Ovim putem želio bih se kao glavni projektant na izradi projekta preuređenja i adaptacije prostora bivše knjižare ’’Naprijed’’ u prostor učionica Trgovačko-ugostiteljske škole Karlovac (križanje Radićeve i Ulice kralja Tomislava, k.č.br. 1263, k.o. Karlovac II) javno ograditi od rješenja uređenja fasade u sklopu tog istog projekta. Razlog tome je duboko neslaganje s uvjetima iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu.
Prvotna ideja je bila da se u sklopu uređenja prostora knjižare ne intervenira na fasadi, s izuzetkom premještanja ulaza iz drugog u treće polje u Ulici kralja Tomislava, te zamjene stolarije novom, drvenom s IZO-ostakljenjem, što je i ugrađeno u ’’Opis i grafički prikaz zahvata u prostoru’’ koji je predan na e-Konferenciju radi utvrđivanja posebnih uvjeta od javnopravnih tijela. Bez obzira na to, Konzervatorski odjel u Karlovcu 25. studenog 2020. izdaje posebne uvjete, na koje nije moguće uložiti žalbu, drugačije od predloženog idejnog rješenja, bez usuglašavanja s projektantom, a s tvrdnjom da će tijekom izrade glavnog projekta biti moguće uskladiti konačni izgled fasade. U više navrata sam u komunikaciji s nadležnom konzervatoricom pokušavao usuglasiti njihove zahtjeve s onim rješenjima koja sam smatrao, i smatram, ispravnim, međutim neuspješno.
U posebnim uvjetima se, među ostalim, određuje sljedeće:
- “S obzirom na recentne zahvate na pročelju u vidu promjene veličine, tipa i rasporeda otvora i oblikovanja zidne plohe pročelja, uvjetuje se rekonstrukcija pripadajućeg dijela oba pročelja prizemlja u Radićevoj i Ulici Kralja Tomislava, zamjenom postojećih otvora novima u skladu s već rekonstruiranim dijelom poslovnog trgovačkog prostora pekarnice u Radićevoj ulici;
- Otvore treba uskladiti s osima i veličinom prozorskih otvora na 1. katu.”
U tijeku projektiranja izrađene su različite varijante, međutim s druge strane se nije pokazala nikakva volja za stvaranjem kvalitetnog rješenja, već isključivo tvrd, dogmatski stav bez imalo uvažavanja projektanta. U jednom trenu je uslijed nemogućnosti nalaska zajedničkog jezika projekt došao do zastoja. Da se pomakne s mrtve točke, u dogovoru s investitorom je odlučeno da se s naše strane odradi ustupak, te smo pristali na probijanje dodatnih otvora u Ulici kralja Tomislava, ali ostali pri djelomičnom zazidavanju otvora i osiguravanju širokog, naglašenog ulaza. Takvo rješenje smo poslali konzervatorici od koje ne dobivamo nikakvu povratnu informaciju. Bez odgovora, takav glavni projekt šaljemo na izdavanje potvrde što Konzervatorski odjel 22. siječnja 2021. godine odbija. Na to rješenje smo bili u mogućnosti uložiti žalbu na Ministarstvo kulture i medija u roku od 15 dana, međutim u dogovoru s investitorom smo od toga odustali u nadi da će se ipak naći zajednički jezik i da će dio naše argumentacije biti uvažen i prihvaćen. Nakon tjedana iščekivanja, javljeno nam je da se izdani posebni uvjeti, na koje, ponavljam, nije moguće uložiti žalbu, moraju ispoštovati, čime smo dovedeni pred gotov čin. Naravno, postojao je s moje strane izbor odbijanja izrade takvog projekta, ali ipak imam obveze prema firmi, prema investitoru, te ostalim kolegama projektantima koji su sudjelovali u izradi, te sam nevoljko i u grču dovršio projekt prema direktivama Odjela. Napokon je u ponovljenom postupku 21. travnja izdana potvrda od strane Konzervatorskog odjela.
