“Tvrtka Centar za gospodarenje otpadom Karlovačke županije Kodos je osnovana u listopadu 2008. godine. U međuvremenu je bilo čestih izmjena zakonske regulative, pa se moralo tome prilagođavati. Ne mogu suditi o tome što je bilo do 2015. kada dolazim u tvrtku. Procedure na europskim projektima su poprilično zahtjevne i predviđaju izradu mnoštva dokumenata nužnih za dobivanje sredstava iz fondova Europske unije“, odgovara Marija Tufeković, direktorica Kodosa, tvrtke kojoj su osnivači – Županija karlovačka, Županija sisačko-moslavačka, Županija ličko-senjska, te gradovi Karlovac, Ogulin, Ozalj, Duga Resa i Slunj – povjerili izgradnju regionalnog centra za gospodarenje otpadom zašto se do sada radi samo dokumentacija.
Postavlja se pitanje u javnosti što uopće radite u Kodosu s obzirom da se ništa na terenu ne radi.
- U Hrvatskoj su do sada izgrađena samo dva centra za gospodarenje otpadom, dva su na početku izgradnje, a mi smo pred ugovaranjem izgradnje. Postoji popis ishođene dokumentacije. Dogodi se često da nešto ishodiš, u međuvremenu se promijeni EU direktiva, pa se opet moraš prilagođavati. Kada je prije četiri ili pet godina donesen plan gospodarenja otpadom već smo imali izrađenu studiju i ostalu dokumentaciju, pa smo sve to morali revidirati.
Što radite na radnom mjestu?
- Pijem kavu. (smijeh)
Znam da je pitanje populističko, ali se očekuje da ga postavim jer nema centra.
- Nema centra, ali postoji ogromna količina dokumentacije. Samo knjiga 3 dokumentacije o nabavi ima više od četiri stotine stranica. Svaki dokument se mora pročitati i provjeriti, zvati ministarstvo i druga tijela, pisati izvještaje… Nije to jednostavan posao. Otkako sam tu, imamo izmjene i dopune lokacijske dozvole za centar, lokacijske i građevinske dozvole za sve pretovarne stanice, osim jedne za koju smo predali zahtjev.
Postoji li lokacijska dozvola za Babinu goru?
- Postoji.
Nije istekla?
- Nije jer smo 14. travnja dobili za nju građevinsku dozvolu. Kada smo ishodovali lokacijsku, to smo radili po projektnim fazama – čim za jednu fazu ishodiš građevinsku dozvolu, konzumirao si lokacijsku.
Za koju fazu sad imate građevinsku dozvolu?
- Za pristupnu cestu do naše čestice. Sam ulaz u centar će biti dalje. Neki se bune da smo uzeli previše zemljišta – dio nam je darovala država. Neće obuhvat centra biti na čitavoj toj parceli. Dobili smo građevinsku za cestu od granice parcele pa do ulaza u centar. Time smo konzumirali lokacijsku dozvolu, pa neće propasti. Postoji nerazvrstana cesta u vlasništvu Grada Karlovca i ne pripada centru za gospodarenje otpadom. Za tu prometnicu smo radili dokumentaciju, ali je ona u vlasništvu Grada. Neki kažu da smo izigrali mjeru 7. 2. 2., međutim u prijavi na natječaj je pisalo da je riječ o prilazu budućem centru i svi spomenuti parametri su se odnosili na budući centar.
U kojoj je onda sve to fazi?
- Prijavili smo projekt procijenjene ukupne vrijednosti veće od 270 milijuna kuna na Operativni program Konkretnost i kohezija 2014. – 2020. po kojemu se mogu ishoditi sredstva do 2023. godine. Iz fondova Europske unije dobili smo 74 posto sredstava, 17 posto od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost – to su sve bespovratna sredstva – a 10 posto trebaju osigurati naši suvlasnici Županija karlovačka, Grad Karlovac, Grad Ogulin, Grad Slunj, Grad Ozalj, Grad Duga Resa, te županije Sisačko-moslavačka i Ličko-senjska. Udio svakog od tih suvlasnika u financiranju projekta će ovisiti o vlasničkom udjelu u Kodosu, to jest bit će razmjeran tome. Dakle, prijavili smo projekt, dobili sredstva, pokrenuli javnu nabavu. Završili smo javnu nabavu za vidljivost projekta, tehničku pomoć i nadzor nad projektiranjem i izgradnjom centra. Samo projektiranje i izgradnja su predmet javne nabave iz 2019. godine. Lani smo dobili ponude, a sve su bile iznad procijenjene vrijednosti, pa smo u suradnji s ministarstvom poništili taj postupak javne nabave i pokrenuli drugi jer nismo imali osigurana sredstva. Ponuđene cijene su bile previsoke. U ponovljenom postupku smo opet dobili ponude iznad procijenjene vrijednosti. Kontaktirali smo potom Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja koje je kazalo da će osigurati vrijednosti za daljnji korak. Odluku o odabiru na Staru godinu – izabrali smo ekonomski najpovoljniju ponudu i napominjem da je drugi najjeftiniji ponuditelj dao 67 milijuna kuna skuplju ponudu. Na tu odluku se javio upravo taj drugi najjeftiniji i Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave nam je srušila odluku. To je bilo u veljači, ali ju je netko u javnosti iskoristio sada, kao da bismo nešto skrivali. U obrazloženju se navodi da je tvrtka čiju smo ponudu odabrali zamijenila stručnjaka, što je u ovom slučaju ocijenjeno nezakonitim. Ponuditelj čiju smo ponudu odabrali je potom tužio DKOM Visokom upravnom sudu. Čekamo pravorijek.
