vrijeme kad i rasprava o studiji javnog prijevoza, a na koju su pozvani svi gradski vijećnici”.
Eto na kakvim su mukama gradski vijećnici stranke Možemo s uskličnikom, dakle Možemo! i Nove ljevice – A. Matan se muči ne bi li uspjela proći sva izvješća gradskih tvrtki i ustanova, a k tome i stigla na predstavljanje studije o javnom prijevozu putnika na području Karlovca, a Birač broji koliko ima koza u Karlovcu i pazi tko će od seljaka dobiti pet stotina kuna više ili manje poticaja.
Postoji samo jedan problem s njihovim kuknjavama pred sjednicu Gradskog vijeća u utorak – prešućuju da se zadnja točka dnevnog reda odnosi na prijedlog Povjerenstva za gradska znakovlja, imenovanja i preimenovanja javnih prostora i objekata u Karlovcu da se novi koranski most u Karlovcu, koji spaja Rakovac s Mekušjem, imenuje po Specijalnoj jedinici policije “Grom”, čiji je pripadnik Mihajlo Hrastov upravo tamo, 21. rujna 1991. godine, izrešetao zarobljene, nenaoružene i bezopasne neprijateljske vojnike, zbog čega ga je hrvatska država pravomoćno osudila, a presude detaljno obrazložila i ti sudski dokumenti su najbolji, a možda čak i jedini pouzdan izvor podataka o onome što se tada događalo na mostu, za razliku od fejsbučnog i uličnog trabunjanja. Ako je išta u tom dnevnom redu i uoči sjednice trešnja na vrhu torte, bit će da je ta zadnja točka. I taj prijedlog, ako se usvoji, a vjerojatno hoće, usvojit će se točno na 30. godišnjicu tog ratnog zločina. A. Matan, koja je iznijela javnosti što se sve nalazi u prijedlogu dnevnog reda, ne spomenuvši ovaj skandalozan prijedlog kojeg potpisuje gradski vijećnik Hrvatske demokratske zajednice Stipe Adžaga, i Birač koji se očituje o događanjima u Gradu Karlovcu bez da spomene kakav prijedlog dnevnog reda sljedeće sjednice Gradskog vijeća mu je stigao na kućnu adresu, su izgubili svaku političku vjerodostojnost. Selo gori, a oni se češljaju, da parafraziramo naslov jedne televizijske serije – ona prati prezentaciju studije o javnom prijevozu između čitanja izvješća o radu koječega, a on se žali što ne može popratiti tu prezentaciju jer je netko u isto vrijeme sazvao Odbor za poljoprivredu na kojemu mlate praznu slamu.
Uopće, otkako su počele pripreme za proslavu 30. obljetnice ratnog zločina, počinjenog tako da su, za smanjene ubrojivosti, ispaljeni rafali po golorukim zarobljenicima postrojenim na i uzduž nogostupa, od politike i struke, medija i organizacija civilnog društva ni traga ni glasa – zavladao je zavjet šutnje ne bi li se izbjeglo zamjeranje ulici. S tom je ulicom vlast očigledno sklopila i partnerstvo po ovom pitanju pa institucije, koje ne bi trebalo krasiti bezumlje i koje bi ovakve ludosti trebale sprečavati i kažnjavati, postaju ortaci onima koji preziru i odbacuju činjenice, argumente, logiku pa i najosnovniji moral. Institucije i postoje kako ne bi vladala rulja. Ova proslava ratnog zločina je suprotna kršćanskom, islamskom, prosvjetiteljskom i svakom drugom legitimnom sustavu vrijednosti, predstavlja srednji prst hrvatskoj državi i vrijednosni sunovrat Karlovca kao zajednice, kao da se nalazi u Republici Srpskoj, a ne Europskoj uniji, kao da smo u Istočnom Sarajevu. Nakon ovoga možemo samo ugasiti svjetla – tamo gdje se ne poštuju činjenice, argumenti, logika i osnovni moral nikakvog razvoja nema, samo