Ovom prilikom mi ne preostaje drugo nego se na ovaj način javno ograditi od pojedinih aspekata tog rješenja fasade, i to dijelova koji se tiču probijanja novih i sužavanja postojećih otvora, sve u Ulici kralja Tomislava. Više je razloga za moje ograđivanje, koje smatram da moram iznijeti pred javnost s obzirom da se ipak radi o javnom prostoru. Sužavanje otvora na substandardne dimenzije u 21. stoljeću je naprosto nehumano. Tehnički uvjet za prirodno osvjetljenje je da površina ostakljenja prozora mora iznositi minimalno osminu površine poda prostorije (čl. 27. st. 3. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada, NN 29/13). Razumljivo, nećemo probijati nove otvore na pojedinačnim zaštićenim kulturnim dobrima poput dubrovačkih zidina ili zagrebačke katedrale, samo da bi zadovoljili taj uvjet, ali ovdje je obrnuta situacija gdje već osiguran kvalitetan prostor srozavamo na uvjete iz 19. stoljeća i prisiljavamo ljude da tu žive i rade, umjesto da im osiguramo zgrade i prostore u kojima će biti sretni i sigurni. Predmetna zgrada nije pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, već je u široj zoni zaštite, te ne vidim nikakav opravdani razlog da bi se pod svaku cijenu morali ispoštovati takvi uvjeti. Valjda i projektanti znaju odraditi svoj posao bez nametanja subjektivnih direktiva. Ovakvim zahvatom umanjujemo neke već davno dosegnute i izborene civilizacijske standarde, a radi fingiranja pseudopovijesnih stilova i stvaranja imaginarne, diznilendske kulise grada bez sadržaja. Vraćanje u ’’originalno’’ stanje nije nikakav argument, naročito ako to zahtijeva dodatne, nepotrebne troškove, k tome i nepreporučljive s aspekta statike.
Isto tako, zatečeni povijesni sloj nije slučajnost i ne može ga se samo tako odbacivati i zatirati radi ostvarivanja neke ”čistoće” slojeva koje praktički graniče s kulturocidom. Postojeći široki otvori izvedeni su u međuratnom razdoblju, dakle, nisu ’’recentno’’ izvedeni, i to je povijesni sloj građevine, zahvat u koji je netko uložio trud da projektira i izvede nešto u skladu s vremenom u kojem je živio, a istovremeno poštujući zatečeno stanje (otvori u osima prozora kata, osim jednog koji je u osi pilastra). Također, obližnje ‘Narodne novine’ u istoj zgradi imaju drugačije uređeno pročelje i otvore, koje je izvedeno u skladu s tadašnjim smjernicama Konzervatorskog odjela, a drugačije od onoga što danas taj isti Odjel traži. Dakle, uređenje cjelokupnog pročelja se temelji na dva otvora koja su izvedena recentno, a po smjernicama iste konzervatorice koja sad traži uređenje cijele fasade po svojim uvjetima, ne poštujući rad projektanata pred više od stotinu godina, kao ni rad vlastitih kolega konzervatora.
Prihvatio sam većinu smjernica Konzervatorskog odjela i primijenio ih u projekt, ali, nažalost, s druge strane nije pokazana nikakva nakana za suradnjom, već isključivo dogmatski pristup izdavanja direktiva bez ikakvog uvažavanja projektanta kao kreativca i, kao u mnogo slučajeva, omalovažavanje projektantskog posla. Još jednom se odričem takvog projektnog rješenja uređenja fasade, te sam isto tako čvrstog uvjerenja da Konzervatorski odjel u Karlovcu loše obavlja svoj posao i izrazito štetno djeluje na prostorni i općeniti razvoj grada, izlazeći iz svojih okvira djelovanja i uzimajući si za pravo obavljati posao projektanata. Iskreno sumnjam i da razumiju što to znači kulturna baština – to nije puko zadržavanje zgrada samo zato jer su stare. Kulturna baština su podjednako Stari grad Dubovac, zgrada Zagrebačke banke u Radićevoj, Vraniczanyeva palača, kao i zgrada Arhiva u Novom centru ili urbanistički plan Rakovca.
Po njihovim direktivama se praktički više ništa suvremeno ne smije graditi, čak ni obnoviti suvremenim materijalima. To se vidi po cijelom gradu gdje god seže zona njihova utjecaja, a naročito kad se radi o Zvijezdi koja je prepuštena iživljavanju Odjela, ta nezdrava fiksacija i fetišizam o nekom idealnom gradu koji nikad kao takav nije ni postojao. Najveća vrijednost Zvijezde je njezin urbanizam, a ne arhitektura. Na mjestu klasicističkih katnica iz 18. stoljeća izgrađene su dvokatne historicističke palače 19. stoljeća, a na mjestu trošnih prizemnica podignuta je modernistička zgrada. Bogatstvo Zvijezde je upravo raznolikost stilova koji su međusobno usklađeni u urbanim pravilima. Ono što je potrebno je promjena paradigme, okoštalog narativa koji fetišistički čuva zgrade koje ne razumije, iz vremena koje ne shvaća, a zbog razloga koje ne zna, te se nadam smjeni generacija u Odjelu i konzervatorima koji će iskreno surađivati s projektantima, a ne nametati štetne odluke. Arhitektura se ne može određivati direktivama, ona je materijalna manifestacija vremena u kojem nastaje, a danas nam je prijeko potrebna arhitektura karaktera, a ne ovakva arhitektura karikature koja je proizvod Konzervatorskog odjela.
Der Zeit ihre Kunst, Der Kunst ihre Freiheit