Pripadati gradu

Dora Bakek odrasla je u Donjoj Stubici, studirala je u Rijeci, a trenutno živi i radi u Varaždinu. Svaki od navedenih gradova označio je ključno razdoblje u njezinom životu – vrijeme odrastanja, vrijeme studiranja i sazrijevanja te vrijeme samostalnog odraslog života. Različite faze života definirali su različiti prioriteti, a u skladu s time i različite percepcije okoline u kojoj je obitavala. Svoje emocije i doživljaje umjetnica je interpretirala kroz dva ciklusa radova "Hommage Rijeci" i "(De)konstrukcija grada"

Autor: Sonja Švec Španjol

Pripadati osobi, gradu, zajednici… pripadati sebi… Osjećaj pripadnosti jedna je od najvažnijih emocija koje čovjek može ostvariti. Kada osjećamo pripadnost ispunjava nas osjećaj smisla i životnog zadovoljstva tako da naše blagostanje izravno ovisi o našoj povezanosti s drugim ljudima i okruženjem u kojem obitavamo.

Dora Bakek odrasla je u Donjoj Stubici, studirala je u Rijeci, a trenutno živi i radi u Varaždinu. Svaki od navedenih gradova označio je ključno razdoblje u njezinom životu – vrijeme odrastanja, vrijeme studiranja i sazrijevanja te vrijeme samostalnog odraslog života. Različite faze života definirali su različiti prioriteti, a u skladu s time i različite percepcije okoline u kojoj je obitavala. Svoje emocije i doživljaje umjetnica je interpretirala kroz dva ciklusa radova “Hommage Rijeci” i “(De)konstrukcija grada”. Dolazak u svaki novi grad definirao je proces novog početka, novog okruženja, novih spoznaja i novih iskustava. Nametnulo se pitanje “tko sam ja u kontekstu grada u kojem se nalazim te kako on utječe na mene i kako ja doprinosim svojim boravkom u njemu”. I dok su polazišta bila ista, D. Bakek je primijenila različit pristup u interpretaciji gradova. “Hommage Rijeci” nastao je s odmakom od pet godina, dok je ciklus inspiriran Varaždinom nastajao u aktualnom vremenu odnosno u periodu kada autorica živi i radi u Varaždinu.

Šest godina studiranja u Rijeci D. Bakek je utkala, kako sama ističe, u svojevrsni “fotografski i umno zabilježeni kolaž sjećanja”. Proživljene emocije, doživljena mjesta, ljudi i događaji sažeti su u nizu grafika nastalih kombiniranjem izdvojenih fotografija koje je autorica printala na podlogu i potom ju obrađivala kao grafičku matricu te skenirala i printala. Poznate vizure isprepliću se s naknadnim likovnim intervencijama koje definiraju ritam i atmosferu pojedinog rada. Djela variraju od gradskih i urbanih vizura koje se isprepliću s motivima prirode pa sve do pojedinačnih prepoznatljivih elemenata poput prozora sa šarapoljkama koji lebdi u zrakopraznom prostoru. Grafike nisu realni prikaz stvarnosti i okoline, već kreacija i interpretacija autoričine percepcije grada i njegova značenja. Ciklus koji je nastao s distancom ostavlja dojam vizualnih interpretacija dalekih snova i sjećanja koja se javljaju u bljeskovima, a iniciraju ih mirisi, okusi, emocije, osobe i mjesta. I doista, kada se promatraju radovi osjeća se spoj nekadašnje bliskosti i aktualne otuđenosti. Stvaralački proces obuhvaća tretiranje podloge poput grafičke matrice – radiranje, grebanje, šmirglanje, dodavanje, oduzimanje i igranje s pozitivom i negativom – što na završno djelo ostavlja posljedice koje protok vremena ima na naše sjećanje – zaboravljamo detalje, pojedinih događaja se sjećamo u fragmentima, a ostaje zabilježeno samo ono najbitnije. Uzimajući fotografiju kao polazište tj. oruđe za grafičke pristupe i tehnike naučene tijekom studija u Rijeci Dora Bakek vizualizirala je protok vremena i sjećanja na važan riječki period.

I dok je ciklus posvećen Rijeci baziran na sjećanju, te dopušta analizu i refleksiju kroz vrijeme, ciklus unutar kojeg autorica obrađuje Varaždin baziran je na realnom prostoru i vremenu. Kao i u ciklusu posvećenom Rijeci, u radovima se izmjenjuje dominacija fotografskog predloška i popratnih naknadnih intervencija koje povremeno obogaćuju i ističu fotografsku strukturu, a povremeno ju u potpunosti dokidaju. Splet različitih pristupa obrade matrice stvara začudne prostore koji variraju od prepoznatljivih, skladno strukturiranih i razloženih prostora pa do posve ekspresivnih, titravih, poetičnih vizura kojima vlada čista impresija inicirajući emocije koje definiraju doživljaj viđenog. Princip rada je isti u oba ciklusa, ali je pristup pojedinom gradu znatno drugačiji. Kao što i sâm naziv ciklusa kaže, riječ je o (de)konstrukciji grada odnosno istraživanju, promatranju i razlaganju elemenata grada. Veća je zastupljenost gradskih veduta, a lajtmotiv prozora sa šarapoljkama zamijenio je motiv bicikla. Pigment i boje su znatno jače i zasićenije u ciklusu “(De)konstrukcija grada” što sadržajno prati razvoj ciklusa. Sjećanja izblijede, a analiza grada u kojem autorica živi svježa je i aktualna. Kolaž sjećanja zamijenjen je kolažom dekonstruiranih motiva i elemenata oblikovanih u nove kompozicije čime D. Bakek gradi vlastitu viziju tj. impresiju grada u kojem živi i kojeg aktivno istražuje i upoznaje.

Fotografsko, grafičko, crtačko pa čak i slikarsko objedinjeno je u jedinstvenu priču slojevitog sjećanja na jedan grad i aktualnog doživljaja drugog grada s mnoštvom isprepletenih emocija prema gradovima koji su obilježili ključne faze u autoričinom životu, a koja je predstavljena na izložbi u Galeriji Zilik u Karlovcu do 29. listopada. Dinamika i izmjena iskustava i emocija definirala je dva heterogena, ali opet objedinjujuća ciklusa sažimajući ih u povezanu priču koja ostavlja prostora za razvoj i poziva na nastavak gradnje novih ciklusa o pripadnosti gradu.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije