Loncu poklopac: Birač protiv birača

Vlast možda i preferira mjesne odbore u odnosu na gradske četvrti, jer je po nekom sociologijskom pravilu ondje više konzervativnih i njoj sklonih glasača, ali iz toga izvlačiti zaključak da „seljaci” čine prevagu na izborima i da se treba upustiti u teritorijalni preustroj je zastranjujuće kao što je i nebrojeno puta do sada dokazano da se „urbani” glasači ne mogu mobilizirati kritikom „ruralnih”. Uostalom, SKHDZ je na vlasti u gotovo svim četvrtima, pa već i samim time takva logika pada u vodu

Autor: Marin Bakić

Suprotno tvrdnjama Dimitrija Birača, predvodnika Nezavisne liste „Za radnički Karlovac”, izražene ovoga tjedna za kritike programa “KAkvart”, prevagu na posljednjim lokalnim izborima u Karlovcu u korist Hrvatske demokratske zajednice nisu odnijeli birači u mjesnim odborima, to jest selima oko Karlovca nego pasivno građanstvo uopće, bez obzira gdje živjeli, odnosno opozicija koja ih nije motivirala na izlazak, a još konkretnije izostanak kampanje kandidata za gradonačelnika Davora Petračića, predvodnika Nezavisne liste „Naš Karlovac”, u drugom krugu jer, kao što smo već mnogo puta napisali, malo je nedostajalo da pobijedi kandidata SKHDZ-a Damira Mandića, tadašnjeg ravnatelja Gimnazije Karlovac i predsjednika Gradskog vijeća Karlovca, koji je s te pozicije već dobrano prije izbora bio u kampanji zlorabeći gradske resurse i provodeći takozvanu dužnosničku kampanju tamo gdje je imao i tamo gdje nije imao ovlasti.

Birač se poziva na analizu sociologa i politologa Vladimira Laya s jedne tribine koju je „Za radnički Karlovac” organizirao 2018. godine, odnosno na brojke koje je taj sveučilišni profesor tada iznio, a riječ je o istim brojkama koje je iznio u analizi lokalnih izbora na portalu Aktiviraj Karlovac, a po toj raščlambi – suhe brojke govore – velika većina birača živi u urbanim dijelovima grada. Kako je onda selo prevagnulo na izborima? Tim smo se problemom bavili i u tekstu „Diskreditacija urbanog šovinizma”: „U Karlovcu je u svibnju 2017. godine, kada su održani izbori za Gradsko vijeće i za gradonačelnika, bilo registrirano 48.242 birača. Od tog broja, 32.644 ili 67,7 posto ih živi u urbanom dijelu Karlovca, a samo 32,33 posto, to jest 15.598 u ruralnim karlovačkim naseljima. Na izbore je izašlo 21.387 birača, odnosno 44,3 posto, a bilo je 20.824 važećih listića. Prosječna izlaznost u četvrtima je bila 44,3 posto, a u mjesnim odborima samo 0,3 posto viša, dakle 44,33 posto. Pa je li to dokaz da selo bira gradonačelnika?” Riječ je, dakle, o pogrešnoj perspektivi – mogu se zbrajati glasovi sa sela pa kazati da su oni odnijeli prevagu, ali se može to sagledati i iz drugog kuta, ispravnijeg, onog koji kaže da svatko tko živi na području Karlovca ima pravo glasa, svaki poreski i prireski obveznik. U tom slučaju je Biračeva perspektiva promašena i, više puta do sada se pokazala pogrešnom. Predvodnik Nezavisne liste „Za radnički Karlovac” takvim svojim primjedbama u biti okreće jednu skupinu birača, urbanu, protiv druge, ruralne, što je oporbena praksa u Karlovcu odvajkada koja nije niti će ikada uroditi plodom. Šteta je stoga što ju je i Birač prihvatio jer je jedan od rijetkih oporbenih prvaka koji inače argumentirano, sustavno i institucionalno djeluje te koji se prometnuo u ponajboljeg kritičara vlasti u Karlovcu. Ovakvi ga stavovi samo navode na pogrešan trag jer nije problem što „seljaci” glasaju, problem je što postoji, primjerice, gradska tvrtka Inkasator, udruženi klijentelistički poduhvat koji ne bi opstao bez preplaćivanja usluga naplate drugim gradskim tvrtkama i čija je svrha jedino zapošljavanje. Zašto se opozicija ne bavi time? Inkasator je simbol političkog nepotizma koji donosi „prevagu” na izborima pasivizacijom građanstva, a ne Knez Gorica. Promjenom perspektive pogleda na ovu problematiku otvaraju se i perspektive promjene takvog stanja. Vlast možda i preferira mjesne odbore u odnosu na gradske četvrti, jer je po nekom sociologijskom pravilu ondje više konzervativnih i njoj sklonih glasača, ali iz toga izvlačiti zaključak da „seljaci” čine prevagu na izborima i da se treba upustiti u teritorijalni preustroj je zastranjujuće kao što je i nebrojeno puta do sada dokazano da se „urbani” glasači ne mogu mobilizirati kritikom „ruralnih”. Uostalom, SKHDZ je na vlasti u gotovo svim četvrtima, pa već i samim time takva logika pada u vodu, a ne postoje izbori na kojima ne pobijedi, na primjer, na Švarči ili na Dubovcu? Jesu li te četvrti manje „urbane”, gradske ili jednostavno četvrtaste od Novog centra ili Grabrika? Teško je s takvom logikom izaći na zelenu granu.

