“Za 45 godina novinarstva i 43 godine članstva u Hrvatskom novinarskom društvu sam imao dvojbi jesam li izabrao dobar posao. Sretan sam što sam sve izdržao i što su to kolege prepoznale. Bio sam devet godina bez posla jer sam ozbiljno shvatio principe naše plemenite profesije. Vidim sada da nisam pogriješio. U mom malom Belišću novinarstvo ima veliku tradiciju – organizirano izvještavanje postoji od 1952. godine. HND mi je doslovce 1993. godine spasilo glavu. Satrap slavonsko-baranjske satrapije je likvidirao ljude i za puno manje probleme koje su mu činjeni u to vrijeme. HND i slobodni mediji su odmah pisali o tom slučaju i nije onda bilo zgodno da mi se što dogodi”, poručio je u ponedjeljak na Svjetski dan slobode medija u Novinarskom domu u Zagrebu dobitnik Nagrade “Otokar Keršovani” Hrvatskog novinarskog društva Mato Jerkić.
Njegov novinarski put svjedoči koliko ovaj poziv, posebice na lokalnoj razini, znade biti težak, čak i mučan, i koliko je teško zadržati slobodu i principijelnost u tim okolnostima, odnosno kolika se cijena za to plaća. O tome se govori i u obrazloženju nagrade: “Novinari iz ‘malih sredina’, a Jerkić je iz takvih, Belišća i Valpova, kao i njihov novinarski rad, često, na žalost, prolaze ‘ispod radara’ i ne dospijevaju do šire javnosti s obzirom na njihovih lokalni domet. Ako i dospiju, to se obično događa kada sami postanu vijest, kako je to bilo i u Jerkićevu slučaju kada lokalnom moćniku, poratnih devedesetih, nije dopustio vrijeđanje osoba koje nisu bile u studiju, služenje neistinama i objedama i kada sugovorniku, jednom od tada najmoćnijih političara, nije dopustio da u emisiji istodobno bude i voditelj i gost. Nakon toga devet je godina bio bez posla pa je osjetio olovnu težinu profesije. Poslije duge pravne bitke bit će vraćen na posao. Nastavio je istim žarom, trudeći se svoj novinarski posao obavljati najbolje što može”. “Taj samoprijegorni i samozatajni novinar, ustrajan i požrtvovan, odlučan i odličan, čvrst i uspravan bit će, vjerujemo, uzor, ali i poticaj njegovim kolegama iz ‘malih sredina’ i poruka da njihov rad ima dubokog smisla i da velikih novinara ima i na ‘periferiji'”, dodaje se u obrazloženju. Vrlo je lijepo to pročitati na stranicama HND-a jer je na istome mjestu jedan od prošlogodišnjih laureata grubo izvrijeđao sve karlovačke novinare, dakle lokalne, s dvije iznimke, da su nestručni i nesposobni mlade učiti novinarstvu. Problem novinarstva u Karlovcu nije “nestručnost”, nego nesloboda.
“Dobro novinarstvo mijenja društvo nabolje. Čovjek kada se osjeti iznevjeren od institucija , ne smije ostati iznevjeren od strane novinara i novinarstva”, poručio je Ivan Pandžić, novinar godine i dobitnik Nagrade za istraživačko novinarstvo “Jasna Babić”. Najavio je da će novčani dio nagrade donirati za razvoj mladog novinara, što je predivna gesta.
Po anketi koju je HND proveo, protiv novinara i medija u Hrvatskoj su podignute 924 sudske tužbe ukupne vrijednosti 78 milijuna kuna. “Živimo i radimo u društvu u kojem sada već možemo govoriti o kulturi tužakanja s ciljem našeg uništenja, ušutkavanja. Ali mi moćnicima možemo samo poručiti: ‘Gospodo, neće vam proći. Nećete ušutkati ni lokalne medije, koliki god pritisak radili na njih’, koliko god se lokalni šerifi ponašali kao da smo na Divljem zapadu, a ne u 21. stoljeću u zemlji članici Europske unije. Naš je posao pred javnost donijeti stvarno stanje stvari. Oružje smo javnosti, a ne politike. Nikoga ništa nećemo moliti, nego ćemo se sami izboriti za svoja prava, protiv cenzure i za bolje radne uvjete. U toj borbi za profesiju novinarska solidarnost važnija je nego ikad. Tužba protiv jednog novinara je napad na sve novinare”, izjava je predsjednika HND-a Hrvoja Zovka koju vrijedi zabilježiti, odnosno prenijeti.
Dobitnica nagrade za novinarku 2019. godine Đurđica Klancir upozorila je da se 2020. pokušavalo manipulirati informacijama i novinarima, a novinarski rad pretvoriti u dogovorno novinarstvo, a u Karlovcu, kao i diljem zemlje, imamo slučajeve da jedinice lokalne i regionalne samouprave “kupuju” naklonost redakcija “ugovorima o izvještavanju”, što ne samo da dovodi do gušenja slobode medija, do neprikladnog, neetičnog, izvještavanja i suzbijanja demokracije nego i do sasvim bizarnih situacija kao što je ona kada je tadašnji župan Damir Jelić dao u dva različita dana, dvjema različitim medijima i dvama različitim novinarima u tipfeler istovjetan intervju. Unatoč tome što je bizarnih situacija u karlovačkoj politici toliko da bi se o njima mogla izdati čak i knjižica, svaka bizarnost iznova začudi – na zonu sumraka nikako da se priviknemo.
Jedna od bizarnosti je i zalutati u jedan grad i odmah njime zavladati, baš kao na Divljem zapadu, a, eto, to je pošlo za rukom našem gradonačelniku-padobrancu, odnosno po politici bez rizika nazvanom ziher-gradonačelniku Damiru Mandiću, koji je također čestitao medijima njihov dan, iako o medijskim slobodama za njegova mandata ne možemo govoriti – u četiri godine nije baš ništa napravio da se stanje popravi, štoviše.
“Poštovani medijski djelatnici, medijska sloboda kao i sloboda izražavanja u temeljima su demokratskog društva i svi zajedno težimo zajednici u kojoj postoje prava i slobode nepristranog, kritičkog i činjenično utemeljenog mišljenja i izražavanja. Pristup provjerenim informacijama važniji je no inače i upravo novinari imaju jednu od ključnih uloga osigurati da svi zajedno budemo spremniji za izazove poput onih s kojima se danas suočavamo. Zajednica može napredovati samo ako građani imaju pristup pouzdanim informacijama i mogu donositi informirane odluke. Sloboda medija nije pravo samo medijskih djelatnika, već i svakog od nas. Svima vama čestitam Međunarodni dan slobode medija”, poručio je novinarima Mandić koji, sudeći po pojavljivanju na stranicama Karlovačkog tjednika, na portalu Karlovački i u eteru Hrvatskog radio Karlovca, medija u gradskom vlasništvu, u toj redakciji ima krevet, stol, kupaonicu, frižider, ormar, pidžamu, četkicu za zube, plišanog medvjedića i kućnog ljubimca koji se odaziva na ime Kina. Ziher-gradonačelnik ima sve osim vremena da se odazove pozivu na intervju ovome portalu na kojemu ne bi odgovarao na pitanja o tome kako se nosi s vlastitom visinom i ljepotom, nego na pitanja – kakve li uobrazilje – o stanju i razvoju grada.
Možda ziher-gradonačelnik ima tremu pa ćemo, protivno ustaljenoj praksi, ovdje navesti neka pitanja koja bismo mu postavili, ako bi nas udostojio svojim vremenom, kao što je u srijedu, za usmenog razgovora u Galeriji “Vjekoslav Karas” na otvorenju izložbe “Karas pod upitnikom”, koju preporučamo, još jednom naveo da će učiniti, sada negdje sljedećeg tjedna. “Ponedjeljak ili utorak”, kaže. Čini se da se Gospa češće ukazuje, no što se naš gradonačelnik odaziva na intervjue koje samostalno ne koncipira, odnosno koje ne koncipira njegova služba.
Pa, da mu pomognemo, eto nekoliko pitanja – ne sva jer ćemo se u međuvremenu sjetiti zasigurno još nečega – koja bismo mu postavili, ako bi nam ukazao tu čast – napisat ćemo ih da poštedimo Ured gradonačelnika i CK SKHDZ-a tog posla:
- Zašto ne vozi bicikl? Karlovac je savršen za vožnju biciklom, danas najpopularnijim oblikom gradskog prijevoza u Europi. Ne bi li kao gradonačelnik trebao dati primjer drugima i tako promovirati taj oblik kretanja? Što se čini na razvoju biciklističke infrastrukture?
- Zašto je degradirao najzaslužniju osobu za izgradnju slatkovodnog akvarija i muzeja rijeka Marinu Grčić s mjesta pročelnice odmah po dolasku na izvršnu vlast?
- Zašto gaji neslobodu medija?
- Smatra li da su on i Hrvatska demokratska zajednica koju u Karlovcu vodi privilegirani u odnosu na opoziciju u izbornom procesu?
- Kako bi objasnio gradonačelniku svog rodnog Stuttgarta onu pojavu na lijevoj obali Korane koja će biti dorađena uskoro i zidom i njezin nastanak?
- Zašto se kandidirao za predsjednika Gradskog odbora HDZ-a dvije godine nakon što je podnio ostavku na tu dužnost s obrazloženjem da je ne može obnašati s gradonačelničkom. Kako sad može?
- Kako komentira da je Karlovac od 2011. do 2019. izgubio pet posto stanovništva?
- Kako komentira da je od 2012. do 2019. Karlovac iseljavanjem ostao bez 2,94 posto populacije?
- Kako komentira da je u Karlovcu u 2019. u odnosu na 2011. tek 0,53 posto viša zaposlenost, dočim je u Velikoj Gorici porasla u istom razdoblju za 30 posto, u Krapini za 13,20 posto, u Varaždinu za 9,14 posto i tako dalje?
- Pokupi li za Kinom kad ga izvede u šetnju?
Ta i slična pitanja bismo mu postavili, samo kad bi našao vremena za ovog predizborja. Za svaki slučaj, neka stožer pripremi odgovore.
Hvala na čestitki.
