Loncu poklopac: Samoizjedanje skakavaca

Uistinu je besramno, u najmanju ruku, da na očigled čitave javnosti vode bitke za javne resurse, oko toga kojeg će yebivjetra postaviti na koju direktorsku poziciju, koga sve uglaviti na neke druge pozicije na kojima će i dalje raditi štetu, kako raspodijeliti ovo malo političkog plijena što je ostalo od Karlovca u jeku gospodarske, društvene i zdravstvene krize uslijed pandemije, kada građani doslovno egzistencijalno propadaju ili se grčevito bore da ne propadnu. Oni se bore kojeg partijca uvaliti na mjesto direktora medijske kuće koja je srozala sve novinarske standarde dok – ovo zvuči populistički, ali neka – pošteni građani kojima nije na kraj pameti da igraju njihove partijske igre ne mogu plaćati račune. Stoga ne bismo smatrali neumjesnim ako bih ih se s guštom poslalo u tri krasna austrijska kancelara

Autor: Marin Bakić

Potpuno su nejasni izbori u karlovačkoj organizaciji Hrvatske demokratske zajednice zbog toga što se za čelnika tog ogranka natječu gradonačelnik-padobranac Damir Mandić i njegova zamjenica Andreja Navijalić, jahačica magle. Do danas nismo čuli koje su njihove političke razlike, odnosno što stoji iza motivacije A. Navijalić da se kandidira, po čemu je zaključila da je sposobna voditi vodeću stranku u Karlovcu do pobjede na lokalnim izborima sljedeće godine, pa i na izborima za gradonačelnika, što bi bila ona, ako pobijedi na stranačkim izborima jer se po dosadašnjoj praksi upravo stranački čelnik kandidira za nositelja izvršne vlasti. Iza nje nema pamtljivih političkih odluka, osim one bestidne da se zabrani nastup Bajagi & Instruktorima na Karlovačkim danima piva preklani. Tko je tu osobu karizmatičnu poput netom prokuhane kuhinjske krpe uvjerio da ima liderske sposobnosti? Pošteno bi bilo s njezine strane da kaže zašto smatra da bi bila bolji gradonačelnik od sadašnjeg, odnosno, ako smatra da Mandić ne vodi dobro grad, da podnese ostavku na mjestu dogradonačelnice.

U ovoj bezuboj borbi nedostaje nam – zuba. Suvereno vladaju Karlovcem, izrabljuju sve gradske resurse, sebe su učinili građanima prvog reda, a nas ostale parijama, pa neka nas počaste malo nekim prljavim rubljem, ponude malo zabave za narod…

KAportal borbu A. Navijalić za predsjednicu SKHDZ-a stavlja u kontekst osvetničke kampanje posrnulog političkog velmože Damira Jelića protiv svog nekadašnjeg pulena Mandića, koji je od doseljenja u Karlovac nesmetano napredovao, zahvaljujući milosti Partije i 13. apostola, od pune satnice za vjeronauk, preko ravnateljstva Gimnazije Karlovac, statusa gradskog vijećnika, predsjednika Gradskog vijeća, predsjednika GO HDZ-a Karlovac, pa sada do mjesta gradonačelnika. Mnogo smo puta to napisali, ali je nedovoljno – i dalje ćemo to isticati jer je ovo napredovanje bez zastajkivanja krunski dokaz kako je u Karlovcu moguće sve uz partijsku verifikaciju, odnosno toga kako postoje povlašteni i nepovlašteni. Zarobili su grad, učinili ga drugorazrednom jedinicom lokalne samouprave u Hrvatskoj – a bio je značajniji u okvirima bivše velike države nego što je danas po više parametara, što pišemo ne iz jugonostalgije ili iz žala za komunizmom, nego usporedbe koja ističe pogubnost eskahadezovske vlasti u Karlovcu radi – izjeli su ti skakavci, riječima književnika Borislava Pekića, i grad i godine, a povremeno se, kao, primjerice, trenutačno (zadnji put je to bilo za Jelićevog sukoba sa svojim političkim ocem, kako ga je sam nazivao, Brankom Vukelićem) ti skakavci okreću samoizjedanju iliti kanibalizmu. Spomenimo i kako je Mandić već bio predsjednik GO HDZ-a, da je to mjesto ustupio Mariji Jelkovac, da se tvrdilo kako ne treba miješati gradske i stranačke funkcije, a sada opet valjda treba. Više nisu ni komični – prešli su odavno tu granicu.

Sukob A. Navijalić i Mandića se prelomio, po pisanju KAportala, na izboru direktora gradske tvrtke Hrvatski radio Karlovac – dogradonačelnica je podupirala partijsku piarušu nevješto prerušenu u novinarku Vandu Antunović za direktoricu, a Mandić dosadašnjeg direktora Matiju Perkovića, bacc. oec, besprizornog čeda SKHDZ-ovske skojevske organizacije koji je završio prvostupanjski studij ekonomije u Travniku dok je svakodnevno radio na blagajni Inkasatora, gradske tvrtke i udruženog klijentelističkog poduhvata.

Inače, tri su detalja važna u pretresu proteklog tjedna. Prvo, jadno je da SKHDZ, koji je usisao pola stanovništva, što izravno članstvom, što neizravno pripadnike obitelji partijskih članova, i koji gotovo totalitarno dominira lokalnim društvom ne može iznjedriti bolje kandidate za čelno mjesto u stranci, odnosno u gradu od gospodina Probigrada iz epruvete apostola Damira i gospođe Karizme – ne samo da su razgradili Karlovac kao političku zajednicu, nego očigledno i svoju stranku koja se i naziva zajednicom. To je prvo što upada u oči i što se nameće ostatku ostataka gradske opozicije kao upozorenje i prilika da se trgnu, organiziraju i u svibnju smijene ovu vlast, unatoč izbornom hendikepu koji proizlazi iz okolnosti od zajedničarske partije zarobljenog društva. Drugo, uistinu je besramno, u najmanju ruku, da oni na očigled čitave javnosti vode bitke za javne resurse, oko toga kojeg će yebivjetra postaviti na koju direktorsku poziciju (zanimljivo je da nerijetko ti veliki menadžeri po isteku mandata postanu šljakeri na tvorničkim trakama ili neka lijeva/desna smetala), koga sve uglaviti na neke druge pozicije na kojima će i dalje raditi štetu, kako raspodijeliti ovo malo političkog plijena što je ostalo od Karlovca u jeku gospodarske, društvene i zdravstvene krize uslijed pandemije, kada građani doslovno egzistencijalno propadaju ili se grčevito bore da ne propadnu. Oni se bore kojeg partijca uvaliti na mjesto direktora medijske kuće koja je srozala sve novinarske standarde dok – ovo zvuči populistički, ali neka – pošteni građani kojima nije na kraj pameti da igraju njihove partijske igre ne mogu plaćati račune. Stoga ne bismo smatrali neumjesnim ako bi ih se s guštom poslalo u tri krasna austrijska kancelara.

Treće, Grad Karlovac je na svojim internetskim stranicama objavio Nacrt Prijedloga Proračuna Grada Karlovca za 2021. godinu, pozvao građane da predlože izmjene tog kompliciranog dokumenta i dao im rok od – sedam dana. Baš nas zanima koliki je odaziv građana. Predviđamo da se kreće oko nule. Ta „otvorenost” ka građanstvu – kojeg već desetljećima deklasiraju – ili je izraz krajnjeg cinizma ili pak krajnje nesposobnosti iliti autizma. U Puli su, primjerice, još u rujnu započeli javno savjetovanje za izradu gradskog proračuna za sljedeću godinu, i to ne pro forma nego na više različitih načina i platformi – od mrežnog sudjelovanja do niza tribina po jedinicama mjesne samouprave – dočim u pozivu pulskom gradonačelniku Borisu Miletiću nije na um palo da ugradi hvalospjeve samome sebi i predizborna obećanja kao što je to učinio naš gradonačelnik-padobranac. Ističe projekt obnove i privođenja svrsi kina Edison, izgrađenog prije točno stotinu godina (nije riječ, kao što dokazuje u svojoj studiji o kinematografskim počecima u Karlovcu Igor Jurilj, o prvoj namjenskoj kino-dvorani u Hrvatskoj, ali je stota obljetnica vrijedan, a gradskim strukturama koji su se na to oglušili bezvrijedan jubilej) što će se financirati iz ITU mehanizma, odnosno prvo kreditnim zaduženjem Grada koji će u tom projektu vrijednom 35 milijuna kuna sudjelovati sa sedam milijuna kuna. Mada nitko nije protiv toga, ponovno moramo ustvrditi da Grad više cijeni novac nego vrijeme – nisu se morali čekati fondovi Europske unije da bi se kino otkupljeno prije četiri godine privelo svrsi. Dva desetljeća bez kinematografske djelatnosti je neoprostivo zanemarivanje potreba grada (grada kao grada, rekao bi Mandić) – 20 godina su Karlovčani morali autocestom putovati da bi otišli u kino. To nema cijenu, a slično je i s Hrvatskim domom, odnosno Malom scenom Hrvatskog doma, da sad ne otvaramo i tu temu kako su SKHDZ i Hrvatska seljačka stranka zarobili to mjesto.

Gospodin Probigrad ili gospođa Karizma… Neš’ ti izbora, bokte.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije