“Vrlo rijetko sam pratio sjednice Gradskog vijeća Karlovca u donedavnom sazivu, i ne previše kada bih pratio. Pogledao sam dio snimke posljednje sjednice na platformi Youtube, konkretno dio aktualnog sada na temu građevinskih skela, o čemu je pitanje postavio vijećnik Dubravko Golubić. Generalno, opozicija je previše doslovno shvatila procedure u smislu da nema potrebe djelovati izvan Gradskog vijeća. Kako građani ne prate rad tog predstavničkog tijela, ne mogu se približiti biračima”, komentira Dimitrije Birač, čelnik Nove ljevice u Karlovcu, rad lokalnog predstavničkog tijela koje je u utorak održalo posljednju sjednicu uoči svibanjskih izbora.
Postoji li član Gradskog vijeća koji se istaknuo?
- Najaktivniji oporbeni vijećnik je Davor Petračić, predvodnik Nezavisne liste “Naš Karlovac” – o tome nema spora. Ono što građani i drugi političari najviše zamjeraju Petračiću je da kaže svoje, pa – napusti sjednicu. Dakle, zamjera mu se što nema kondicije da isprati sjednicu do kraja, tih pet, šest ili sedam sati koliko traje. S druge strane, ne može ga se zbog toga osuđivati, ako je sama sjednica nezanimljiva, ako su njezin tok i ishodi određenu unaprijed uslijed većine Hrvatske demokratske zajednice.
Jesi li zakinut time što nisu pratio sjednice Gradskog vijeća?
- Po ocjeni pojedinih novinara, najaktivniji sam oporbeni akter u Karlovcu, a pritom nisam vijećnik. Dakle, s jedne strane bi se moglo kazati da nisam zakinut s obzirom da sam aktivan i da od građana dobivam informacije. S druge sam strane itekako zakinut. Politički rad je amalgam institucionalnog i vaninstitucionalnog rada. Dakle, valja biti jednom nogom u Gradskom vijeću, a drugom na ulici. Utoliko sam zakinut. Mnogim medijima moja priopćenja nisu zanimljiva jer se ne mogu potpisati kao član Gradskog vijeća Karlovca. Kada bih istupao kao gradski vijećnik, kod dijela medija bih, razumljivo, uživao veći legitimitet – valja ostvariti institucionalnu razinu za borbu. To je jedan od razloga zašto sam se na mjesnim izborima kandidirao za člana Vijeća Gradske četvrti Grabrik, ne bih li barem na toj razini imao legitimitet.
Postao si vijećnik VGČ Grabrik. Počeo si se intenzivno baviti komunalnim pitanjima. Kako si prelomio da uradiš obrat od izgradnje svjetskog komunizma do rješenja problema semafora s prekratkim trajanjem zelenog svjetla za pješake kod Pisanice?
- Prije pola godine ili godinu unazad se rodila moja ambicija da sudjelujem u izvršnoj vlasti. Proizašla je iz dosljednog, mukotrpnog i svakodnevnog rada. Zalagao sam se za parcijalni interes kao kandidat za vijećnika, što ostajem i dalje jer je glavni moj cilj na predstojećim izborima postati član karlovačkog predstavničkog tijela. Moje političko djelovanje na području prava radnika, revizije rada sindikata i poboljšanja statusa nepovlaštene većine je i dalje prisutno. Otkako sam se aktivirao naglašavam da komunalni problemi nisu jedini na lokalnoj razini, a tako su se ponašali kandidati na prošlim izborima. Niti jedan od njih politiku nije shvaćao holistički, odnosno nije u rečenici obradio čitavu sferu jedne društvene zajednice koja obuhvaća gospodarstvo, sport, predškolski odgoj, kulturu, komunalnu infrastrukturu… “Radikalno je kada se nešto izvede dosljedno, odnosno do svog logičkog završetka”, glasi jedna dobra misao. Borba s komunalnim problemima ima smisla kada se vodi do logičkog završetka. Zato možda neki smatraju da sam previše radikalan, da tražim “nemoguće”. To “nemoguće” shvaćaju tako jer ne razmišljaju o rješenju nego o procedurama. One nastaju nakon iskustva. Drugim riječima, moje političko djelovanje je naizgled prebačeno s jedne sfere interesa na drugu. Istina je da sam naglasak stavio u posljednje vrijeme na komunalne probleme, međutim, ako uđem u Gradsko vijeće, neću se prestati zalagati za sindikalno organiziranje radnica u trgovačkim centrima, za njihova prava, za prava umirovljenika i nezaposlenih te da se Grad Karlovac bolje postavi u odnosu na privatni interes, odnosno da zna malo bolje pregovarati.
