Nemam razloga ne vjerovati da se prva dožupanica, nakon ostavke karlovačkog župana Damira Jelića, Martina Furdek Hajdin, osjeća pozvano, odabrano, povlašteno, gotovo sudbinski predodređeno da naslijedi svoga, kako ga naziva, „neprikosnovenog političkog autoriteta“ i tako, poput njega, nastavi služiti zajednici i nesebično se „davati“ Hrvatskoj demokratskoj zajednici u koju se tek, kako kaže, ovog proljeća konačno učlanila. A mogla je i ranije, ali, eto, sad je poprilično sigurna da će se „vinuti“ u vrh županijske vlasti, kako to u uvodu vrlo sugestivnog intervjua na kraju burne 2020 godine (27. 12.) ističe Radio Mrežnica s prvom damom županijske vlasti.
Zanimljiv je taj intervju za nekoga tko čita bar malo između redova. Na primjer, upada u oči to učlanjivanje u stranku na proljeće sada već prošle godine kad je taj njen „vrsni rukovoditelj“ počeo zastajkivati i polako silaziti s karlovačke političke scene. Očito se ta kadrovska tranzicija dosta sustavno planirala. Možda bi bilo zanimljivo postaviti pitanje zašto Jelića nije naslijedila druga zamjenica, dugogodišnja članica stranke Vesna Hajsan-Dolinar, već „novakinja“ s članskom iskaznicom iz 2020. godine, ali o tom neki drugi put jer nije svrha ovog članka baviti se unutarstranačkim odnosima vrle nam demokršćanske stranke. Iako bi se mogao dobar članak i o tome napisati.
Moja je namjera „zakačiti“ se za tvrdnju prve zamjenice iz spomenutog intervjua koja glasi; „Iskreno, nikad se od mene nije tražilo da napravim nešto mimo svog uvjerenja ili zakona.“ E sad, kako sam iz relativne blizine imao uvid u to nesebično „služenje“ zajednici prve zamjenice i njenih političkih kolega, smatram svojom dužnošću da postavim neka pitanja vezano uz rad te prve i očito još uvijek najodanije suradnice „vrsnog rukovoditelja“ s kojim je gospođa M. Furdek Hajdin očita izgradila specifičan odnos, koji nedvojbeno i dalje traje.
Prvo pitanje odnosi se na sudjelovanje tada još samozatajne zamjenice u „reorganizaciji“ županijskih službenika iz raznih odjela koje je 2017. započeo po preuzimanju dužnosti župana Jelić, a provodili su njegovi najvjerniji i najodaniji M. Furdek Hajdin, Ivan Uđbinac, Ines Pavlačić, Željko Fanjak, Nikša Antica i drugi. Među „žrtvama“ tih organizacijskih „kreacija“ bili su i mnogi članovi ili članice HDZ-a ili bar oni koji su im tradicionalno privrženi. S obzirom da je očito trebalo napraviti mjesta za nove „snage“, kako ih je Jelić predstavljao, a krenula je i „reforma“ spajanja Ureda državne upravne s županijskim službama, uslijedilo je s pozicije struke nerazumno i besmisleno prebacivanje djelatnika na mjesta na kojima nisu imali iskustva, naprasno slanje u mirovinu, stavljanje na čekanje nakon čega su slijedili otkazi bez prava na otpremninu i razne druge organizacijske „inovacije“ koje je osmislio Jelićev „tim“.
Bio je to popriličan šok, posebno za one koji su smatrali da kao članovi HDZ-a neće doživjeti poniženja, prijetnje i ucjene od „svojih“. A baš se to događalo. Članovi HDZ-a – uglavnom su to bile žene – panično su promatrali što se događa pokušavajući po političkoj liniji dobiti odgovore što će s njima biti. Kako je Jelić bio istovremeno i šef stranke, nastojalo se doći do njega na razgovor, pa su se djelatnice županijskih i drugih službi najavljivale u Ured župana na konzultacije. Tamo ih je uglavnom primala zamjenica M. Furdek Hajdin, koja tada još nije bila članica stranke, zajedno s tadašnjim pročelnikom Ureda župana Uđbincem. Oni su uplakanim i zabrinutim djelatnicama, dugogodišnjim lojalnim članicama vladajuće stranke objašnjavali da mogu birati između otkaza ili pristanka na premještaj. Osobe koje su svjedočile tim „uvjeravanjima“ tvrde da je posebno arogantna i bešćutna bila sadašnja prva zamjenica.
Jedna epizoda je posebno zanimljiva. Mlađa djelatnica jedne županijske tvrtke, s vrlo ozbiljnom zdravstvenim dijagnozom, koja je u početku bila predviđena da ostane na svom radnom mjestu iznenada je dobila poziv da se javi M. Furdek Hajdin. Ona joj je dala do znanja da je došla do promjene i da mora otići. Rekla joj je da će ubuduće raditi u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, koji nije županijska služba, te da se javi na natječaj koji je već raspisan za mjesto referenta. Kada ju je preplašena djelatnica, i odana članica HDZ-a, upitala kako ona može biti sigurna da će biti izabrana, prva zamjenica joj je odbrusila da joj je „ptičica šapnula“ da će proći. To je sigurno bilo ono postupanje po zakonu kojim se gospođa M. Furdek Hajdin diči.
Postupanje po zakonu je očito bilo selektivno jer je, na primjer, više djelatnika Razvojne agencije Karlovačke županije Karla prijavilo zlostavljanje na radnom mjestu od strane tadašnjeg direktora tvrtke. Među njima je bilo i članica HDZ-a. Na dopise i prijave Uredu župana, od kojih su neki otišli u središnjicu HDZ-a, nitko nije reagirao, pa ni „časna“ prva zamjenica.
