Žena, prestrašena, sa psićem u naručju, velikih očiju ispunjenih strahom i neizvjesnošću, okreće se na sve strane pred razrušenom zgradom i s nevjericom u glasu govori – živi smo, živi smo… To jedan mali isječak koji mi se duboko urezao u sjećanje toga kobnog 29. prosinca prošle godine. Mnogima je vjerojatno promaknuo uslijed užasa rušenja, smrti, prašine, straha.
Slijedili su novi prozori smrti, straha, razaranja svega ljudskoga. Izbila na površinu malenost čovjeka, ali i veličina Čovjeka u čovjeku. Stotine, tisuće ljudi pohrlile su u pomoć ne misleći na sebe, na opasnost. Misleći samo na jedno – pomoći drugome.
Rušilački pohod potresa nije štedio ljude, životinje, biljke, kuće, stanove, sakralne objekte. Svijet se jednostavno rušio. Nestajali su snovi, planovi, želje, nade, umišljenosti. Nestajale su sve naše „kule u zraku“, svo naše uzdanje u snagu razuma, znanosti. Snaga razaranje nije pitala koje je tko, koje nacije, vjere, nevjere, ideologije, svjetonazora, političkog opredjeljenja, napredan, nazadan, ruralan ili urban.
Taman sam se spustio iz jednog stana u potkrovlju i sišao u dvorište kada je toga 29. prosinca najprije zatutnjalo. a onda se potreslo svom silinom. Promatrao kuće kako se ljuljaju, naginju, stenju, zemlja postala valovita, ljude kako izlijeću prestravljeni iz svojih kuća u dvorišta. Pitaju me čudna pitanja, primjerice je li me bilo strah. Naravno da te uhvati frka u takvoj situaciji – lupa, drma, tutnji, fijuće, a i sam se ljuljaš .
I sam živim u razdrmanoj kući, gledam napukle stropove, zidove, osluškujem škripu greda spreman na juriš prema vratima, ne mogu u svoju crkvu jer je zatvorena zbog opasnosti po ljude. Sretan da imam i to s mislima i osjećajima s onima koji su ostali bez najmilijih i domova.
Za nas vjernike Biblija je knjiga Božjeg nadahnuća, knjiga Božje objave, ali isto tako i knjiga višestoljetnog ljudskog iskustva dobra i zla, lijepih i ružnih trenutaka. Uzleta i padova, vjere i nevjere…
Tražili su ljudi uzroke sreće, napretka, ali i nesreće, nedaća. Zato je Biblija tako dragocjena knjiga za vjernika i nevjernika. To je knjiga života i smrti.
Adam – čovjek od zemlje, zemljani čovjek, i to od plodne zemlje, jer g adamah znači plodna zemlja. Stvoren od prirode Božjim zahvatom, stavljen u prirodu da se njome koristi, da njome upravlja. On je upravitelj, a ne vladar, i to udri upravitelj. Mnogi pitaju je li sve ovo Božja kazna ili gdje je Bog da sve to dopušta.
To je sasvim pogrešno pitanje. Ispravno bi bilo pitati gdje je čovjek. Što je čovjek učinio toj zemlji? Kako njome upravlja? Upravo nas na sve to stalno upozorava papa Franjo.
Najvjerojatnije postavljamo Isusu isto pitanje koje su postavili Ivanovi učenici: „Učitelju, gdje stanuješ?“
Isusov odgovor je jednostavan; „ Dođite i vidjet ćete!“
