Predsjednik Udruge Pravica Mile Sokolić govori o projektu “Za Babine gore zdravlje” te karlovačke organizacije civilnog društva na temu koja se vratila u središte lokalne i nacionalne javnosti.
Koja je svrha projekta kojega ste upravo proveli?
- Prije svega treba reći da je projekt nastao spontano kao pokušaj traženja rješenja veće vidljivosti i dostupnosti informacija o pozadini projekta Regionalnog centra za gospodarenje otpadom Babina gora. Iako sam znao o čemu se radi, nisam se do prošle godine aktivnije bavio problemom Babine gore. Tada me je kolega Žarko Kotur pozvao da se uključim, odnosno da se udruga kojoj sam predsjednik uključi u Inicijativu za Babinu goru jer su stvari u realizaciji namjera da na Babinoj gori započne izgradnja takozvanog Centra za gospodarenje otpadom otišle dosta daleko. Od tada smo u nekoj vrsti kriznog stanja i intenzivno komuniciramo sa različitim hrvatskim i institucijama Europske unije, medijima i slično. Pripremajući konferenciju o Babinoj gori u jesen 2020. shvatili smo da nam trebaju sredstva za objave, prostore, plakate, eksperte. Pokušali smo zamolbom za donaciju, što baš nije bilo uspješno. A onda sam vidio natječaj Zaklade odnosno Fonda za aktivno građanstvo, koji podržavaju Island, Lichtenstein i Norveška. Odlučio sam problem predstaviti kroz projekt, i on je odobren. Njegova provedba je pri samom kraju, a osnovna svrha ili ideja je bila ukazati na netransparentne metode donošenja odluka koje se odnose na izgradnju Regionalnog centra za gospodarenje otpadom (RCGO) u Karlovcu. Mislim da je to u dobrom dijelu i učinjeno.
Zašto se protivite izgradnji centra za gospodarenje otpadom na Babinoj gori?
- Zato što svi razumni argumenti govore da je to pogrešno, nepotrebno, preskupo, zastarjelo, da su netransparentno provedene aktivnosti pripreme. Konačno tome se protive i stanovnici naselja u okruženju planirane lokacije za centar, što su pokazali potpisivanjem dviju peticija. Uz navedeno, centar je neprihvatljiv i jer je riječ o lokaciji uzvodno od grada, na 296 metara nadmorske visine, između Korane i Kupe, s gotovo dvije stotine izvora i bunara, iako su „stručnjaci“ u Studiji utjecaja na okoliš utvrdili da je tamo pustoš, koju su pokušali stvoriti divljom sječom šume i prskanjem otrovnim herbicidom. Ta se lokacija nalazi na rasjedu ispod koje su bazeni pitke, termalne i mineralne vode od kuda se crpi voda za Karlovac i širu regiju. Čak i Jamnička kiselica dolazi iz podnožja Babine gore. I oni su tamo naumili zakopavati otpad. To je gospodarski i ekološki nepromišljeno, primitivno, neracionalno, protivno svakoj zdravoj logici. Osim onoj o pohlepi.
Kako je taj centar zamišljen u odnosu na ostale centre u Hrvatskoj?
- On bi trebao biti neka vrsta „blizanca“ već izgrađenim centrima u Rijeci (Marišćina) i Puli (Kaštijun) sa čijim radom stanovnici tih regija nisu zadovoljni jer su se troškovi komunalnih usluga strašno povećali, odnosno, sličan je drugim centrima koje su naši donositelji odluka naumili graditi u drugim regijama. Treba reći da se ovdje se uopće se ne radi o gospodarenju već mljevenju i zakopavanju otpada po više od 50 godina staroj tehnologiji. U vrijeme kad je otpad sirovina i stari deponiji se otvaraju i recikliraju se zakopane korisne sirovine. Riječ je više o „projektu“ izvlačenje EU novca nego rješenju za skladištenja ili gospodarenja otpadom.
Kako tumačite da se taj centar, unatoč proteka niza godina, još nije uspostavio?
- Možda je najbolji odgovor na to pitanje najnovija odluka, odnosno rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave od 04.veljače 2021. kojim se poništava odluka o projektiranju i izvođenju radova Centra za gospodarenje otpadom Babina gora zbog niza tehničkih i drugih propusta koji se opisuju na 32 stranice. Naprosto, radi se o netransparentnom procesu koji svako malo „zaglavi“ jer se nešto nastoji zakamuflirati, prikazati na pogrešan način, sakriti od javnosti i od zainteresiranih aktera. Posebno slikovit primjer netransparentnog procesa je angažman takozvanih stručnjaka koji su kroz studije dokazivali da se radi gotovo o pustinji bez vode, a ne zelenoj oazi s više od dvije stotine izvora.
Koje je alternativno rješenje Babinoj gori?
- Postoji niz alternativa. Svakako alternativa nije tražiti novu rupu za zakopavanje otpada već bolja organizacija odvojenog prikupljanja različitih vrsta otpada, otvaranje pogona za preradu korisnih sirovina, nagrađivanje kroz manju cijenu onih koji disciplinirano razdvajaju otpad i još dosta toga. Nije to ništa novo. Takve stvari se uspješno rade u našem okruženju. Da smo to započeli prije 15 godina danas deponij na Ilovcu ne bi bio ono brdo zatrpanog otpada već ravna livada iz koje su iskopane tone korisnih sirovina koje tamo leže. Za članove Inicijative za Babinu goru, čije je dio i Udruga građana Pravica koja je bila nositelj projekta „Za Babine gore zdravlje“, izgradnja RCGO Babina gora je neprihvatljiva jer je previše razloga koji ukazuju da je riječ o neodgovornom donošenju političkih odluka i trošenju javnog novca, što se mora zaustaviti.
*Izjava o financiranju. Projekt „Za Babine gore zdravlje“ je podržan sa 4.918,00 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.
**Isključenje odgovornosti. Tisak ove publikacije omogućen je financijskom podrškom Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Udruge građana Pravica i ne odražava nužno stavove država donatorica i Upravitelja Fonda.