U čemu je uistinu problem da se taj semafor korigira? Prošle su godine kako si upozorio na taj problem, međutim ta sitnica se ne rješava.
- Nedostaje politička volja. Najveći dio aktera u komunalnoj politici previše često komunalne probleme tretiraju kao apolitične. Na problem semafora ili nekakvog grma se gleda kao na svakodnevnu pojavu koja nema veze s politikom. Međutim, brojne takve sitnice nameću pitanje legitimiteta i odgovornosti. Ako padne kruška s nekog stabla, to je odgovornost barem u nekoj mjeri onih koji su na vlasti u Karlovcu 27 godina od 31, koliko je prošlo od uvođenja višestranačja. To su, dakle, suštinski razlozi za problem spomenutog semafora. Iz Hrvatski cesta su mi odgovorili da bi elaborat da se semafor korigira stajao 150.000 ili 200.000 kuna bez Poreza na dodanu vrijednost. Da sam ranije ušao u Gradsko vijeće, lakše bih privukao pozornost nacionalnih medija i angažirao druge resurse. Dakle, pitanje je političke volje i upornosti nekog vijećnika da tu volju istjera, a ne može to raditi bez svijesti o tome da je komunalni problem politički.
Grad Ozalj je odlučio umirovljenicima s mirovinom do tisuću kuna isplatiti jednokratnu pomoć povodom Uskrsa od pet stotina kuna, a onima s mirovinom od tisuću do 1.800 kuna tri stotine. Vijećnik Živog zida Marijan Fudurić je kritizirao Grad Karlovac što nije učinio isto. Kako bi to komentirao?
- Ne bih se složio s takvim političkim zahtjevom. Karlovačka vlast gaji totalnu nebrigu za starije osobe. Hrvatska stranka umirovljenika je preuzela moj zahtjev da se u vojarni “Luščić” izgradi dom za stare i nemoćne, a njezin politički lider u VGČ Grabrik podržava HDZ, odnosno nije podržao moju kandidaturu za predsjednika VGČ Grabrik. Kada bi se čitava politika prema starijim osobama stubokom promijenila, a za to se zalažem, takav prijedlog Živog zida ne bi dobio na pažnji jer bi umirovljenici kazali da im tih par stotina kuna uskršnjice nije potrebno, a bio bi i promašen jer bi beneficije koje dobivaju stariji građani bi bile realizirane. Zalažem se za poboljšanje javnog prijevoza, nove domove, dnevne boravke i slično.
U Ozlju dijele uskršnjice umirovljenicima jer za to stanovništvo nemaju prikladne socijalne programe i infrastrukturu?
- U Ozlju je predizborna kampanja.
A i Ti si u kampanji – sveprisutan si. Odvedem psa u šetnju – evo te na livadi. Idem iz grada – evo te na terasi Croate. Idem po naručenu picu – sjediš na terasi Greenceka. Kada bi me netko katapultirao u Gornju Trebinju, pao bih na tebe vjerojatno. Koliko sati u danu traje tvoja kampanja?
- U intenzivnoj sam kampanji od sredine prošle godine. Na parlamentarne izbore sam izašao tako da sam bio medijski prisutan, ali ne i terenski. Sada kada mogu koristiti stari godišnji odmor sam prisutan uvelike na terenu. Važno je organizirati vrijeme i biti discipliniran. Tada se mnogo toga stigne. Najveći dio vremena sam u Zagrebu na radnom mjestu, a poslijediplomski studij pohađam preko interneta zbog koronakrize, pa i to olakšava. Liježem kasnije, ustajem se ranije. Nije bitno doći u svaki kutak Karlovca. Konkretni problemi vraćaju u realnost. Ako nekome u Splitskoj ili Skadarskoj ulici, na Gazi ili na Popović Brdu počneš pričati o političkoj kombinatorici, tko će biti kandidat za koju poziciju, vidiš da ih to ne zanima. Jednog zanima da ima uličnu rasvjetu, drugog da ima pristup internetu jer mu u suprotnom dijete ne može pohađati nastavu… Stvarnost te primora da razmišljaš konkretno. Da bi uopće mogao povezati sve to, kako bih mogao pronaći zajednički nazivnik onome s Gaze, iz Grabrika ili iz Gornje Trebinje, probleme moraš shvatiti kao političke. Čim je problem politički, i rješenje je političko. To onda podrazumijeva izlazak na izbore. Ljudima se uskraćuje životni standard s prijelaza u 20. stoljeće.
Što to znači?
- Krajem 19. stoljeća se već radila ulična rasvjeta. U nekim selima je i dalje nema. Umirovljenik u jednom selu, koji spaja kraj s krajem, je platio dvije lampe dvije stotine eura, pa su ih susjedi postavili jer Grad Karlovac to ne osigurava. Nema niti javnog prijevoza. Od kraja školske godine nema autobusa u Sjeničaku. HDZ je uključio polovicu postojećih mjesnih odbora u sastav Karlovca radi izbornog inženjeringa. O tome nisam odlučivao, ali ću probleme tih ljudi nastojati riješiti. Jedna članica HDZ-a s Popović Brda je zaprijetila dogradonačelniku Ivanu Mrzljaku da neće HDZ dobiti njihovih 15 ili 20 glasova, ako se ovaj tamo ne pojavi i ne obeća asfalt. To se tako radi. Znao sam i ranije, ali želim da to svi vide, posebice stanovnici četvrti. Radi ostanka na vlasti i širenje mreže klijentelizma HDZ je spreman odreći se razvoja 90 posto Karlovca. Zvijezda, Banija, Gaza i Rakovac izgledaju užasno.
Postojeći mjesni odbori su i prije rata bili dio Karlovca. Kotar je obuhvaćao i mnogo veće područje.
- Postojala je općina Karlovac koja je brojala, s gradom, tridesetak tisuća stanovnika više no što ih Karlovac dana ima. Prije petnaestak godina su provedene izmjene i dio mjesnih odbora se priključio Karlovcu. Ne kažem da je to loše, samo kažem da ih se u tom slučaju mora tretirati kao dio grada. Mještani perifernih naselja imaju svako pravo smatrati se ravnopravnim građanima Karlovca. Ova vlast stimulira stav “sam svoj majstor” i ne petlja se – ako ti pročelje propada, sam ga popravi, poručuje, na primjer. S druge strane, vidimo da je Grad Karlovac sveprisutan jer ne može skela pasti, a da je ne povežemo s vlasti.
Možda miješaš nadležnosti. Ne može Grad kositi privatne šikare, osim ako vlasnik ne plati Zelenilu, a mora osigurati sigurnost prolaznika.
- Jasno je koje su nadležnosti lokalne samouprave, to stoji u Zakonu o jedinicama lokalne i regionalne uprave i samouprave, odnosno u Statutu Grada. Ako nakon izbora bude povoljan odnos vlasti i opozicije u Gradskom vijeću, Statut se lako promijeni. Ako postoje politička volja i drskost, inicijativa može uroditi plodom. Znam da državna cesta nije u nadležnosti Grada. Međutim, ako se stoji pasivno, naravno da će se utvrditi uvjeti po kojima ćeš biti na zadnjem mjestu. Ako je problem u šikari nekog privatnika, prva inicijativa je da se dosljedno primijeni Odluka o komunalnom redu. Kada to napomenem Gradu, gradska uprava i gradonačelnik Damir Mandić kažu da više vole razgovarati. No, ti razgovori mogu trajati desetljećima. Nezamislivo mi je da u središtu nekog belgijskog grada stoji nekakva šikara, a da gradska vlast kaže da to nije njezina nadležnost. S vremenom će se razlučiti što je čije, ali inicijativa se mora pokazati. Svaki problem na području Karlovca mora biti predmet razmatranja gradske vlasti. Kako će taj problem riješiti, građane se ne mora ticati. Sada nema inicijativa. Riječ je odnosu grada prema samome sebi i spram građana.
Koja bi bila tri glavna problema Karlovca i tri konkretna rješenja?
- Iznio bih kratkoročne, srednjoročne i dugoročne probleme s rješenjima. Prvi kratkoročni problem je komunalni nered – nisam uočio da se Grad striktno pridržava Odluke o komunalnom redu i da pokazuje inicijativu da je dogradi s obzirom na iskustvo. Drugi kratkoročni problem je javni prijevoz. Stjecajem okolnosti ove godine istječe koncesija za obavljanje te djelatnosti. Kada Grad već nema svoju tvrtku koja bi se time bavila, treba razmisliti o tome da je otvori, odnosno razmisliti kako javni prijevoz učiniti privlačnijim, dostupnijim i jeftinijim utvrđivanjem boljih uvjeta s koncesionarom. Treći kratkoročni problem bio bi život u prethodnim stoljećima, a rješenje tog problema podrazumijeva da svim građanima osiguramo pristup internetu, javnu rasvjetu, odvodnju i vodovod te asfaltirane ceste. Prvi srednjoročni problem je nedostatak mjesta u vrtićima za djecu čiji roditelji ne rade ili radi samo jedan. Jednostavno valja izgraditi nove vrtiće i jaslice. Drugi srednjoročni problem je nedostatak domova za starije i nemoćne. Prvi način da se to riješi je izgradnja doma za starije, a drugi prenamjena starih kuća na periferiji grada u mjesta na kojima bi se brinulo za starije, a koja bi obilazile gradske službe u suradnji sa službama javnog zdravstva nekoliko puta dnevno. Treći srednjoročni problem je ruglo od autobusnog kolodvora, što se može riješiti postavljanjem spram vlasnika. Srednjoročni problem je poslovanje mjesne samouprave, što iziskuje totalnu reviziju, a već sam utoliko prijavio Grad Karlovac Ministarstvu financija. Dugoročni problem je vječita podređenost Karlovca državi, odnosno to da ga država tretira kao periferiju. To se može riješiti tako da se kratkoročni i srednjoročni problemi riješe što efikasnije i pokažemo da se možemo repozicionirati u odnosu na državu. Valja “pokazati zube” i tražiti savezništva s drugim gradovima radi zajedničkog djelovanja na državne institucije i na državnu vlast. Postoji i podređen položaj prema krupnom privatnom interesu. Kao vijećnik ću zagovarati gradski interes – ako privatni i gradski interes uđu u sukob, u krajnjoj instanci stajem na stranu gradskog. To se odnosi na trgovačke centre, ali i na prvomajsku biciklijadu. Zagovaram ju, ali teško prihvaćam da je sponzorira Karlovačka banka.
U čemu je problem?
- Simboličan je.
I Ti si protiv banaka?
- Nisam. Ako već postoji blizak odnos Grada Karlovca i Karlovačke banke, Grad bi od njega mogao više profitirati, a zadužuje se u Privrednoj banci Zagreb.
Zašto si protiv toga da Karlovačka banka sponzorira biciklijadu?
- Zato što mislim da ukazuje na čudan odnos. Znamo kako se u ekonomiji ponašaju banke. One su na vrhu hranidbenog lanca.
Napominjem da sam u sukobu interesa po ovoj temi s obzirom da je moja obitelj egzistencijalno vezana za tu tvrtku. Bez obzira na to, u čemu je problem da bilo koja banka financira tu manifestaciju? Kako to banke funkcioniraju da bi bilo neprihvatljivo da sponzoriraju biciklijadu?
- Financiranje biciklijade ne može ugroziti poslovanje banke. Ne protivim se poslovanju bilo koje banke. Banke spadaju u red najjačih ekonomskih aktera, a radnici najslabijih. Radnici često izvlače deblji kraj u korist banaka. U tom simboličkom smislu je to problem. Bio bih sretniji da se Grad Karlovac više uključi u ovu manifestaciju ili da se nađe simbolički prihvatljiviji partner.
Koja bi to industrija bila prihvatljiva za sponzoriranje biciklijade? Punionica mineralne vode?
- Razumijem cjepidlačenje oko toga. Samo sam reagirao na simboličkoj razini.
Jesi li sve probleme i rješenja pobrojao?
- Jesam.
Ništa od toga nije ono što je navela u intervjuu u ovoj seriji Ana Matan iz stranke Možemo s kojom Nova ljevica koalira.
- Namjerno nisam navodio problem Zvijezde – ne mogu kazati da je to glavni problem ako se planira uložiti u njezinu infrastrukturu još ove godine. Navodio sam probleme koji se uopće ne rješavaju. U svojem odgovoru je temeljila svoje mišljenje na anketama. Moje je utemeljeno na terenskom radu i razgovoru s ljudima. Nisam do prije nekoliko mjeseci mogao vjerovati da u Karlovcu netko nema javnu rasvjetu. Kako to ne postaviti kao glavni problem? Riječ je o osnovnim životnim standardima.
Kako bi opisao suradnju Nove ljevice i Možemo?
- Prilično je dinamična. S obzirom da ne nastupamo zajedno, promatrači možda misle da nismo usuglašeni. Nismo jedna stranka. Možemo i Nova ljevica čine zeleno-lijevu koaliciju. Da jednako mislimo i djelujemo, ne bi bilo potrebe za različitim strankama. Nisam motiviran time što će tko govoriti i misliti o meni, nego sam se fokusirao na rad vlasti. Nisam stoga obraćao pažnju na to što će neutralni ili manje neutralni promatrač misliti o suradnji naše dvije stranke jer sam se fokusirao na svakodnevne probleme građana. Više se bavim pozicijom no opozicijom.
Ne potpisujete zajedno niti jedno priopćenje, niste održali niti jednu tiskovnu konferenciju zajedno, a u koaliciji ste.
- Nazvao bih to podjelom posla. Nije se dogodilo da na istu temu održimo dvije različite konferencije za tisak. To ne znači da nećemo ubuduće zajedno nastupati.
Kontaktirate li?
- Naravno.
Pregovarate li o tome koga ćete kandidirati za gradonačelnika i dogradonačelnika Karlovca?
- Da. Unutar koalicije su dvije moguće kandidature – Draženke Polović i moja. Nadam se da ćemo se uskoro dogovoriti do kraja.
S obzirom da nisi odustao od kandidature, zašto misliš da bi bio bolji gradonačelnik od nje?
- Ne mogu odgovoriti na tako postavljeno pitanje. Moja je ambicija rezultat dosljednog djelovanja. Odluka da se kandidiram nije prelomljena preko noći. Kada poimaš politiku kao ja, dosljedan politički rad se razlaže na nove razine, a jedna od tih razina je ambicija za sudjelovanje u izvršnoj vlasti. Svoju ambiciju nisam suprotstavio njezinoj, stranci Možemo ili nekim drugim političkim opcijama, nego se stvara iz mog političkog djelovanja. S druge strane, ne dajem naglasak na to jesam li bolji kandidat za gradonačelnika od nekoga drugoga, nego na kampanju koja bi morala biti mobilizacijska. Ona mora privući što više Karlovčana na biračka mjesta, pa da se onda odnos snaga mjeri u Gradskom vijeću.
Hoćete li se naposljetku oboje kandidirati za gradonačelnika?
- Nadam se da će pregovori uskoro završiti, da će svi biti zadovoljni i da ćemo ostvariti dinamično Gradsko vijeće.
Sve si prisutniji u medijima. Jesi li došao u situaciju da Ti se taština otme kontroli? Kako suzbijaš taštinu da se razmaše?
- To jest jedan od problema. Svi u političkom životu su tašti. Otkako sam prisutniji u medijima, javljaju mi se građani s anonimnim dojavama, među njima i dio članova HDZ-a, što implicira da me shvaćaju u toj stranci kao izvjesnu opasnost. Nastojim mnogo raditi. Nije mi problem otići u selo na periferiji Karlovca, sastančiti rano ujutro ili kasno navečer. Taj rad daje kontratežu taštini. Tu naviku sam dobio trenirajući košarku. Trenirao bih dva puta i dnevno bih pet stotina ili šest stotina puta bacao loptu na koš. Kada toliko radiš, možeš si priuštiti i pogrešku, a i svog suparnika ocjenjuješ s obzirom na njegov rad. Jedan od mjerodavnih kriterija bi trebao biti politički rad, odnosno koliko netko želi, može, ima volje i energije raditi. Kod mene nema nepodudaranja između onoga što radim i za što se zalažem. Iza mojih riječi stoje djela.
Javljaju li Ti se novi suradnici?
- Javljaju. Vrlo je teško u malim gradovima, posebno u onima u kojima je jedna politička opcija toliko dugo na vlasti, istaknuti se uz nekoga tko je medijski prisutan kao opozicija. Nemoguće je da sve ove probleme koje iznosim, a koji se tiču komunalnih problema u četvrtima i mjesnim odborima, “izvlačim iz pete”. Netko mi to, dakle, sugerira. Dio onih koji i žele surađivati plaše se posljedica. Činjenica je da će dio ljudi biti zainteresiraniji za suradnju nakon što uđem u Gradsko vijeće, odnosno nakon promjene političke klime, čemu se nadam po idućem sazivu predstavničkog tijela. Oni koji bi otvoreno surađivali sa mnom ugrožavali bi u pravilu svoje radno mjesto ili pronalazak radnog mjesta. Utoliko građane u potpunosti razumijem.
To Te pitam jer uvijek nastupaš sam.
- Za tiskovne konferencije na Jamadolu su bili uz mene građani kojima je prekipjelo i nisu se ustručavali slikati. Treba li nastupiti sam i upozoriti na problem ili čekati pola godine da se skupi nekolicina suradnika, pa da izgleda kao da imam nekoga iza sebe. Izabrao sam prvo, dakle hitnost problema i njegovo rješavanje. Trebao bih imati super-moći da se samostalno snalazim sa svim ovim političkim problemima, uz privatne i poslovne obveze.
Kakav omjer očekuješ na listi za Gradsko vijeće između kadrova Možemo i Nove ljevice?
- To smo pitanje dotaknuli u pregovorima, a o detaljima ne mogu govoriti. U obzir treba uzeti mnogo toga – snaga na razini države, u Karlovcu, prepoznatljivost, dinamičnost…
Za što bi pohvalio gradsku vlast?
- Problemi s kojima se ova vlast suočava nisu lagani. Svakodnevno svjedočimo da se neke stvari pomiču s mrtve točke, posebno s približavanjem izbora, pa su i odobreni neki projekti. Zasluga ove vlasti je da Karlovac nisu potpuno potonuo – uvijek je na sredini. Kada je netko pak u prosjeku, to znači da je nesposoban za više, a gradski resursi i pozicija Karlovca bi omogućili i bolji status, no ne uz ovakvu vlast. Dakle, s jedne strane je njihov uspjeh pokazatelj njihove nesposobnosti. Plus HDZ-a je što koristi dio karlovačkih resursa i održava ga u stanju takvom da znaš da može bolje.
Na Popović Brdu si kritizirao trošenje novca posredstvom programa KAkvart, pa te radnik Čistoće umalo “pomeo”. O čemu se radi?
- Riječ je o zamjeniku predsjednika Vijeća Mjesnog odbora Popović Brdo. Kako je sam kazao, dojavljeno mu je da se “skuplja rulja”. Došao je na početak tiskovne konferencije i pokušao je intervenirati. Pozvao sam ga da se obrati novinarima, no odgovorio je da bi radije stajao po strani. Nešto je dobacivao, prijetio, govorio da klevećemo… Tri dana nakon toga, prvi puta u godinu dana, VMO Popović Brdo je održalo sastanak na kojem su rješavali probleme. Bilo je upitno to što je kao radnik Čistoće došao tamo za radnog vremena. Kazao je da je na pauzi. Radio Mrežnica je to provjerila, i u toj tvrtki su potvrdili njegov navod. Očekujem neku vrst veće borbe u mjesnim odborima nego u četvrtima gdje većina glasa za lijevo-liberalne opcije. U mjesnim odborima se glasa kako iz egzistencijalnih razloga tako i iz uvjerenja za vladajuću stranku.
Kakvoj kampanji se nadaš i kakvom rezultatu?
- Zbog epidemioloških mjera kampanja neće biti intenzivna onoliko koliko sam spreman. Nadam se relativno energičnoj kampanji. Nadam se da neće biti niskih udaraca i prepucavanja unutar opozicije. S te strane kampanja mora biti korektna. Očekujem ulazak u Gradsko vijeće i duboko se nadam početku novog omjera snaga u predstavničkom tijelu. Kao gradski vijećnik ću nastojat podignuti politički rad na novu razinu. Koristit ću sve moguće institucionalne instrumente, kombinirati vanistitucionalni rad s institucionalnim i neću se samo fokusirati na procedure i na utapanje u Statut Grada i Pravilnik o radu Gradskog vijeća.