tavorenje do propasti. Tome se ovim prijedlogom i čitavim odnosom spram ovog problema pridružuju i institucije – Grad Karlovac, političke stranke, vlast predvođena HDZ-om Andreja Plenkovića, opozicija na čelu sa šutljivom Socijaldemokratskom partijom Hrvatske i Možemo s uskličnikom, mediji koji okreću glavu ili podržavaju proslavu zločina, Gradski muzej Karlovac koji je osnovao čitav muzej na Turnju da čuva sjećanje na Domovinski rat u Karlovcu, da bi sada njegovi stručnjaci šutke promatrali kako se negiraju činjenice, braniteljske udruge koje ruše dignitet Domovinskog rata u Karlovcu, do čega im je nominalno stalo, sudjelovanjem u proslavi zločina ili držanjem po strani, umjesto da se tome suprotstave i jasno ukažu na istinska junačka djela i junake iz razdoblja od 1991. do 1995. godine…
Procesuiranje ovog zločina je počelo odmah po njegovom počinjenju, u ratnim okolnostima i u institucijama ili pred institucijama hrvatske države, i trajalo je – da se ne lažemo – zbog nacionalističkog pritiska na pravosuđe, da bismo sada, nakon pravomoćne presude hrvatskog sudstva – ne srpskog ili haškog – poludjeli i dosegli političko, društveno i moralno dno prihvativši huligansku i subnorovsku mitomaniju i manipulacije.
Za kraj, evo nekoliko izvoda iz pravomoćne presude, koja je dostupna svakome s pristupom internetu, pa neka ju prouči, ako mu je uopće do činjenica, argumenata, logike i najosnovnijeg morala i ako, uostalom, stigne od proučavanja studije javnog prijevoza putnika i prebrojavanja kokoši.
“Utvrđenje da se događaj odigrao za vrijeme dok su pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova i Zbora narodne garde RH odbijali napade aktivnog i rezervnog sastava tzv. JNA u predgrađima R., M. i L., odnosi se na opis ratnih uvjeta šireg mjesta događaja. To, međutim, nije u suprotnosti s utvrđenjem da u trenutku izvršenja kaznenog djela životi optuženika i njegovih suboraca nisu bili konkretno ugroženi od strane razoružanih neprijateljskih vojnika koji su se predali na mostu preko rijeke Korane.
(…)
Pravilno je utvrđenje drugostupanjskog suda da je optuženik, kao pripadnik posebne jedinice policije PU Karlovačke, kritične prilike rafalnom paljbom iz mitraljeza ‘Ultimax’ usmrtio 13 i teško tjelesno ozlijedio dvojicu zarobljenih neprijateljskih vojnika ‘JNA’ koji su se prethodno bezuvjetno predali.
(…) upravo činjenica da su svi tragovi krvi izolirani na nogostupu i obližnjem dijelu kolnika u dužini od 9 metara (na kojem se nalazila grupa od 15 zarobljenih vojnika), ali ne i na drugim dijelovima kolnika, opravdavaju zaključak da se zarobljenici s tog mjesta nisu značajnije pomaknuli niti približili optuženiku (…)
Kako je temeljem iskaza navedenih svjedoka te interpretacije materijalnih tragova od strane balističkog i medicinskog vještaka opovrgnuta teza optuženika o izravno predstojećem napadu oštećenika koji su se polukružno kretali prema njemu, to je i teza o postupanju optuženika u nužnoj obrani sa sigurnošću otklonjena. (…)
Teza žalbe da su zarobljeni vojnici kritične prilike pokušavali pobjeći s lica mjesta, što bi opravdavalo optuženikovu uporabu oružja s ciljem da ih u tome spriječi, nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka, kako pravilno ocjenjuje i obrazlaže drugostupanjski sud.”
Eto. Gasi svjetla – s uskličnikom!
