Radovan Radovinović, istaknuti karlovački kulturni djelatnik i vrsni publicist, u podnaslovu svoje knjige “Karlovački gradonačelnici i njihovo doba 1918. – 1941.” (Grad Karlovac/Matica hrvatska, Karlovac, 2020.) napisao je „Pokušaj rekonstrukcije jednoga razdoblja“. Taj pokušaj pretvoren je u vrijednu i značajnu knjigu pa je rekonstrukcija u potpunosti uspjela. Radovinovićeva knjiga nije samo zbirka portreta karlovačkih gradonačelnika u međuratnom razdoblju, ona vrlo minuciozno predstavlja život i razvoj tadašnjeg Karlovca u svim njegovim aspektima, povijesnim, političkim, industrijskim i kulturnim. Uz prikaz djelovanja desetorice gradonačelnika pred nama se redaju slike Radovinovićevog voljenog grada, ispunjene zanimljivim događanjima i uzbudljivim prizorima, a usput doznajemo obilje podataka o karlovačkom gospodarstvu, političkim prilikama, kulturi, umjetnosti, školstvu, novinstvu, zdravstvu i svim ostalim djelatnostima.
Uz protagoniste knjige, gradonačelnike, pojavljuje se i čitav niz drugih istaknutih osoba koje su svojim djelovanjem utjecale na njihov rad i razvoj Karlovca. Radovinovićeva knjiga je i vrijedno književno djelo, pisano uzbudljivim, čitkim i pitkim stilom, tako da ga čitatelj jednostavno ne želi ispustiti iz ruke. Autor je objektivan promatrač koji pruža jednakomjernu pažnju svim akterima svoje knjige, različitim političkim stajalištima i svjetonazorima, iako su njegove osobne simpatije na neki način iskazane već i izborom teme. Zašto? Gotovo svi junaci Radovinovićeve knjige, dakle karlovački gradonačelnici u međuratnom razdoblju, pripadaju centru tadašnje političke scene.
A što se ondašnjeg hrvatskog društva tiče, to je demokratski, slobodarski, socijalni, republikanski pokret, zasnovan na nauku braće Radić, na politici Hrvatske seljačke stranke sa svim njezinim nijansama pa i frakcijama. Utemeljen je na djelovanju Stjepana Radića, Vladka Mačeka i Seljačko-demokratske koalicije, kao svojevrsne zajedničke političke platforme i sloge Hrvata i hrvatskih Srba, kako u cijeloj Hrvatskoj i svim hrvatskim krajevima, tako i u Karlovcu. I u vrijeme krute, žestoke velikosrpske kraljevske diktature, na položaju karlovačkog gradonačelnika nalazili su se ljudi, koji su unatoč svojim nesavršenostima pa i manama, ili svojim političkim podrijetlom ili svojim postojanim uvjerenjem pripadali radićevskom, demokratskom, humanom, tolerantnom svjetonazoru.
To je na neki način samo po sebi i svojevrsni kompliment međuratnom Karlovcu, u kojem je unatoč totalitarističkim i unitarističkim pojavama, uvijek prevladala demokratska opcija i za gradonačelnika je izabran ugledan, većini građana prihvatljiv društveni djelatnik, demokratski orijentiran političar i dokazani domoljub. Ako se prisjetimo da su Karlovcem od 1941. do 1990. vladali totalitaristi, najprije crne, a potom crvene boje, onda je Radovinovićeva knjiga izuzetno vrijedan i važan podsjetnik da je Karlovac nekoć, u vrijeme kakve-takve političke slobode, ali i za privremene diktature, disao demokratski i slobodarski.
Posebno ističem hvalevrijedan dodatak knjizi, u kojem autor piše o kulturi, umjetnosti i zdravstvu, a pisca ovih redaka veselio bi i barem mali prilog o sportu, oduvijek važnoj sastavnici karlovačkog života i svijeta. U poželjnom drugom izdanju rado bismo pozdravili i kazalo spomenutih imena i pojmova. Knjiga “Karlovački gradonačelnici i njihovo doba 1918. – 1941.” briljantan je spomenar u bogatoj povijesnoj riznici Karlovca, izuzetno vrijedan spomenik karlovačke demokratske baštine, na ponos i radost svih Karlovčana, ali i nas koji izbliza ili izdaleka poštujemo i volimo taj jedinstveno lijep i značajan grad na četiri rijeke.
*naslovna fotografija: Grad Karlovac