Nije gospođa M. Furdek Hajdin reagirala i na vrlo traljavo proveden natječaj za ravnatelja nove Javne ustanove Razvojne agencije Karlovačke županije 2018. godine, kojim je na mjesto ravnatelja agencije izabran susjed njenog „vrsnog rukovoditelja“ Jelića, vojni časnik u mirovini Vilko Klasan. Taj je natječaj prema nalazu Inspektorata rada proveden suprotno odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima, zbog čega je odgovorna osoba i tvrtka prijavljena sucu za prekršaje od strane Inspektorata rada i kažnjena, ali je usprkos tome izabrani ravnatelj ostao na svom radnom mjestu koje uglavnom, kažu, provodi na bolovanju, a njegov posao obavlja agilni partijski aparatčik koji se „dokazao“ zviždanjem pred vratima kolega i kolegica u RA Karla koji su bili predviđeni za otkaze, premještaje i slično.
Ako je to malo predaleko za podsjećanje Prva zamjenica bi svoju privrženost zakonu mogla pojasniti i oko provođenja dva natječaja za pročelnike u Karlovačkoj županiji krajem 2019. odnosno početkom 2020. godine. Jedan je posebno zanimljiv, onaj za više Pročelnika Upravnih odjela Karlovačke županije od 15. studenog 2019., među kojima je bio i natječaj za Pročelnika Upravnog odjela za gospodarstvo, na koji sam se i sam javio. Da bi onemogućili bilo kakvo moje sudjelovanje na natječaju, čak i na testiranju kandidata, ekspresno su donijeli odluku o poništavanju dijela natječaja koji se odnosio na radno mjesto za koje sam se natjecao. Nakon što sam prijavio tu njihovu „akciju“ Upravnoj inspekciji jer je ponovno bilo i manipulacija s odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima, Upravna inspekcija je, prema posljednjim informacijama koje imam, „slučaj“ proslijedila sucu za prekršaje pa će prva zamjenica u ime Županije vjerojatno ponovno platit simboličnu kaznu i nastaviti dalje „po zakonu“ i „čiste“ savjesti.
Prije nego što nastavim moram malo parafrazirati onu narodnu uzrečicu koja kaže otprilike da svatko kao svoju vrlinu ističe ono što bi želio biti, a stvarno nije. Tako je nekako i s prvom zamjenicom. Svoju privrženost zakonitom postupanju ona ističe i u članku objavljenom na Kaportalu od 30. studenog 2020. „U Karlovačkoj županiji uvjereni da je gradnja Centra za gospodarenje otpada Babina gora “čista”: Stojimo iza tog projekta“.
Pa da vidimo iza čega to prva zamjenica čvrsto stoji? Treba prije toga napomenuti da je to reakcija na prijavu Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta prve zamjenice i njezina četiri prethodnika Inicijative za Babinu goru u vezi sumnje na zlouporabu položaja oko aktivnosti vezanih uz pripremu dokumentacije za odlagalište otpada na Babinoj gori.
Iako je o tome posljednjih mjeseci bilo dosta riječi, treba podsjetiti na čemu se temelji sumnja da su prva zamjenica i njeni prethodnici na pogrešan način razumjeli što znači provedba zakona. Previše je indicija da su krivotvoreni terenski istražni radovi, da su zanemarena upozorenja stručnjaka i prigovori građana i nevladinih organizacija, da je prekršen Zakon o šumama, jasno je vidljivo da su vršene manipulacije s količinama otpada koje su predviđene za obradu u Regionalnom centru za gospodarenje otpadom “Babina gora”, a može se dokazati i da su nenamjenski trošena sredstva iz Programa ruralnog razvoja za izgradnju pristupne ceste prema centru – koji još ne postoji! I iza svega toga prva zamjenica, poput svog prethodnika, „čvrsto stoji“ nastavljajući kontinuitet neobičnog razumijevanja „davanja“ zajednici i postupanja po zakonu.
Moglo bi se još toga nabrajati, ali nije potrebno. Dovoljno je argumenata da se sasvim ozbiljno oni koji to žele zapitaju o kakvom to postupanju „po zakonu“ prva zamjenica M. Furdek Hajdin priča. Način na koji ona u svom nastupnom ili inauguracijskom predstavljanju kao kandidatkinje za županicu ističe pozitivne vrline svoga prethodnika i stoji iza njegovih odluka ukazuje da je Jelićeva sjena i dalje debelo nadvijena nad vladajućom strankom u Karlovačkoj županiji, iako je, kao, odstupio. To potvrđuje i izbor M. Furdek Hajdin za prvu zamjenicu iako nije bila članica stranke do proljeća prošle godine, te njeno javno predstavljanje kao kandidatkinje za novi mandat na čelu Karlovačke županije. Da je došlo do neke značajnije promjene u strukturi i načinu djelovanja nakon Jelića, prva bi zamjenica isticala neke nove vrijednosti, ali ona naglašava kontinuitet, nastavak, s ponosom ističe da stoji iza obavljenog posla svoga prethodnika kojeg karakterizira kao „vrsnog rukovoditelja i neprikosnovenog političkog autoriteta“.
Vjerojatno joj ništa drugo i ne preostaje jer je ona sama jedan od ključnih kreatora i provoditelja te politike, što otvara pitanje o mogućnosti da je Jelić, religijski preobraćenik i pjesnički zanesenjak s izraženim kompleksom božanskog poslanja i vizionarstva, mogao biti iskorišten kao pokriće grupi vještih stranačkih „lisaca“ koji su stvarajući „kult“ velikog vođe zapravo radili u svom interesu, a to nastavljaju i dalje. Ali to je za neku drugu priču.