Kada bismo dobili centar?
- Kada Visoki upravni sud donese pravorijek, a mi odaberemo ponuditelja, započinju projektiranje i izgradnja centra.
Ako Visoki upravni sud odbije tužbu, opet raspisujete javnu nabavu?
- Ne. Ona i dalje traje. Nije poništena javna nabava, nego naša odluka o odabiru ponuda. Kada sklopimo ugovor s projektantom i izvoditeljem radova, organizirat ćemo javno predstavljanje, a onda i projektiranje i izgradnja centra. Rok za to je 41 mjesec. Nastojat ćemo rokove skratiti.
Protivnici izgradnje centra osporavaju vjerodostojnost studija tvrdeći da se neprikladno istraživalo.
- Studija izvodljivosti postoji. Bez dokumentacije ne bi bio odobren europski projekt. Ne bi bio odobren bez izjave Hrvatskih voda i ministarstva da je projekt usklađen s Direktivom o zaštiti voda. Ne ulazim u ono što je bilo prije mog dolaska u tvrtku. Jedni mogu kazati da se istraživalo, drugi da se nije istraživalo, da se kopalo bagerom ili da se nije. No, onaj koji dobije posao izgradnje centra će morati dobro provjeriti hidrogeološke sastavnice tla ne bi li se gradilo zakonito. Kao što je kazao Viktor Simončić, bilo što se može izgraditi bilo gdje, ako se poštuju zakoni i tehničke norme. Po tom stručnjaku s područja zaštite okoliša, lokacija nije upitna. Poduzet ćemo sve da zaštitimo izvore. Hrvatske vode su nam dale točne uvjete za projektiranje i izgradnju centra za gospodarenje otpadom – strogo se vodi računa o vodama i tlu.
Je li promjena lokacije ipak isključena? Nije li logično ne raditi centar za gospodarenje otpadom uzvodno od grada?
- Lokacija se ne može promijeniti. Može se izgraditi postrojenje koje zadovoljava sve europske standarde. Nije riječ o klasičnom odlagalištu otpada. Tamo će dolaziti već obrađeni otpad.
Na Ilovcu će se otpad obrađivati prije no što će biti prevezen na Babinu goru?
- Ne. Na Ilovcu će biti samo pretovarna rampa. Kamioni koji skupljaju otpad po gradu će ići na pretovarnu stanicu. Na Babinu goru će voziti naš kamion od 20 tona ne bi li se smanjila opterećenost prometa. Na Babinoj gori započinje mehaničko-biološka obrada otpada. To znači da se odvaja ono što je još korisno, a što je biološko se prosijava i odlazi na kompostiranje, što se kasnije može koristiti za nasipanje sadašnjih odlagališta, primjerice, ili će se odlagati na tom odlagalištu. Postoji inertni otpad – ono što ne može djelovati na okoliš, kao što je, primjerice, građevinski. Radit će se i gorivo iz otpada.
Kakva je to tehnologija.
- Mehaničko-biološka tehnologija.
Koliki je predviđeni kapacitet centra za gospodarenje otpadom?
- Prima do 30.000 tona otpada godišnje – tako je propisano zakonom i predviđeno studijom izvodivosti. Za takav centar su odobrena sredstva.
Za koliku populaciju je to?
- Projekcije su rađene po popisu stanovništva 2011. godine, s trendovima do 2015. Predvidjelo se da će se na izvoru odvajati 50 posto otpada.
To znači doma?
- Da. Niti u Rijeci niti u Puli se otpad ne odvaja toliko na kućnom pragu. Kod nas se često barata s pojmom odvojeno-prikupljenog otpada, ali to nije isto što i reciklirani. Ono što odvojeno prikupimo često nije podesno za reciklažu, pa i ono mora biti obrađeno negdje. Nadam se da će svijest brzo zaživjeti. Postoji opasnost da imamo problem s nedostatnim kapacitetom, ako se otpad ne bude odvajao na kućnom pragu.
Predviđeno je da se dovozi otpad iz Karlovačke, Sisačko-moslavačke i Ličko-senjske županije?
- Tako je.
Prvotno je bilo predviđeno samo iz Karlovačke?
- Zapravo se oduvijek spominjala Ličko-senjska, a kasnije i Sisačko-moslavačka. To određuje Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske.
Kako biste kritizirali kritičare?
- Ne želim nikoga vrijeđati. Građanski aktivizam mora postojati, isto kao i postupke vlasti. Međutim, ne može se netko samonazivati hidrogeologom i slično. Ponekad se pitam postoje li kod kritičara i privatni interesi.
Međutim, i oni angažiraju stručnjake koji se slažu s njima.
- Nesporno je i da postoje stručnjaci na razini države, ministarstava, konzultanata…
Sto stručnjaka, 101 mišljenje?
- Da. Ako je netko odobrio novac, kao što je nama odobren europski, to je onda potvrda kvalitetne pripreme. Nisam uspjela dokučiti čemu se kritičari protive – centru ili lokaciji. Ne mogu jamčiti da neće biti akcidenta kao što ne mogu jamčiti niti da neću nastradati kada se uključim u cestovni promet. Mogu jamčiti da ću poduzeti sve da centar bude izgrađen sukladno zakonu i tehničkim mjerama zaštite.