Program „KAkvart” pak, čija je kritika dobrodošla, posebice zbog nebuloznih zahvata koje subvencionira, kao što je izrada i postavljanje replike vukovarskog vodotornja u Novom centru, nije toliko loš u namjeri koliko u predloženim projektima, ali to nema samo političku pozadinu nego je uzrokovano i onime što je karakteristično za provinciju – premalo dobrih ideja od premalog broja inventivnih. Taj problem se očituje i u političkom životu – Karlovac jednostavno nema demokratski kapacitet i to može izmijeniti, po svoj prilici ili neprilici, samo priljev dodatnog stanovništva, kao što je to u pravilu i bilo do sada u povijesti. Utoliko je bolje povezivanje sa Zagrebom – željezničko, cestovno i svako drugo – ključno.

Pogrešna perspektiva i neorganiziranost opozicije daju naslutiti šest mjeseci prije izbora za izvršnu i predstavničku vlast u Karlovcu da će SKHDZ nastavljati upravljati ovim gradom i držati ga i dalje u prvoj brzini ili čak praznom hodu s obzirom na karlovačke potencijale jer optimalan razvoj ne odgovara oko SKHDZ-a oblikovanom polit-činovničkom društvenom sloju. A kako je vladajuća stranka u očiglednoj krizi s obzirom da se za predsjednika Gradskog odbora SKHDZ-a natječu dva politički slaba kandidata od koji će pobjednik vjerojatno biti i kandidat za gradonačelnika, tim će biti gore propustiti priliku koju vlast opoziciji time pruža.

Kampanja za čelnika SKHDZ-a se bliži kraju, a da do danas nismo shvatili što je motiviralo Andreju Navijalić, zamjenicu gradonačelnika, da se upusti u borbu za tu dužnost kao protukandidatkinja gradonačelniku. Njezin slogan poziva na zajedništvo, a unosi razdor jer bi po svemu bilo logično, s obzirom da je i dalje Mandićeva dogradonačelnica, da gradonačelniku prepusti tu funkciju. S druge strane, isti taj Mandić se kandidira za čelnog čovjeka karlovačkog HDZ-a iako je relativno nedavno tu funkciju prepustio drugoj osobi s tvrdnjom da ne može u isto vrijeme obnašati gradske i stranačke dužnosti. „Obrazlažući Mandićevu ostavku, u HDZ-u navode da je Mandić, postavši gradonačelnik Karlovca istodobno preuzeo i odgovornu i zahtjevnu funkciju, te da je upravo zbog preuzetih novih obveza, novih razvojnih projekata dao ostavku na predsjedničko mjesto u Gradskom odboru HDZ-a, te kako bi otvorio i prostor novim ljudima”, prenijeli su u kolovozu 2018. godine mediji. Također, za ove unutarstranačke kampanje nismo čuli gradonačelnika da adresira ovu nekonzistentnost.

Karlovački HDZ je već dugo u problemu. Lay dokazuje da mu uporno pada podrška među biračima, međutim u toj stranci nema mjesta panici dok im se kao alternativa nameće neorganizirana oporba s pogrešnom političkom optikom i strategijom.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije