Suprotno onome što je ustvrdio Radio Mrežnici 8. svibnja, gradonačelnik Damir Mandić ne voli Karlovac. On živi u Karlovcu, ali Karlovac ne živi u njemu. Gradonačelnik tvrdi da je svojim mandatom, koji i nije nešto naročit po uspjesima, dokazao da voli Karlovac, ali ga demantira njegova vlastita kampanja za reizbor – on voli vlast, i to je razumljivo – on malne i ne zna za život u Karlovcu mimo vlasti i privilegija. Ovom kampanjom je pokazao da ne želi biti samo gradonačelnik. Poput svojih prethodnika Branka Vukelića i Damira Jelića, svojega sponzora koji ga je postavljao od jedne do druge pozicije, Mandić želi biti gazda Karlovca. Treba li nam i treći gazda u nizu ili bismo trebali, poput Splita, Zagreba i drugih sredina, poslati takav način vladanja u povijest? Nije li vrijeme da učinimo nešto veliko za Karlovac i na izborima u nedjelju zahvalimo Mandiću, Hrvatskoj demokratskoj zajednici i njihovom stilu vladanja? “Hvala i doviđenja”, možemo im poručiti. Ta nam se prilika neće tako uskoro ukazati.
Uistinu je čitav gradski sustav upregnut u kampanju kandidata HDZ-a i Hrvatske socijalno-liberalne stranke za gradonačelnika Karlovca, a mediji pod izravnom ili neizravnom kontrolom vlasti ga propagiraju, dočim su njegovom protukandidatu, kandidatu Socijaldemokratske partije Hrvatske, Hrvatske seljačke stranke, Narodne stranke – reformisti i Nezavisnoj listi “Naš Karlovac”, Davoru Petračiću zatvoreni, posebice ako je riječ o intervjuima. U drugom krugu, Petračić je dao intervju samo KAportalu i na ovome mjestu, a Mandić gdje god je stigao, ponekad u programu koji je označen kao promidžbeni, ponekad u programu koji nije označen kao takav. Riječ je o korupciji u širem značenju tog pojma.
Početak projekta obnove kina Edison je bio još 6. travnja. Tek u srijedu, četiri dana prije drugog kruga izbora za gradonačelnika, je održana početna tiskovna konferencija ispred tog objekta na kojoj je jedna gradska službenica rekla nešto što se u našem jeziku/našim jezicima/kakogod na taj način čuje još samo u Srbiji Aleksandra Vučića, srpskog predsjednika i despota: “Krajem lipnja prošle godine postali smo osmo urbano područje u Hrvatskoj i to upravo u prvom redu zahvaljujući našem gradonačelniku Damiru Mandiću koji je imao viziju kako će europska sredstva promijeniti vizuru ovog grada”. Možda ne bi bilo loše uvesti još i štafetu za Mandićev rođendan. Na pitanje bi li se kasnilo s početnom tiskovnom konferencijom da je održana sljedećeg tjedna, gradonačelnik je kazao da ne vidi problem u terminu i da “život ide dalje” unatoč kampanji. Život ide, ali Karlovac stoji ili se kreće u leru.
Usto, glede Edisona bismo naveli dvije opaske. Prva je da je ovdje potpisani autor, mada se ispričao zbog ponašanja psa Darka na toj tiskovnoj, koji ju je ometao svojim lavežom, u biti ponosan na to čudovište – nije naročito pametan monstrum, ali je ispravan pa prozre demagogiju i ini bulšit te shodno tome reagira. Stoga je nakon te tiskovne nagrađen poslasticom za uzorno ponašanje. Druga je da obnova kina “Edison” uopće nije trebala čekati natječaje za privlačenje sredstava iz fondova Europske unije. Čitavo to ulaganje je vrijedno 26 milijuna kuna, što je itekako podnošljivo za gradski proračun i vrlo lako se nakon vraćanja tog zdanja u vlasništvo Grada Karlovca u prosincu 2016. godine ono moglo urediti i privesti svrsi. Režim predstavlja sada da se prve predstave mogu očekivati već 2022. godine, mada projekt traje do 2023., a u biti je moglo biti mnogo ranije, pa bismo “već” ipak zamijenili s “tek”. Drugim riječima, Grad Karlovac je potpuno bespotrebno priuštio Karlovčanima još niz godina bez kina i skupa putovanja u Zagreb na kino-predstave, što je sramota zabilježena i na kvizu Potjera, samo zbog nekakve fiksacije na rasterećenje gradskog proračuna privlačenjem sredstava iz fondova Europske unije i promidžbenog učinka koje to ima, potpuno zanemarujući da neka ulaganja ne bi smjela čekati i da je vrijeme svakog od nas ograničeno. A što se tiče privlačenja europskog novca, Karlovac je u žalosnom hrvatskom prosjeku, unatoč svojim potencijalima koji ga uz dobro upravljanje mogu učiniti najboljim hrvatskim gradom. Jutarnji list i portal gradonačelnik.hr, koji je specijaliziran za lokalnu politiku, su uoči lokalnih izbora izdali posebnu analizu najboljih jedinica lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj analizirajući posebno proračunske prihode, korištenje EU fondova, obrazovnu i pronatalitetnu politiku, ulaganja u infrastrukturu i slično, ukupno deset kategorija ili sektora. U toj analizi na više od 70 stranica Karlovac nije spomenut ni slučajno, niti kao tipfeler. Toliko o razvoju sukladno potencijalima.
Kao političar – da i to istaknemo, svaka kvalifikacija ovdje je ocjena javnog i političkog rada i nije osobna, uostalom on nas kao osoba uopće ne zanima – Mandić je u suštini prevarant. On je lažni demokrat, lažno je uključiv i lažno je posvećen gradu, odnosno sve je to onoliko koliko od Karlovca može imati koristi i nimalo više. Njegov se stil vladanja od Jelićevog razlikuje samo po dva elementa. Prvi je veća učinkovitost od Jelićeve u pogledu politike razvoja grada, no od Jelića bi učinkovitiji bio i mrtvac pod narkozom, pa to i ne može biti neko mjerilo, a, dodatno, i nisu ista vremena – zapuhali su novi demokratski vjetrovi u lokalnoj politici u Hrvatskoj kojima se HDZ i Mandić barem prividno moraju prilagodit, barem po retorici i po tome što neki rezultat moraju pokazati. Drugi element je perfidnost. Jelić je bio sirov, Mandić je uglađen. Ostalo je sve isto – prevlast partije nad društvom, manipulacije, izrabljivanje gradskog sustava u partijske svrhe i slične ljepote jednoumlja.
Na ovome mjestu je za kampanje provedena serija intervjua “’21” na koju su pozvani predstavnici svih političkih opcija koje su se natjecale za predstavničku i izvršnu vlast u Karlovcu. Vodili su se iscrpni razgovori od sat vremena na gradske probleme, daleko najiscrpniji u lokalnoj “javnosti”. Gradonačelnik je pozivan više puta za prvog i drugog kruga, no nije se odazvao. Ipak se nekidan udostojio odgovoriti na poziv, a to je učinio na nesuvisao pa i uvredljiv način. Izmotavao se da bi prihvatio poziv na intervju, ako bismo mu – to je suština njegova pisma – jamčili “primjerenu razinu razgovora”. Nebrojeni su intervjui koje je ovdje potpisani uradio i niti jedan sugovornik se do sada nije požalio na neprimjerenu razinu razgovora, pa niti gospodin Mandić koji je za ovaj portal dao dva intervjua, štoviše isticao je korektnost. Problem je, navodi, što se na ovome mjestu omalovažava glavni urednik Karlovačkog tjednika Branko Obradović – Kina, što je potpuna neistina. Taj novinar, koji je uistinu možda jedan od najgorih u povijesti karlovačkog novinarstva, ali je podoban pa je glavni urednik gradskih medija, što se uzvraća propagandom, ovdje nikada nije omalovažavan. Obradović omalovažava samoga sebe dopuštajući da ga korištenjem u vlastite i partijske svrhe omalovažavaju gazde poput Mandića, a ovdje je to samo notirano, nekada i stilskim figurama, na koje u komentarima, kao najsubjektivnijoj novinskoj formi, imamo pravo. Već nam i ponestaju riječi i stilske figure da opišemo neslobodu medija u Karlovcu. Konačno, ovdje potpisani se smatra barem donekle, barem dostatno, odgojenim, rječitim i samokontrolirajućim da vodi pristojne razgovore, pa je sama insinuacija na suprotno uvredljiva.
Nije problem, naravno, u tome omalovažava li se tu Obradovića ili ne, nego u tome što Mandić nema tri čiste iliti petlje da odgovori na sasvim legitimna i bitna pitanja, a to su zašto gaji neslobodu medija, zašto ne omogući jednaku izbornu utrku, posebice s obzirom da je ponosan svojim rezultatima, kako komentira to što Karlovac u nacionalnoj javnosti, koju lokalni HDZ i Mandić ne kontroliraju, nije prepoznat kao uspješan grad, kako komentira da je Petračić više intervjua za ovih izbora dao hrvatskim nacionalnim i srpskim medijima no karlovačkim, a gradskim nijedan, što je sramotno, zašto je po dolasku na mjesto gradonačelnika degradirao uspješnu nestranačku pročelnicu Marinu Grčić, nedugo nakon što je ostvarila izgradnju slatkovodnog akvarija i muzeja rijeka, zašto je vlast HDZ-a dodijelila Nagradu Grada Karlovca, koja je i novčana, Jakovu Mamiću, svećeniku iz Tomislavgrada, njihovom obnovitelju iz Buškog Blata, iako je ona po svim propisima namijenjena Karlovčanima, kako bi gradonačelniku rodnog Stuttgarta objasnio onu pojavu na mjestu nekadašnjeg Hotela “Korana”, zašto se kandidirao za predsjednika Gradskog odbora HDZ-a dvije godine nakon što je podnio ostavku na tu dužnost s obrazloženjem da je ne može obnašati s gradonačelničkom i kako sada može obnašati usporedno te dvije dužnosti, kako komentira da je Karlovac od 2011. do 2019. izgubio pet posto stanovništva, da je od 2012. do 2019. Karlovac iseljavanjem ostao bez 2,94 posto populacije i da je u Karlovcu u 2019. u odnosu na 2011. tek 0,53 posto viša zaposlenost, dočim je u Velikoj Gorici porasla u istom razdoblju za 30 posto, u Krapini za 13,20 posto, u Varaždinu za 9,14 posto… Naravno, pitali bismo ga i je li kao netko tko je 2019. godine imenovan koordinatorom radova na cesti D6 zadovoljan njihovim tokom i svojom ulogom te kako ocjenjuje uspješnost takozvane vertikale vlasti, koju je HDZ i na ovim izborima isticao, s obzirom da je u ovom slučaju očigledna – na mjesnoj, lokalnoj i državnoj razini vlast drži HDZ, a i predsjednik Uprave Hrvatskih cesta, naručitelja radova, je član HDZ-a. Što je kao gradonačelnik-koordinator radova učinio da zaštiti od 1968. godine zaštićeni drvored u Marmontovoj aleji, kulturno dobro i simbol Karlovca, za rekonstrukcije prometnice je također jedno od pitanja koje bismo mu postavili. Mandić izbjegava intervju ovome mediju ne zbog Obradovića, nego zbog takvih pitanja, a to ga čini političkim jadnikom nedostojnim mjesta gradonačelnika.
Mandiću su, unatoč lošem mišljenju koje imamo o njegovoj politici i njemu kao političaru, ovaj skroman medij zajednice i ovaj autor uvijek otvoreni, ali ne na način da nam on i njegova partijska i/ili gradska služba određuju što ćemo pisati, kako i koja pitanja postavljati.
Evo za kraj jedna anegdota o našemu gradonačelniku. Dok je bio predsjednik Gradskog vijeća Mandić je – najozbiljnije, nije šala – ovome autoru – otuđio knjigu. Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka, koju ovdje potpisani vodi i koja izdaje ovaj medij, je prije koronakrize organizirala tribine “Polkaview“, uglavnom u Knjižnici za mlade. Jedan od gostiju je bio i Mandić kao novi šef gradskog HDZ-a i obećavajuće političko lice. Te večeri, 28. travnja 2015. godine, je ovdje potpisani dobio na poklon primjerak zbornika politoloških radova “Demokracija u 21. stoljeću?” i imao ga sa sobom u Knjižnici za mlade. Uoči početka programa, pokazao je Mandiću knjigu. Otkako ju je ovaj uzeo u ruke od nje se do kraja večeri nije odvajao. Već je bilo sumnjivo što ju je držao pred sobom za tribine, onda je nije vratio niti nakon tribine, pa je Vaš autor odlučio vidjeti koliko daleko će to ići, pa je išlo i do kafića u kojemu se Mandić nije odvajao od zbornika, a onda ju je i nakon kafića odnio sa sobom doma. Zadivljen, Vaš je autor tada u šali komentirao suradnicima: “Јеботе, ovo je pravi HDZ-ovac”.
Naravno, nije problem u otuđivanju knjige – novi primjerak je ishođen lako, a i nije grijeh ukrasti knjigu, što Mandić kao teolog može i potvrditi, i uvijek je moguće da je on krivo shvatio da mu је knjiga poklonjena, ali ipak, analizirajući unatrag, što smo radili te večeri više puta, potonje je malo vjerojatno, ne vidimo na čemu bi bilo utemeljeno. Bez obzira, problem je što on iz te knjige o demokraciji u 21. stoljeću nije ništa naučio, odnosno što ga nije oplemenila.
Ne treba ju vraćati, radije bismo da joj se posveti. Ako želi, neka je donese radi posvete.
Hvala i doviđenja.
