Sjećam se kako je želeći mi se narugati pred svima drugima zastavnik u Jugoslavenskoj narodnoj armiji slavodobitno uskliknuo kako neki vjeruju u Boga i da je svemogući. “Ako jest”, doda on slavodobitno, “zašto ne može načiniti brdo bez doline?” Uistinu argument dostojan i najvećih umova kroz povijest. No, nisu samo zastavnici u JNA bilo obdareni mudroslovnošću ovoga tipa. Povijest i sadašnjost ih je puna, a bit će ih dok je čovjeka na ovoj zemlji.
Ni sam Isus Krist nije bio izuzet od susreta s ovakvim mudroslovcima. U Matejevom evanđelju (22, 34-40) susrećemo upravo jednog takovog znalca. On pita Isusa koja je zapovijed od svih Božjih najveća. Nije problem samo u pitanju već u pokušaju difamacije Isusa pred slušateljima. Isus mu lijepo govori, onako uvijeno da, premda slovi za zakonoznalca, nema pojma o Zakonu. Možda poznaje slovo Zakona, ali ne poznaje duh i smisao: „’Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim’. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična je ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Ljubav se danas prečesto svodi na osjećaje, čuvstva. I onda jedenog dana ustanovimo da je ponestalo osjećaja i čuvstva, podražaja i zaključimo – nestalo je ljubavi! A apostol Pavao kaže: „ Ljubav nikada ne prestaje“. Središnji događaj sakramenta crkvenog vjenčanja su riječi mladenaca; „Uzimam tebe… Ljubit ću te i poštivat… I u dobru i u zlu, zdravlju i bolesti…“
Upravo je ključna ta riječ „uzimam“. Činim te dijelom sebe, ti postaješ od sada i moj život u svim ključnim trenutcima moga života. Ključno je to da prihvaćaš u slobodi da netko postaje dio tvoga života u svim trenutcima.
Kada Isus kaže – ljubi Boga – govori nam – ugradi Boga u svoj život i to takvog kakav jest. Ne stvaraj svoju sliku Boga jer ona nije Bog nego idol, krivobog. U stvorenog ćeš boga – razočarati se. Odbacit ćeš ga. I upravo se tu krije jedan dobar dio uzroka ateizmu. Priznajem, nije lako prihvatiti Boga onakvim kakav jest jer On ne ispunjava uvijek naša očekivanja, naše želje i jer ne prihvaća svijet kao „carstvo lutaka“ nego kao svijet slobodnih pojedinaca. I sam kaže: „Jer moje misli nisu vaše misli, i puti moji nisu vaši puti – riječ je Gospodnja. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” (Iz 55,8-9)
U svojoj prvoj enciklici “Bog je ljubav” papa Benedikt XVI piše: „Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, nego susret s događajem, s Osobom koja životu daje novi obzor i presudan smjer.“ Susret i događaj je nešto dinamično, stoga je i vjera dinamičnost života, a počinje usvajanjem Boga. U tom usvajanju Boga čovjek doživljava vlastitu usvojenost od strane Boga. To je ta dinamika neba i zemlje. Nebo biva usvojeno od zemnika, a zemnik od neba.
